arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Ubice šetaju gradom

Prva akcija albanskih esesovaca – racija na Jevreje u Prištini. Kriminalci oslobođeni i ušli u sastav divizije Hitler je marta 1944. godine oslobodio iz zarobljeništva oko 4.000 Albanaca, bivših vojnika kraljevske Jugoslovenske vojske. Oni su stavljeni na raspolaganje Himleru kako bi ih mobilisao u SS diviziju. Povratak ratnih vojnih zarobljenika prikazivan je kao veliki uspeh albanskog kvislinškog vođstva, ali i kao velikodušnost i prijateljski gest Hitlera i nemačkog Rajha prema Albancima. Bivši zarobljenici počeli su da pristižu prvih dana aprila i priređivani su im pompezni dočeci. Već u Beogradu su ih sačekivali pripadnici Albanskog narodnog saveza i započinjalo je ubeđivanje za stupanje u 21. SS-diviziju „Skenderbeg“. Po dolasku u svoja

Ustaški poziv pravoslavcima da se priključe SS „(Handžar) diviziji“

Javite se još danas!“ „Već su se brojni MUSLIMANI i KATOLICI javili u SS-diviziju. Sada je red na vama, PRAVOSLAVCI, da se pokažete jeste li dobri Bošnjaci, jeste li za red i mir, za očuvanje svojih kuća i svojih života od svih neprijatelja! Na strani najbolje vojske svieta bit ćete svi vi onda borci za VAŠ NAROD, VAŠU VJERU I ZA VAŠU LIJEPU BOSANSKU DOMOVINU! Jer naša dobrovoljačka SS-divizija sa postrojbama redarstva i oružničtva bit će postrojena na zavičajnom tlu i ostat će u Bosni! Vi ćete dobiti najbolje oružje, najbolju hranu i najbolju opremu kao i dostatnu plaću! VAŠE OBITELjI BIT ĆE IZDAŠNO PODPOMOGNUTE TAKO, DA SE VI NEĆETE

Nemanja Dević: Bio jednom Doda komandant..

Tragična sudbina mladog potporučnika Dobrosava Radojkovića – Dode bila je jedna od ključnih koja me je još kao dečaka opredelila za sakupljanje zatamnjenih, zabranjenih – i umalo zaboravljenih istorijskih priča. Rođen 21. septembra 1920. u Kusatku, od oca Radosava i majke Mileve, Doda je od malena odskakao od svoje okoline, po bistrini i fizičkoj spremnosti. Pošto je završio osnovnu školu, prešao je u palanačku gimnaziju, tada elitnu prosvetnu ustanovu, u kojoj su seljački sinovi bili retki. Stasit i pravdoljubiv, brzo je postao omiljen u društvu. Gimnaziju je završio sa uspehom i potom upisao Nižu školu vojne akademije u Beogradu. Savremenici ga pamte kada je za vreme raspusta dolazio u selo,

Nemilosrdni mađarski fašisti: Hortijeve jedinice ubijaju nevino stanovništvo

Novosadska Racija 1942.

„Novosadska Racija“ je naziv za pogrom koji su mađarski fašisti Mikloša Hortija izvršili nad Srbima i Jevrejima u Novom Sadu tokom Drugog svetskog rata. Racija je sprovedena u Novom Sadu i okolnim mestima, od 21. do 23. januara 1942. godine. Za tri dana racije u Novom Sadu u vodama Dunava je nestalo preko 2.000 Novosađana. Ukupan broj nestalih tokom pogroma je oko 4.500. Pored Srba i Jevreja, u raciji je ubijen i jedan broj pripadnika drugih etničkih grupa, najvećim delom Roma. PRETHODNICA 25. marta 1941. u Beču je potpisan dogovor između Nemačke i Kraljevine Jugoslavije o prolasku nemačkih vojnih trupa kroz jugoslavensku teritoriju. Britanska obaveštajna služba je odmah pokrenula u

Racija

Skinija Jelke Jovandić

Jedno potresno podsećanje na ljude Božje u užasu mađarske racije u Novom Sadu januara 1942. Nekoliko dana uoči Bogojavljenja 1942. godine, Jelka Jovandić usnila je Svetog Jovana, koji joj je rekao: „Došao sam po svoje stado“. Zabeleženo je to u knjizi o porodici Jovanović–Vakini. Jelka tada nije znala šta ova rečenica znači. A onda je došao 6, odnosno 19. januar 1942. Voda je u Novom Sadu, koji se tada zvao isključivo Ujvidek, bila osvećena, javio se Bog u liku Oca i Sina i Svetoga Duha. Postoji mišljenje da voda briše prošlost, jer ima inicijacijski karakter: uranjanje se može porediti sa polaganjem Hrista u grob, posle čega On vaskrsava. Verujem da

