Predizborni informativni teror možda bi mogao malo da se povuče pred rečima Svetog Nikolaja Srpskog kome obeležavamo godišnjicu upokojenja. Upokojio se na današnji dan, 18. marta 1956. godine u Pensilvaniji. Piše: Đakon Nenad Ilić „Oni koji vode narod, ne vode nego ga zavode, – šta ćeš činiti s njima Gospode moj?… Zavađaju narod radi svoje koristi, i kad se narod zbuni i uzbuni, oni se izmiču sa vlasti i u miru jedu izlaganu dobit. Krive svoje protivnike, a idu stazama njihovim. Od njihove galame mudrac ne dolazi do reči. Laskaju glupaku i nasilniku samo da dođu do prvih mesta. Posvednevno pišu knjige i objavljuju zlo svojih srodnika, da bi skrili

Licemjernost hrvatske službene politike i, nažalost, dobrog dijela hrvatskog društva, čini se da je neiscrpna. Taman kad se učini da je dosegla vrhunac i da će se „divljanja“ desnice smiriti i utišati, umjesto toga, desničarenje do nivoa fašizacije i ustašizacije ne samo da se ne smanji već se i drastično poveća. Evo nekoliko recentnih primjera, tek za razmišljanje. Sadašnja Hrvatska je nastala na temelju antifašizma i ZAVNOH-a, Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske, grmi ovih dana državni vrh. To čak stoji, kažu oni, i u preambuli Ustava. Ako je doista tako, može li se ZAVNOH tretirati kao samoposluga, pa uzimati samo ono što Hrvatskoj paše i odgovara, a ono suprotno

Banatska klisura u Rumuniji, u kojoj je Sveti Sava podizao zadužbine. Od naše velike oblasti ostalo nekoliko sela i veliki broj toponima Najstarija i nekad najbrojnija srpska zajednica u Rumuniji živi u Banatskoj klisuri, pojasu koji počinje ravnicom od ušća Nere u Dunav, a završava se u planinama iznad Đerdapa. Danas je od nje ostalo 13 malih sela koja se pominju kao srpska još u srednjem veku i veliki broj srpskih geografskih toponima. Najsetnije ime nosi planinski vrh Domogled, s koga su srpski hajduci i graničari habzburške imperije gledali otadžbinu preko Dunava. Oni su se na podunavskim ograncima Karpata borili s Turcima i obučavali dobrovoljce – frajkore iz Srbije. Reporteri

Reditelj o povlačenju sa mesta direktora Hrvatskog audio-vizulenog centra, protagonistima „Majn kampfa“, komplikovanoj političkoj situaciji… Hrvatski audio-vizuelni centar (HAVC) proteklih sedam godina služio je kao najbolji primer svim filmskim centrima u regionu – prvi put u istoriji ovog prostora filmski radnici izborili su se za zakon koji im garantuje autonomiju. Po sistemu HAVC-a, finansiranje proizvodnje filmova ne zavisi od volje političara i stranaka koje su na vlasti, niti od poreza iz džepova građana, nego novac obezbeđuje industrija koja komercijalno eksploatiše audio-vizuelna dela. A onda je država sredinom 2016. i pod „palicom“ tadašnjeg ministra kulture Zlatka Hasanbegovića, započela „disciplinovanje“ filma. U HAVC je poslat upravni nadzor, državna revizija dala je nepovoljno

Autor: Vladimir Frolov Zabrinuta za stanje „srca Evrope“, upriličila je nedavno Federika Mogerini višednevnu radnu posetu zemljama tzv „zapadnog Balkana“, pritom obilazeći pažljivo jedno neofašističko žarište na rubnom delu postojeće EU, koje je izvor evidentnih pojava i događaja, te ga čak i Amnesty International (AI) u svom godišnjem izveštaju o stanju ljudskih prava, apostrofira. Draga Federika kao Talijanka, iako je navodno levičar (barem iz mladosti), obilazi kao „mačka oko vruće kaše“ oko ovih pojava u Hrvatskoj, samo da se ne daj Bože ne izvuče iz mračne prošlosti potsećanje na Musolinija i „crne košulje“, ili prisećanje na Adolfa molera i naciste (i smeđe i crne!), pa pola današnje „demokratske“ EU mora

