arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž
Predsednik UG "Jadovno 1941" Dušan J. Bastašić Foto M. Filipović

Dušan J. Bastašić: Kome i čemu služe „rasprave“ o broju žrtava Jasenovca?

Nedavno je na sajtu Muzeja žrtava genocida iz Beograda osvanuo prilog pod naslovom: „Jedan prilog za raspravu o broju stradalnika u Jasenovcu“. Pored nekoliko uvodnih rečenica, postavljen je faksimil uvodnika septembarskog izdanja lista „Prosvjeta“ iz Zagreba pod naslovom „Nije sto hiljada malo“. Ovim se opet, po ko zna koji put za redom, javnost pokušava zaokupiti brojem jasenovačkih žrtava. Bolna tema, broj žrtava u Jasenovcu, aktualizovana je u Hrvatskoj početkom devedesetih dolaskom proustaške vlasti na krilima sponzora iz ustaške emigracije. Od tada do danas, uvećava se broj onih koji umanjuju, banalizuju i osporavaju Pokolj, genocid nad Srbima, počinjen od strane NDH. Posebno u Jasenovcu, paradigmi srpskog stradanja. Sve je više onih

DANE LUKAJIĆ U MONTIRANOM OTIMANjU ŽIVOTA

Ne treba pitati da li je moguće, nego zašto je moguće da 30. juna uhapšeni pukovnik VRS trune od tada u hrvatskom istražnom zatvoru, da bi tek danas bila podignuta optužnica? Ko će zaštiti ovog veterana od estradnog iživljavanja novoustašluka? Na najgrublji mogući način, nakon sati zadržavanja i maltretiranja na graničnom prelazu Izačić/Ličko Petrovo Selo, pripadnici hrvatske policije su uhapsili Daneta Lukajića, izvevši ga iz autobusa koji je vozio hodočasnike na obilježavanje stradanja više od 40.000 nevino ubijenih Srba i Jevreja u sistemu ustaških logora smrti Jadovno – Gospić – Pag, kao jedne od najtrajnijih tekovina Nezavisne Države Hrvatske. Bolju simboliku nismo ni mogli tražiti. Sve je tu jasno. Frontal.SRB

Nikola Milovančev: Opravdano upozorenje SPC

Razuman glas Crkve da se neke odredbe predloga Zakona o zaštiti podataka o ličnosti usklade sa zdravim razumom i sa pravnim stanjem. U „Politici” je u subotu, 3. novembra 2018. objavljen članak novinarke Jelene Popadić pod naslovom „SPC protiv toga da joj država viri u crkvene knjige”. U članku se govori o zahtevu Srpske pravoslavne crkve da se predlog Zakona o zaštiti podataka o ličnosti povuče iz postupka donošenja, a zatim je naveden i stav prof. dr Saše Gajina, člana Radne grupe za donošenje tog zakona u vezi sa zahtevom SPC. Srpska pravoslavna crkva po mom mišljenju opravdano upozorava na zadiranje zakona u oblast podataka verskih zajednica, a odgovor g.

U Beogradu predstavljena knjiga Biološki slom i nestajanje Srba u Hrvatskoj (1880-2011) autora Svetozara Livade

Nova knjiga dr Svetozara Livade Biološki slom i nestajanje Srba u Hrvatskoj (1880–2011), u izdanju Izdavačkih kuća Službeni glasnik iz Beograda i Prometej iz Novog Sada, predstavljena je 8.11.2018. godine u Vukovoj zadužbini u Beogradu. Pored samog autora, o knjizi su govorili i Zoran Kolundžija, dr Đuro Šušnjić i dr Jovica Trkulja. Uvijek je uspijevao da ostane svoj – Želio bih sve da Vas pozdravim, u ime domaćina Vukove zadužbine, Izdavačke kuće Službeni glasnik iz Beograda i Izdavačke kuće Prometej iz Novog Sada. Ovo je veliki trenutak za sve nas koji smo došli da vidimo i čujemo dr Svetozara Livadu, poslije mnogo godina. Imao sam sreću da upoznam Svetozara Livadu kroz prepiske, kroz knjige i preko njegovog i mog