POSLANICA STRADALIH

Jerej Boško R. Marinkov napisao je pesmu posvećenu bebi Milici Jovanović – stradaloj u Mošorinu, u Raciji 1942. godine, i svim žrtvama tog strašnog zločina. Hristos se rodi, porodico moja, i rodi i vaskrse i zločince nadmaši, i mene prihvati bez ijedne molitve, jer ne znam čitati, ali sam Reč poznala. Hristos se rodi, divni moji gosti, osvanuli pred sofrom koju svake godine ukrasim, o Njegovom i svom rođendanu, jer drugog rođenja sem Njegove slave i svoje smrti nemam. I nemam drugih gostiju sem Njegove milosti i vašeg sećanja, da se zaigram i da mi se čestita na smrti. Da sam imala jedan, bilo bi ih mnoštvo do danas, i

Dušan Đuragin, jedan od nevinih čuruških žrtava

Šajkaška okupana u krvi

Vlast u Budimpešti donela je odluku da se u južnoj Bačkoj sprovede sveobuhvatna racija, koja će ceo ledeni januar 1942. godine obojiti nevinom ljudskom krvlju, ispoljen neviđeni sadizam. Autor: Đorđe Vukmirović Početak 1942. godine u južnoj Bačkoj bio je leden. Temperatura je, danima, bila oko trideset stepeni ispod nule, pa je Tisa sasvim zaledila, tako da se na banatsku stranu moglo preći pešice. Još ledenije je, međutim, bilo u dušama žitelja Čuruga, Žablja, Đurđeva, Gospođinaca, Titela, Gardinovaca, Loka, Šajkaša, Mošorina, Vilova, Kovilja… Mađarska okupacija trajala je već devet meseci, a slutnja velikog zla, doduše još ne sasvim definisana, stalno je visila u vazduhu. KRVAVE oblike ta slutnja počeće da dobija

Mladen_Bulut.jpg

Na Tisi crna ćuprija

Samo na utoku Jegričke u fašističkoj raciji ledenom rekom isteklo je više od 1500 života – Most na Tisi u Žablju i dalje razdvaja zločinom nespojive obale Piše: Mladen Bulut – Da je Bog dao, pa da si se do ramena sasušila – klela je, do kraja života samotnog, svoju ruku učiteljica Anđelina Stefanović kojom je posegla da zlotvorima otvori vrata i u isti mah, od vazda bogougodnog doma Živanovih, načinila – grobnicu. Tek jednu od onolikih drugih u dugom nizu uzduž i popreko sasvim opustele Glavne ulice – onda preimenovane u Horti Miklos utca – kojim je, prema službenom opisu od 17. januara 1942. jednog specijalno izaslatog budimpeštanskog detektiva,

Svedočenja: Sestre Borisavljević

“Sloboda” od 10. novembra 2024. godine, broj 2253, objavila je dopis G. Miloslava Samardžića o sestrama Borisavljević Sestre Borisavljević nikada nisam lično upoznao. Ali ono što su uradile za mene, ostaće nezaboravno do kraja mog života. Bilo je to davno. Pre 66 godina. Ilegalno sam napustio Jugoslaviju. Preko Trsta i Milana došao sam u mesto Kremona na reci Po. U izbegličkom logoru bilo je 500 izbeglica. Najviše Hrvata. Četrdeset Srba i jedan Bugarin. Politički azil tražio sam u logoru 1. marta 1958. godine, na moj 24. rođendan. Verovao sam da više neću imati problema. Samo je pitanje vremena da dobijem vizu i da putujem u Ameriku kod stričeva Zdravka i

Episkop Jerotej: Žrtve nevinih Šapčana opominju nas da partijašenje, ateizacija i podele u našem narodu mogu imati tragičan završetak

Preosvećeni Episkop šabački g. Jerotej služio je 26. oktobra 2024. godine kod šabačkog Starog mosta parastos nevino postradalim žrtvama komunističkog režima, koji su ubijeni tokom 1944/1945. godine. Tom prilikom, episkop Jerotej je besedio. – U ime Oca i Sina i Svetoga Duha! „Gospod sve neizrecivo ljubi… Radi nekog budućeg dobra On je popustio ovo stradanje na ruski narod. Ja to ne mogu shvatiti i prekratiti. Ostaje mi samo molitva i ljubav“. Ovako je na Svetoj Gori Atonskoj govorio Sveti starac Siluan, našem vladici Nikolaju, o boljševičkom teroru nad Crkvom i vernim ruskim narodom za vreme Oktobarske revolucije u Rusiji. Zaista je i nama ovde sabranima nepojmljivo takvo slično stradanje naših sugrađana,

Hitlerova odmazda prema četnicima i partizanima: Kraljevački pokolj je nepravedno u sijenci kragujevačkog

