Kad su četnici vodili proletere u napad na ustaše

Rodoljub Čolaković,  politički komesar Glavnog štaba NOP odreda Bosne i Hercegovine, zapisao je svoja sjećanja iz Drugog svjetskog rata i objavio ih u knjizi „Zapisi iz oslobodilačkog rata“ (pet knjiga) — 1946-55. godina.

U  „Zapisima“ IV donosi podatak u vezi osvajanja ustaškog uporišta u Kladnju. Partizanske jedinice u napad su vodili četnici iz sela Žeravice. Ovi četnici nisu bili u sukobu sa partizanima. Tokom rata bilo je ovakvih saradnji između dva antifašistička pokreta, neke su trajale duže a neke kraće. Čolaković je zapisao sledeće:

„Zanimalo me je da doznam od vodiča zašto on misli da je u Tuzli lako zalutati, ali nam razgovor prekide gromak uzvik naše prethodnice: ‘Stoj!’

Trojica naših pratilaca prilazili su s naperenim puškama grupi od desetak ljudi koji su tjerali nekoliko tovarnih konja. Ljudi su bili pod oružjem, ali su im na glavama u sviju bili slamnati šeširi široka oboda. ‘Kakva je ovo nova vojska u Istočnoj Bosni?’- pomislio sam prilazeći grupi. Jedan iz grupe poznade me i viknu:

-Mi smo, druže Roćko, iz Reljinog bataljona!

Bili su to četnici iz sela Žeravice s Malog Polja čiji je komandant, Relja Vasković, bio u dobrim odnosima s nama, čak učestvovao lanjskog ljeta u napadu na ustaše na Pogledu i bio ranjen.

-Odakle idete, ljudi?- upitao sam.

-Iz Kladnja, zagrajaše oni veselo. Sinoć su ga oduzeli proleteri i rašćerali ustaše na sve četiri strane.

-A vi bili u pljački, rekao sam im prekorno. – Kako vas nije sramota!

-Nismo, bogami, đe bi mi … Sve su ovo nama proleteri dali. Mi smo njih vodili u napad, a njihov komandant nam sve ovo dao sam. Davali i više, ali mi ne mogosmo potovariti. Dobri ljudi proleteri! A što su borci, ne pitaj! Sručiše se u kasabu ko mećava, ne dadoše ustašama ni oka otvoriti.

-A koje su jedinice uzele Kladanj?

-Crnogorci i Dalmatinci, a neki Peko im je glavni komandant.

Žeravičani su bili dobro raspoloženi: likvidirano je ustaško gnijezdo u Kladnju iz koga su se ustaške rulje stalno zalijetale u srpska sela, i po njima pljačkale, palile i ubijale.

Između ostalih sela, palili su i Žeravice. U toku 1941 godine mi smo, bili sami ili zajedno s četnicima, nekoliko puta bez uspjeha napadali Kladanj. Ustaška ‘promidžba’ proglasila je Kladanj neosvojivom tvrđavom, ‘hrvatskim Alkazarom’, komandant kladanjske ustaške ‘legije’, Avdaga Husić, odlikovan je visokim ordenom, a njegova ‘legija’ proglašena ‘počasnom bojnom branitelja Kladnja’.

Pad Kladnja znači za nas otvoren put prema tuzlanskom industrijskom bazenu gdje ćemo moći mobilisati stotine novih boraca za naše divizije, brojno oslabljene u Petoj ofanzivi.

Dobivši obavještenja gdje se nalazi selo Kovačići, oprostili smo se od Žeravičana koji veselo odoše kroz planinu, tjerajući na svojim konjićima svakojako dobro iz kladanjskih dućana: od žita do slamnatih šešira.“

Izvor: Srbi u Bosni i Hercegovini

Vezane vijesti:

Miloš Timotijević – četnici, partizani i zlato

Vlado Šipčić – poslednji četnik; oružanu borbu je vodio sa komunistima do 1957. godine

Nemci su masovno streljali četnike, ne partizane!