Milan Ružić: Razgraničenje

Vidim da je sve više prisutna ideja o razgraničenju, a i sam termin nas je zaludeo od onda kada su ga prvi put iskoristili. Evo, i ja sam za razgraničenje, ali druge vrste. Za ono sam razgraničenje kojim bismo videli šta je ostalo i gde je granica između Srbije i Srba. Mnogo je danas Srba koji Srbiju mrze i poriču da su ono što su i da su rođeni tamo gde jesu. Prvo da vidimo kome pripadaju zločini, kome mučeništvo, kome meci u telu, a kome venci na čelu. Da razgraničimo mučenike od mučitelja, Srbe od nesrba, iskrene od plaćenih patriota, nacionaliste od nacista, Miloševića od Hitlera i sve ostalo

Nikola Milovančev: O pravnicima u istoriografiji i broju mučenika staradalih u Jadovnu

Povodom teksta Veljka Đurića Mišine „Šta je Nikola Žutić hteo da kaže?“. Dr Veljko Đurić Mišina je objavio na sajtu „Vidovdan“ 8. novembra 2018. svoj odgovor dr Nikoli Žutiću pod naslovom „Šta je Nikola Žutić hteo da kaže?“. U tom tekstu spomenuo je i moje ime; „kriv“ sam mom dugogodišnjem prijatelju V. Đuriću samo zato što N. Žutić u svom članku „Antisrpski falsifikati u udžbenicima istorije“ pozitivno piše o mom članku o broju žrtava u Jugoslaviji 1941-1945, objavljenom u „Politici“ 8. oktobra o. g. To je bilo dovoljno da Đurić pređe sa argumenata na lični nivo i zapiše da se „lažno predstavljam kao istoričar“. Kao povod (ne razlog!) je poslužila činjenica

Nemanja Dević: Je l’ Sarajevo gdje je nekad bilo

Sarajevo, 6. novembar 1918. Sunčevi zraci stidljivo su tog jutra padali po masi naroda koji se okupljao čekajući vojsku s istoka koja će joj doneti slobodu. Pobedničkom armijom koja je dolazila na poziv Narodnog vijeća – predstavničkog tela južnoslovenskih naroda Bosne i Hercegovine, komandovao je vojvoda Stepa Stepanović, junak sa Jedrena, Cera i Dobrog Polja. Stari vojvoda očekivao je borbe već na Drini. Strepeći, vojnici su se brzo približavali gradu u kom su posle ubistva prestolonaslednika tuđina na Vidovdan 1914. izbile prve varnice svetskog požara. U srcima okupljenih bila je bura. Doček srpskih oslobodilaca u Sarajevu bio je trijumfalan i potresan – za pamćenje. Gradonačelnik Aristotel Petrović je vojvodi i

Nemanja Dević: Svi koji se osećamo Srbima, sutra na Lisičiji potok

Sećam se dobro momenta kada je, 2009, sahranjivan blaženopočivši patrijarh srpski Pavle. Pa 2013, kada su u Beograd stigli posmrtni ostaci kneza Pavla i kralja Petra Drugog, da budu konačno sahranjeni u svojoj zemlji i na svom Oplencu.  I nikada neću da zaboravim taj utisak, da je tih dana i u takvim danima, kao iz neke tmine na svetlost dana, izašla jedna drugačija i bolja Srbija. Srbija za koju smo mislili da je nestala 1945. i da više ne postoji. Videlo se to po držanju ljudi koji su se okupili, po njihovim licima i, najpre, po njihovim pogledima. Tada sam, kao student, po prvi put čini mi se očima video

Sandra Blagić: Zašto zaboravljamo kada znamo da je zaborav najveći grijeh?

Zašto nam prekopavate kosti? Zar vam nije dovoljno što ste nas od 1941 – 1945. i 1992 – 1995. po dva puta ubili? Zar vam je i to malo? Zar vas nije strah Boga? Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 17. avgusta. 2017. godine. A i ja se pitam svašta, nije vas bilo strah ni kada ste nas klali, i bacali u bezdane, zašto bi vas bilo strah da nam kosti opet dirate!? Šta radite sa našim kostima? Da li se to ne možete uvjeriti da ste nas toliko poklali, zatrpali, zabetonirali? Da ste nas, gurali, ubijali, maljevima, jer metak nije bio za

Milan Ružić: Šta drugo sem repriza zločina?