Još u Brozovo doba insistiranje na „srbijanskom“ zapravo je bila negacija svega srpskog. Zato danas ne treba da čudi što komšije i za našeg patrijarha kažu da je „srbijanski“ Nedavno su mi se prijatelji trajno nastanjeni u Novom Sadu, a koji su rodom i porijeklom sa juga Srbije požalili kako se u prestonici sjeverne srpske zemlje često susreću sa dobacivanjima: „Gdje ste Srbijanci?”. Termin Srbijanac nekada je bila odrednica za Srbina koji živi na prostoru Srbije. Vremenom se ovaj termin pretvorio u nešto potpuno drugo, najčešće uvredljivo. Vjerovatno nije ni slučajno što je ovaj tekst inspirisan primjerom iz Novog Sada, jer na tom prostoru, svojevremeno, Srbi koji su bili pod

Predsjednik Asocijacije udruženja raseljenih, povratnika i izbjeglica u Republici Srpskoj Vojislav Milišić kaže da su netačne tvrdnje hrvatskog predsjednika Kolinde Grabar Kitarović da gotovo da nema povratka izbjeglica u Republiku Srpsku. „Iznenađen sam što su sa najvišeg nivoa vlasti Hrvatske izrečene ovakve kvalifikacije, koje su neprovjerene i potpuno netačne“, rekao je Milišić Srni. Milišić je istakao da su rezultati povratka Bošnjaka i Hrvata u Republiku Srpsku mnogo bolji u odnosu na povratak Srba u Federaciju BiH, jer su za to obezbijeđeni svi preduslovi. „Bošnjacima i Hrvatima u Republici Srpskoj u 99 odsto slučajeva je vraćena imovina, a preostali dio treba da se riješi na sudovima“, istakao je Milišić. Druga je

Portal Poreklo objavio je tekst akademika Radoslava M. Grujića, iz 1912. godine (objavljen u Glasniku Srpskog geografskog društva),  u kojem on piše o burnim vekovima u kojima su Srbi naseljavali prostore današnje Slavonije, Moslavine, Zagreba, Žumberka… U ovom vrednom prilogu pominju se brojna srpska plemićka prezimena, kao što su: Bogojević, Borić, Bradač, Branković, Bratić, Brdarić, Bubanović, Vidović, Vitanović, Vlašić, Vračarić, Vučić, Gajdić, Gvozdanović, Grba, Grdak, Grdinić, Grubač, Demetrović, Dijaković, Dobrenić, Dobrinić, Dragač, Dragaš, Drašković, Dukić, Zmijanac, Margetić, Ivković, Jagnić, Jagodić, Jelačić, Keserić, Kodić, Kokir, Kordić, Korenić, Kosić, Kristianović, Kristović, Kuštrić, Lukačić, Martinović, Marčetić, Meštrović, Milićević, Milošić, Mirić, Nedeljković, Novković, Obradović, Obranović, Ožegović, Orešković, Petković, Petrović, Poznanović, Pravdić, Purić, Ranjilović, Radaković,

U Srbiji za bivšom Jugoslavijom žali čak 71 odsto stanovnika, dok za zajedničkom državom najmanje žale na Kosovu i u Hrvatskoj U Srbiji za bivšom Jugoslavijom žali čak 71 odsto stanovnika, dok za zajedničkom državom najmanje žale na Kosovu i u Hrvatskoj, pokazuju rezultati regionalnog megaprojekta „Strategija simbolične izgradnje nacije u državama Jugoistočne Evrope“, piše Tportal. Rezultati istraživanja na 10.500 ispitanih svedoče da su građani Kosova najmanje žale zbog raspada Jugoslavije, svega pet odsto, a u Hrvatskoj samo 18 odsto građana. S druge strane, posle Srbije, najviše za bivšom Jugoslavijom žale u BiH i to 68 odsto, u Crnoj Gori 63 odsto i u Makedoniji 45 odsto. Istraživanjem nije bila

