arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Bećković: Republika Srpska sudbinu vezala za srpsku kulturu

Akademik i književnik Matija Bećković rekao je da je Republika Srpska zamijenila Crnu Goru i svoju sudbinu vezala za sudbinu srpske kulture. – Šta su Leotar i Trebinje bez Dučića, šta Zmijanje bez Kočića, šta Grmeč bez Ćopića, šta Kozara bez Kulenovića, šta Rzavski bregovi bez Ive Andrića – poručio je Bećković. On je ocijenio da se Crna Gora nakon šest vijekova predala. – Predali su se junački, pod oružjem i u narodnoj nošnji. Ali to nije Crna Gora već Montenegro, koji je napunio 13 godina. Još je maloljetan i ne odgovara za svoje postupke. U 21. vijeku počinje ispočetka. I kao što je takozvana Republika Kosovo, tako je takozvana

Tri koraka nametnutog konstrukta kulture pamćenja Pokolja

U izgradnji i njegovanju kulture sjećanja i pamćenja, dva ugaona kamena predstavljaju obrazovni proces i spomenička baština. Srpski narod je mnogo okasnio sa memorijalizacijom žrtava Pokolja, genocida počinjenog nad srpskim narodom od strane Nezavisne Države Hrvatske. Danas, gotovo osam decenija od velikog stradanja, čini se da se počinje sa intenzivnijim i konkretnim aktivnostima. Piše: Dušan J. Bastašić Na žalost, ovaj pomak se dešava u vrijeme kada sa mnogih strana svjedočimo pokušajima negiranja, izvrtanja (distorzije) Pokolja, umanjivanja broja žrtava i nametanja načina kako Srbi treba da se sjećaju žrtava i posljedica zločina. Već duže vremena, profesori istorije i srpskog jezika i književnosti iz Srpske i Srbije o trošku matičnih država uče

Milan Ružić: Ubiti veru, ogaditi zemlju

Ne smemo dozvoliti da nam ljudi bez talenta, ali opredeljenja isplativog i povoljnog po političke prilike u svetu i u Srbiji, govore kako da se ponašamo u zemlji do koje je nama stalo. Milan Ružić (Izvor: Iskra) U trenutku kada je počela kapitalistička zima savremenog sveta, korporativni led je pokrio sve zelene površine, a tamo gde su više temperature, u sudaru sa prirodom koja smeta njegovom širenju, počeo je da varniči i zapalio Sibir i Amazoniju. Na tankom ledu smo se našli i mi, sirota zemlja bez ičega, a koju i dalje svi potkradaju kao da ima ko zna šta, pa smo se trčeći zatvorenih očiju u svojim opancima okliznuli

Sandra Blagić: Krst časni uz prijebojski bezdan

Svaki put kada uznosimo Krst časni, da bismo obilježili još jednu jamu, kiša nas ispraća. To Gospod poručuje da je uz nas! Hvala Ti Svevišnji što čuvaš ovčice tvoje, koje ne zaboravljaju mučenike naše. Oko 9 časova ujutro dolazimo u kordunaško selo Sadilovac, pred hram Rođenja Presvete Bogorodice. Na 77. godišnjicu stradanja Sadilovčana i okolnih sela, pravoslavnih Srba od strane Hrvata – ustaša. Pokolj 463 žrtve koje su pobijene i zapaljene u crkvi a najmlađa žrtva tog ljetnog dana nije imala ni ime. Beba od mjesec dana! Novorođenče. Dana 31. jula 1942. godine ustaške zvijeri su u Sadilovcu, u crkvi, na najmonstruozniji način ubile te zapalile žene, djecu i muškarce.