Ponovo se iz Hrvatske čuju glasovi onih koji su nas Srbe bacali u jame, osnivali logore za decu, silovali majke i ćerke, a naša se javnost čudi otkud sad takvi da veličaju zločince. Ne znam kada će nama biti jasno da od Hrvata ne možemo očekivati nešto drugo. Ne može se od crva očekivati da poleti niti se može od žabe stvoriti princ koliko god je ljubili mi Srbi, a skloni smo tome da veličamo „hrvatsku braću i prijatelje“. Izgleda da je naša javnost poverovala da su Hrvati, u skladu sa Hitlerovom idejom, viša rasa od nas, pa se tako prema njima, a i prema sebi, i odnosimo. Ne znam

Gordana Dostanić: Stepinac je briga Vatikana, a naša širenje istine o NDH

Na područiju Livna još uvijek ima Srba i u gradu i u nekoliko sela. Većina su stari, ali ima i dvadeset dvoje djece. Oni su naša snaga”, kaže za Srpsko kolo Gordana Dostanić, predsjednica Udruženja Ognjena Marija Livanjska. Riječ je o jednom od prvih zavičajnih i memorijalnih udruženja formiranih poslije egzodusa devedesetih godina prošlog vijeka. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 4. aprila 2016. godine. – Ne možemo sačuvati sjećanje na žrtve, na stradanje, ako ne sačuvamo ono što svjedoči da smo tamo živjeli, da smo nešto stvorili prije stradanja. To, bez nas koje za livanjsko područije vezuju rođenje, život ili predački grobovi, nema

Sandra Blagić: Djeca su bila samo broj bez imena i prezimena

Bilo je to u jednoj zemlji, gdje je vladala smrt. I tada se zvijer sjetila da osnuje logor za djecu. Da, dobro ste pročitali, koncentracioni logor za djecu! Piše: Sandra Blagić Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 20. avgusta 2017. godine. Prije 76 godina na današnji dan, 12. 07. 1942 godine, osnovan je logor u Jastrebarskom, po nalogu Ante Pavelića. Logor je bio pod upravom časnih sestara „milosrdnica“ sv. Vinko Paulski. A djeca su bila samo broj bez imena i prezimena. Raznog uzrasta. Od kolijevke do četrnaest godina. Šta li su te male dječije ruke zgriješile? Da se sa njima postupa na najgori i

Prof. dr Svetozar Livada

Skrivajući me kao ranjenika, jedna starica me je životno zadužila

Devet mjeseci tražio sam izvjesnu Anđu, kroz sva naselja dijela Korduna i Banije. Gledao pljačku i dogorjevanje stambenih i privrednih objekata, ubijenu i uginulu stoku, spaljena žita i posječene voćnjake u cvatu i zaključio da je u nas govor mržnje razvio neslućenu strast osvete.  A kako i ne bi kad toliko poslije rata ili ako hoćete oktroiranog mira u medijima rat traje nerijetko do istrage „naše“ ili „vaše“. Prije svega zbog toga što rat pripremaše mnogi, napose etno intelektualci, političari i novinari, a istinski mir samo rijetki. Većina šuti, što znači odobrava ili prašta „svoj“ zločin, naprosto osvećujući se žrtvi. Ustoličena ideologija „krvi i tla“, „mi ne možemo napraviti zločin“,

Ko si ti, Skote, da nama pričaš o Andriću, Milankoviću, Tesli?

Koliko god želeo da izbegnem pisanje o njemu, on se uvek podmeće pod olovku. U pitanju je amabsador SAD-a u Srbiji – Kajl Skot. Razumem da su Amerikanci navikli da nas Srbe gledaju sa visine, a kako i ne bi kad su nas onoliko gledali kroz nišane raznih aviona, vidljivih i nevidljivih. Kao što ima takvih aviona, ima i takvih ljudi. Kajl Skot je u Srbiji potpuno nevidljiv sve dok ne uvredi Srbe i Srbiju, a verovatno je nevidljiv i u svojoj zemlji, jer njihove ovamo šalju po kazni. Tada on postaje zvezda naših medija, a verovatno dobija i tapšanje po ramenu od nalogodavaca, jer najiskrenije rečeno, Skot ne deluje

NAJNOVIJE VIJESTI

Cvita

Od četrnaestoro preživjelih u jami Ravni dolac najstarija je bila Cvita Bošković

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.