Čudila se ovih dana hrvatska predsednica Kolinda Grabar Kitarović što se pridaje značaj paradi ustaša i poklicima „Za dom spremni” koji su se nedavno orili sa zagrebačkog Trga bana Jelačića. Umesto toga, kaže, „trebalo se zgroziti na šestoj ili sedmoj stranici nekog lista ili u desetom minutu dnevnika”. Da je tako bilo, onda valjda ni Srbija ne bi imala argument da, kako je rekla, „potencira neko puzajuće ustaštvo” u Hrvatskoj. Problem je, međutim, što je skup crnokošuljaša bio samo jedan u nizu izliva ustašofilije u Hrvatskoj koji ovu zemlju drmaju mesecima. A vrlo često svoju ulogu u svemu tome imala je upravo i šefica hrvatske države. Ona je bila ta

Teško je racionalno i objektivno objasniti poreklo mržnje između Muslimana (Srba islamske veroispovesti) i Srba pravoslavaca. Piše: Mitar KOVAČ Istorijska je činjenica da gotovo svi Muslimani (Bošnjaci) na teritoriji BiH, pa i prethodne Jugoslavije imaju srpsko nacionalno poreklo i da su ih samo islam, koji su primili za vreme Otomanske imperije na srpskim prostorima i komunistička ideologija u bivšoj SFRJ, odvojili od suštine nacionalnog bića i od svoje braće. Opterećeni sindromom promene vere i zbog prezira njihove braće i sunarodnika Srba, pod spoljnim panislamskim i političkim uticajem tražili su neki novi nacionalni identitet. Vremenom ta potreba pravljenja razlike prema svom narodu postajala je sve veća pod uticajem ustaške ideologije a ostvarena

Hrvatska udruženja domovinskog rata u BiH podnijela su na više od 50 stranica Državnom tužilaštvu Hrvatske krivičnu prijavu protiv 16 bivših oficira bošnjačke Armije BiH zbog ratnih zločina počinjenih nad Hrvatima na području centralne BiH, tražeći da odgovaraju za brojna ubistva i zločine s obzirom na to da su, kako ističu, nedodirljivi pravosuđu BiH. Kako saznaje „Večernji list“, izdanje za BiH, na popisu prijavljenih su, i prvi komandant takozvane Armije BiH i načelnik Glavnog štaba general Sefer Halilović, te general Jovan Divjak, koji je bio zamjenik načelnika i pomoćnik načelnika Glavnog štaba. Krivična prijava podnesena je i protiv člana Štaba vrhovne komande Vehbije Karića, komandanta Drugog korpusa Envera Hadžihasanovića, komandanta

Sin Eugena Dida Kvaternika i unuk Slavka Kvaternika po kome i nosi ime ispričao je kako je to biti potomak porodice sa zločinima na duši i kakvi su bili odnosi njegovog oca i ustaškog poglavnika Ante Pavelića „Moja obitelj i politička struja kojoj je ona pripadala bili su izvan povijesti. Sad smo se na neki način ipak vratili u tu povijest. Nijemci bi rekli ‘Wiedergutmachung der Geschichte’, ponovno pričanje povijesti, prevrednovanje vrijednosi“, ispričao je u ispovesti za hrvatski „Express“ Slavko Kvaternik, sin Eugena Dida Kvaternika, ustaškog zločinca koji je bio nadležan za rad svih koncentracionih logora u NDH. Njegov deda, Slavko Kvaternik, bio je ađutant feldmaršala Svetozara Borojevića u Prvom

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik poručio je večeras u Banjaluci da su pamćenje i sjećanje bitni uslovi i za očuvanje srpskog identiteta, posebno ako se ima na umu da srpskom narodu dugo i uporno, sistemski, pokušavaju nametnuti neki drugi identitet. „Ako ne budemo imali svoje pamćenje, kao uslov našeg identiteta, onda će nam drugi kreirati pamćenje i na taj način nas porobiti i činiti sve da izgubimo orijentaciju, ne samo prema prošlosti, već i budućnosti“, rekao je Dodik u obraćanju na Memorijalnoj akademiji „Iz sjećanja po očima“. Dodik je naglasio da je kultura sjećanja važna i zbog otpora prema stigmatizaciji srpskog naroda, koja se koristi kao način poništavanja srpskog nacionalnog