Iz sudske arhive: Svjedočenje o genocidu NDH u Klepcima, Loznici, Gnjilištima…

11. avgusta 1941, izvršeno je najmasovnije ubijanje u jami Bivolje brdo Srba iz Klepaca, Loznice, Gnjilišta, Tasovčića, Čapljine, Počitelja i drugih mesta. Zahvaljujući SND Prebilovcima objavljujemo autentično svjedočenje  o Genocidu NDH u Klepcima, Loznici,  Gnjilištima i drugim selima čapljinske opštine. Zapisnik  kod Zemaljske Komisije za utvrđivanje zločina  okupatora i njihovih pomagača zaveden je pod brojem 567429, sastavljen je 7. jula 1946. godine u Klepcima, MnO Tasovčići, srez Čapljina, okrug Mostar

Od komisije prisutni : Sekretar Zem. Kom. Đuro Bosnić i zapisničar: Nevenko Basta

Pristupaju:
Puhalo Vojin p. Jovana iz Loznice, star 60 godina., zemljorad. Čl. MO iz Klepaca
Marušić Lazar p. Spasoja, star 25 god. zemljorad. član MO iz Klepaca
Mandrapa   Bosa   Dušanova stara  21  god.  zemljoradnik  iz Klepaca,
Vlačić  Manojlo  Stojanov, star  35  god.  zemljoradnik  iz  Klepaca,
Marušić Rista pokojnog Manojla, 32 godine zemljoradnik iz Klepaca

Svi pozvani svjedoče o ratnim zločinima počinjenim u selu Klepci M.O. Tasovčići , opomenuti na dužnost kazivanja istine izjavljuju.

1941. bilo je u našem selu 72 kućne numere, od toga 13 hrvatskih. Danas su dvije srpske porodice u našem selu potpuno uništene , jer niko nije preživio.

Prvo ubistvo od strane ustaša bilo je izvršeno nad Spasom Šijakom koji je početkom juna bio uhapšen u Čapljini i tamo ostao u zatvoru 23 dana, kada je na Vidov dan ubijen, poslije strahovitog zlostavljanja u zatvoru u Čapljini, tako da ga nije mogla  ni rođena majka  prepoznati.

Našla ga je u hodniku  zatvora slijepog , iščupane kose i toliko otečene glave da je bio potpuno deformisan. Njegova majka je molila za interveniciju kod ustaša klepačkog popa don Iliju Tomasa , ali joj je ovaj odgovorio: „ Ne može se on pustiti, komunista je“. Također su bili uhapšeni Pero Vlačić, Pero Mandrapa, Kosta Mandrapa i Milan Mandrapa, svi su bili zlostavljani, ali opet pušteni još prije Vidovdana, osim Šijaka i Vlačića, koji su oba stradali.

Napad Njemačke na Rusiju bio je dan kada su ustaše otpočeli sa masovnim ubistvom Srba. Ustaša Ahmet Kapetanović iz Čapljine sa još nekim čapljinskim ustašama otjerao Trišu Mandrapu, Uglješu Mandrapu i Vesu Mandrapu iz Klepaca u silos , a odatle nepoznato kada i gdje u jamu.

Isti ustaše ubili su u selu Kostinu ženu Ristu, majku Saru i dvije kćeri i Savetu Mandrapu, – svega 5 žeženskih čeljadi. To se ubistvo odigralo u kući Milana Mandrape , u noći, kada su ustaše tražile Kostu Mandrapu za koga se govorilo, da je iz pištolja pucao na ust.  Logornika Franu Vegu, pa kada nisu našli Kostu, ubili su svu žensku čeljad u kući.  Trišo, Uglješa i Veso izgleda da su ubijeni na klepačkom mostu na Bregavi  pa ispravljamo što je napred rečeno.