Postavljanje Časnog krsta na jami Ravni Dolac

Mi, potomci i poštovaoci žrtava Pokolja, iz udruženja Ognjena Marija Livanjska i Jadovno 1941, poslije 28. godina uznijeli smo Časni krst kozijim stazama i održali pomen za postradale tog krvavog dana na Ognjenu Mariju 1941 godine. Vezane vijesti: Sandra Blagić: Časni krst na Dinari

Sandra Blagić: Tamo gdje me jeza ne obuzme od straha, već od poštovanja

Davne 1998. godine, prvi put u Donjoj Gradini…Mi kao i svaka druga djeca u tom uzrastu, istrčasmo iz autobusa. Kao psi pušteni s lanca, potrčali ka livadi a za nama krenu vriska, cika ( ne znajući tada, da gazimo po kostima nevino postradalih). Obišli smo kompleks Donja Gradina, saznavši da su za vreme NDH ustaše i ustaško cijeće napravili, stravičan pokolj nad Srbima, Jevrejima, Romima. Djetetu od 10-11 godina  teško je zamisliti da su od ljudi pravili sapun! Ej, sapun!! Da su žene i djecu silovali, nabijali na nož, kopali oči, vadili organe.Da su se takmičili ko će više ubiti ljudi.Da su pili krv, a od očiju i ušiju pravili

Crkve i manastiri u Crnoj Gori su imovina čitavog srpskog naroda

Predsednik Crne Gore g. Milo Đukanović založio se u svojoj izjavi 12. jula 2019. za formiranje „Pravoslavne crkve Crne Gore“. Iako nije uobičajeno da verske odnose u pravoslavnom svetu uređuje neko ko se ne deklariše kao pravoslavac, izjava g. Đukanovića zaslužuje osvrt zbog funkcije koju on obavlja, kao i zbog nasrtaja na imovinu Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. S obzirom na to da su srpske crkve i manastiri u Crnoj Gori duhovno zaveštanje i imovina čitavog verujućeg srpskog pravoslavnog naroda, smatram se i ja obaveznim da ne ćutim, pa navodim samo neke od brojnih dokaza o tome. Poslednjih godina bilo je mnogo zamena teza i neistina kada se govori

Milan Ružić: Scenario za hrvatski (h)istorijski ep

Vidim da javni servis Hrvatske počinje sve više da deluje kao javna kuća tako što podmeće informacije koje nemaju veze sa istinom, a ljudi iz Hrvatske plaćaju pretplatu da budu njima zadovoljeni. Ovoga puta tamo je izrečeno da je parola „Trećinu pokrstiti, trećinu pobiti, a trećinu proterati“ srpska mozgarija. Ispade da je Mile Budak bio svetac koji nikada ništa loše nije učinio. Kad smo već kod raznih budaka, Antun Vrdoljak je čovek u čijem filmu „Tito“ se ova tvrdnja promoviše. U tom filmu je sve nekako hrvatski – revizija istorije, pranje biografije, „raskrinkavanje“ Tita i Draže (kao da su ova dvojica bili u stalnim dogovorima), pokušaj pravljenja marketinški uspešnog filma,

Matija Bećković: Kako smo izgubili vek

Knjiga Borisava Jovića se ukazuje i kao vapaj da se zaustavimo nad ambisom i udarimo na sve kapije ne bismo li saznali gde smo zabasali. Da su Srbi izgubili vek postignuta je opšta saglasnost. Gotovo da i nema suprotnih mišljenja. Različita su jedino objašnjenja zašto se to desilo. Jedni misle da se to dogodilo neočekivano, odjednom i nedavno, a Borisav Jović dokazuje da je to gubljenje i propadanje trajalo dugo i počelo odavno Borisav Jović se ne pita da li su Srbi izgubili vek ni da li će izgubiti vek, već gledajući istini pravo u oči konstatuje i objašnjava kako su Srbi izgubili vek. Ono što je napisao nazvao sam

Milan Ružić

Milan Ružić: Šta da radi narod koji danas napreduje samo u zaostajanju

Šta da radi narod koji danas napreduje samo u zaostajanju? Šta da činimo kad imamo više stena nego Sizifa Milan Ružić (Foto: Iskra) Govoriti o nečemu što je staro pola milenijuma u nekoliko minuta je teško, ali kažu da su ljudi koji se rečima služe nešto bolje od drugih upravo podvižnici koji bi trebalo da uspeju u ovome i koji su tih nekoliko minuta, a kroz njih i vekova, dostojni. Moje je da pokušam. U godini kada slavimo 800 godina autokefalnosti Srpske pravoslavne crkve, kada obeležavamo 15 godina od pogroma na Kosovu i Metohiji, crkvene porte su jedina mesta na kojima treba govoriti. Goraždanska štamparija je jedinac petvekovlja ovog kraja.

Nikola Milovančev: Ustaški „srbosjek“ u partizanskom pokolju monarhista na Lošinju, septembra 1943.