U zajedničkoj akciji četnika i partizana ubijeno je 14, a ranjeno 10 njemačkih vojnika a Njemci su u znak odmazde izvršili strijeljanja . Adolf Hitler izdaje naređenje vojnom zapovjedniku Jugoistoka Vilhelmu Listu “da se najoštrijim mjerama za duže vrijeme uspostavi poredak”. 14. oktobra 1941. godine, njemačke okupacione snage su u Kraljevu uzele prve taoce i u narednim danima su strijeljali 2.190 žena, djece i staraca U zajedničkoj akciji četnika i partizana ubijeno je 14, a ranjeno 10 njemačkih vojnika a Njemci su u znak odmazde izvršili strijeljanja . Adolf Hitler izdaje naređenje vojnom zapovjedniku Jugoistoka Vilhelmu Listu “da se najoštrijim mjerama za duže vrijeme uspostavi poredak”. Načelnik Vrhovne komande Njemačkih

U MASAKRU UBIJENO VIŠE OD 300 MEŠTANA KOPAONIKA: SS divizija pekla je decu, sakatila žene, zapalila crkvu sa vernicima (FOTO)

Više od 300 meštana Krive Reke kod Brusa ubijeno je u masakru, koji je istorija upamtila pod kodnim imenom operacija “Kopaonik”. Autor: S. BABOVIĆ – NOVOSTI Tog oktobra 1942.godine u podkopaoničkim selima goreli su ljudi. Kada je krenulo užasno  ubijanje, pripadnici SS divizije “Princ Eugen”, sa oko 1.500 podunavskih Nemaca,oko 1.000 pripadnika bugarskog 36. pešadijskog puka i 300 belogardejaca pekli su, palili, sakatili i streljali meštane podkopaoničkih sela. Najviše je stradala Kriva Reka. Najmlađa žrtva bila je beba Vera (Trifunović). Poživela je tek mesec dana. Najstariji ubijeni bio je Jablan Mišković od 80 godina. -Sačuvalo me je telo mrtve majke, sisao sam dva dana i dve noći – posvedočio je

Pozadina ubistva kralja Aleksandra Karađorđevića: Obaveštajac Vladeta Milićević je krunski svedok koji je znao sve o ustašama, i ne samo o njima

Obaveštajac Vladeta Milićević je u više navrata, kontinuirano od leta 1934. pa sve do dana atentata u Marseju 9. oktobra, izveštavao Beograd o planovima za ubistvo kralja Aleksandra Karađorđevića. „U svetskim policijskim analima ne postoji nijedan atentat o kome se unapred više znalo, a da je, kasnije, uspeo!“, reći će Milićević. Njegovo svedočenje o pozadini atentata čini ga jednim krunskih svedoka tajne istorije 20. veka. Piše: Dragan Bisenić Gotovo sve što znamo o delovanju ustaškog pokreta između dva rata kao i o njihovoj ulozi u ubistvu kralja Aleksandra Karađorđevića koje se dogodilo 9. oktobra 1934. dugujemo dr Vladeti Milićeviću, vodećoj ličnosti međuratne jugoslovenske obaveštajne službe. Poslednjih godina, njegovo ime počelo je

DROBILICA ZA KOSTI – Logor u kome je stradalo na hiljade Srba, a nisu ni Aušvic ni Jasenovac

Koncentracioni logori o kojima se najčešće priča su obično Aušvic, Belzec ili Dahau. Međutim, oni poptuno blede u odnosu na Mauthauzen-Gusen, koji se nalazi oko 20 kilometara od Linca u Austriji. Bio je klasifikovan kao logor 3. reda, što je značilo da je imao najbrutalnije moguće uslove pritvora, a u njemu je nastradalo na hiljade Srba tokom Prvog i Drugog svetskog rata. Kompleks je nazvan po selu u kojem se nalazio, a sastojao se od glavnog kampa i više sporednih oko njega. Logor je izgrađen u Mauthauzenu zbog svoje blizine gradu Lincu. Bio je dom velikog broja političkih neprijatelja Rajha tokom Drugog svetskog rata. Nemački vojnici su ga zvali „Drobilica

Kako su Srbi čuvali i sačuvali Hrvatsku (FOTO)

Od graničara u Vojnoj krajini u austrijskom carstvu do partizana u Drugom svetskom ratu. Štiteći granice Beča, štitili i granice hrvatskog naroda. U Šestoj ličkoj partizanskoj diviziji bilo je čak 96 odsto Srba. Skandal koji je ne tako davno izbio na konferenciji u Zagrebu o nestalima licima, kada je pomoćnik ministra hrvatskih branitelja Stjepan Sučić izrekao niz uvreda na račun Srbije i rekao da sve zlo u regionu dolazi iz Beograda, što je primoralo Veljka Odalovića, generalnog sekretara Ministarstva spoljnih poslova Srbije, da napusti ovaj skup, po ko zna koji put otvara pitanje srpsko-hrvatskih odnosa. Hrvatska ponovo gori. Ne samo po dalamatinskom kršu. Gore strasti zapaljene pre mnogo decenija i

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.