Iako su koristili razne metode ubijanja i mučenja, vremenom je ustašama to dosadilo pa su obznanili usmeni konkurs za izum novog načina ubijanja

„Srbosjek“ iz Jasenovca
Ćamil Sijarić je, izgleda, bio prvi koji je s nekolicinom partizana ušao u napušteni i razoreni logor Jasenovac. Svi tragovi kazivali su mu šta je taj logor bio i šta se u njemu dešavalo. Sijarić, doduše, nije znao detalje, na koliko su načina ljudi u logoru mučeni i ubijani. Objavio je knjigu posle rata[1]. Još kasnije izraelski istoričar Gideon Grajf je objavio knjigu u kojoj je naveo 57 različitih načina ubijanja i mučenja.

Iz knjige G. Grajfa Jasenovac, Aušvic Balkana, str. 264-265
U jasenovačkom logoru Sijarić je naišao na čoveka, starog oko 30 godina, koji se zvao Martin Sedlar. Bio je u logoru od septembra 1941. godine do kraja, do maja 1945. Radio je kao grobar, i dugo pričao Sijariću šta je činio, šta je gledao da se čini i šta je preživljavao, on kao i drugi.
Ovde prenosimo samo jedan kraći zapis iz kazivanja Martina Sedlara.
Iako su koristili razne metode ubijanja i mučenja – sekirom, puškom, maljem, konopcem, vatrom, vodom – vremenom je ustašama to dosadilo pa su, žudeći za nekim novim metodima, obznanili usmeni konkurs za izum novog načina ubijanja. Mnogi su smišljali taj način, cela logorska satnija je dumala, ali nije išlo. Nije bilo lako smisliti novi metod ubijanja. A tražio se takav metod koji neće odmah usmrtiti žrtvu, nego polako, da dugo pati.
Jednog od tih dana intenzivnog traganja za novim metodom, grupi ustaša koji su stajali ispred berbernice prilazio je ustaša, sav srećan u licu. „Izumi čine ljude sretnim“, zapisao je Sijarić Sedlareve reči. Izumitelj je nosio u ruci zašiljen kočić dužine oko 30 cm i nekakav čekić ili malj. Obratio se zastavniku i ostalima pred berbernicom rečima da je došao do novog načina ubijanja. Grupa sa zastavnikom je razgledala kočić ćutke, od ruke do ruke, ne shvatajući kako bi taj izum radio. Izumitelj kočića bio je sav radostan pružajući svoj patent grupi, ali je odmah postao nestrpljiv. Nervirala ga je neverica, ćutanje i oklevanje ustaša da čuju o čemu tako dobrom je reč. Očekivao je oduševljenost, valjda. Inovator je pokazao zašiljen kočić, pojašnjavajući i pokazujući način upotrebe izuma: da se vrh kočića stavi zatočeniku pod bradu i odozdo udari kundakom puške, tako da vrh žrtvi prodre do mozga. Slušaoci su, međutim, ostali ravnodušni, nezadivljeni novim izumom.
Martin Sedlar nije kazao da li je taj novi metod korišćen ili nije.
[1] Ćamil Sijarić, Oslobođeni Jasenovac. Sarajevo, 1983.
Izvor: Stanje stvari