Mnogo kasnije počelo je u Hrvatskoj da se javno govori da je cilj ustaša i hrvatskih komunista bio jedinstven – nezavisna hrvatska država Nikola Milovančev (Foto: Jadovno 1941) U zvaničnoj jugoslovenskoj i srpskoj istoriografiji je sedamdesetak godina tabu tema bio prelazak pojedinih ustaških zlikovaca u partizanske jedinice i njihovo dalje učešće u zločinima nad Srbima Hrvatske i Bosne i Hercegovine – sada pod imenom Josipa Broza a ne Ante Pavelića. Ovo prećutkivanje je logično a još i danas se sakrivaju mnogi dokumenti vezani za ratnu saradnju vrha Nezavisne države Hrvatske (NDH) i vrhova KP Hrvatske odnosno KP Jugoslavije. Piše: Nikola Milovančev Međutim, za upućene, ratna saradnja ustaškog i partizanskog vrha

Milan Ružić

Milan Ružić: Pismo onome što je od nas ostalo

Nije ovo napisano zbog mene, tebe, njih, ovih i onih – ovo pišem zbog nas ili barem zbog onoga što je od nas ostalo Milan Ružić (Izvor: Iskra) Sa kišom su ovih dana padale i neke teške reči koje se tiču stanja u Srbiji. Iz potopljenih ulica izronili su problemi i sakriveno smeće. Deponije su se razletele okolo, a travnjaci i ulice zaronili u blato. I nema više ni smisla govoriti kako je sve u Srbiji dobro, kako napredujemo, kako smo u „zlatnom dobu“, jer ne bi trebalo više da se lažemo. Došli smo do tačke u kojoj se sabralo sve ono čega smo se plašili tolike decenije. Školstvo smo

Odoh ja i ove godine na Jadovno, a vi?

Obično pišem o hodočašću do Jadovna kada se vratimo sa Šaranove jame i odspavam jedan čitav dan. No, sad moram dan prije. Dva su razloga što moram. Prvi je što sam ostao dužan za prošli put, kada smo išli u dva navrata. Jednom na Velebit, i drugi put na Pag. Ove moje zapise, shvatio sam to već druge godine, pišem zapravo kao hroniku za nas koji tamo idemo. I to je drugi razlog što moram da pišem prije puta. Ti ljudi. Gradska uprava nudi besplatan prevoz na festival Egzit u Novom Sadu? Dragi naši gradski oci i republički, koji ste na izborima pobijedili u trci da ko je veći Srbin

Milan Ružić: Filipu Davidu, odgovor

Pisac, barem ga tako oslovljavaju, Filip David, izjavio je da Kosovo nije Srbija, niti će ikada biti i kako ovo svi u Srbiji znaju, ali je tako nešto teško reći. Međutim, ne vidim da je njemu bilo teško da izjavi nešto ovako skandalozno, pre svega netačno, a posle svega zlonamerno i idiotsko. Izvor: N1 Naravno, znajući prirodu takvih pseudoumetnika, ovo ne može biti ništa drugo do preporuka za neke nove izvore finansiranja ili nametanje sebe kao favorita nekom drugom žiriju za neke nove književne nagrade. Našao je za shodno da spomene i kako Srbija sada propušta priliku za istorijski dogovor sa Albancima. Ali Filip David zaboravlja da se sa okupatorima,

Zločini nad Srbima Livanjskog polja, 28. jula – 3. avgusta 1941.

Pokolj u šumi Koprivnici bio je krvavi uvod u masovne pokolje koji će se dogoditi do kraja jula 1941. godine na dvadeset gubilišta u okolini Livna, koja su do sada utvrđena. Ustaše su uporno tvrdile da Srbe proteruju u Srbiju, a egzekucije su vršile najčešće noću, sve do masovnih pokolja koje su izvršili 29. i 30. jula. Kada je, nažalost kasno, Srbima postalo jasno da je počelo njihovo istrebljenje, više nije bilo mogućnosti za ozbiljniji i organizovani otpor jer su već bili razoružani, a oni koji bi otpor mogli organizovati bili su pobijeni. Dana 28. jula ustaše su poklale Srbe koji su se lečili u livanjskoj bolnici. Istog dana u

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.