U ponedeljak 23. Juna otjerani su iz sela Niko Ćukteraš i s njime još 40 muških. Izgleda da su otjerani u silos ili Čapljinu, a odatle u jamu u Hutovu ili su ubijeni kod Opuzena u vremenu 24. i 27. juna. Ustaše su naše muške hvatali po danu i tražili ih po polju.  Naši su ljudi odlazili sa ustašama ne sluteći o čemu se radi. Ovom akcijom hvatanja i odvođenja Srba rukovodio je lično logornik Frano Vego, njegov zamjenik Niko Filipović i Boško Beno, sa 30 ustaša, među kojima smo prepoznali ove: Stanko Brajković Andrijin, sada u Čeljevu, Pavao Brajković, u bjegstvu, Vinko Brajković, u bjegstvu , Rafo Brajković, u bjegstvu, Ilija Brajković, strijeljan, Ilija Brajković, strijeljan,  Mirko Brajković iz Klepaca, u bjegstvu, Mirko Pehar, poginuo, Mato Vasilj, u bjegstvu.

Za Stanka Brajkovića znamo da je ubio željezničara Srbina Bogdana Sudara iz Baćevića kraj Mostara, koga je uhvatio na velikom mostu preko Neretve kod Gabele /Tersana/  i ubio ga u našem selu iz puške . Stankova žena Mara kamenom je tukla mrtvog Sudara. Poslije ubistva, Sudarev leš je bačen u Bregavu. To su vidjeli kod klepačkog mosta Bojana Pantić, Danica Pokrajčić i Rosa Bjelica. Pored toga zločina  isti  Stanko Brajković birao je u avgustu 1941, srpske djevojke u silosu.

U ubistvu i odvođenju Srba krajem juna 1941, učestvovali su još i ovi: Pažin Marko iz Gnjilišta, u bjegstvu, Matić Damjan iz Gnjilišta, strijeljan, Tomić Jozo iz Loznice, u bjegstvu, Vasilj Mato iz Klepaca, strijeljan, Lovrić Mirko iz Čapljine, obješen,  Radoš Zvonko, učitelj, sada u Zagrebu, gdje se krije, Pehar Šćepan  p. Ilije iz Gnjilišta, želj. radnik na pruzi Čapljina Sjekose., za ovoga se zna da je sa Boškom Benom ubio Savu Marušića kod prebilovačkog Blata.

Merdžan Vidoje  iz Gnjilišta, na slobodi u Višićima, hvatao je naše muške, tako je uhvatio Marušića Savu, Marušića Jovu i Marušića Lazara. Pavao Brajković, Nikola Grgić i Merdan — iz Počitelja sin Halidov, u bjegstvu sva trojica, odveli su Manojla Marušića. Ante Dodig iz Trebižata , u bjegstvu, Jurković Andrija , Baldov iz Gnjilišta,  Tomić Jure Franin, na slobodi u Višićima – ova trojica ubili su Svetka Marušića na putu između Klepaca i Prebilovaca. — Blažević iz Višića, u bjegstvu, odveo je sa Antom  Dodigom Novicu Vlačića sa želj. pruge.

Svi ovi, napred navedeni, učestvovali su u hvatanju , odvođenju i ubistvu Srba ne samo u junu 1941. u Klepacima nego su to opšte poznati jamari koji su učestvovali  manje više u svim pokoljima Srba u Čapljini i okolici. Dodajemo još ove ustaše-  jamare:  Rasim Mešić, strijeljan, Salko Šarić , u bjegstvu, Hivzo Dugalić, u bjegstvu, Ahmet Sinanović, u bjegstvu,  svi ovi iz Čeljeva, MO Višići.

Poslije junskog pokolja nastupilo je u julu zatišje. Ustaše su napravile popis svih muških koji su izvukli živu glavu,  pa su tražili da se odrasli Srbi moraju javljati glavaru sela Klepaca Bošku Brajkoviću, strijeljan, a u susjednoj Loznici Damjanu Matiću /strijeljan/, a  u selu Gnjilišta Ivanu Krešiću.

Poslije užasnog pokolja među srpskim narodom pojavilo se očajanje kog je pokušao da iskoristi klepački ust. pop  Don Ilija Tomas za svoje mračne ciljeve. On je širio glasove da će biti zaštićeni od ustaša oni  Srbi koji pređu na katoličku vjeru. Govorio je da je katolička crkva odlučila da zaštiti one Srbe koji se prevjere, a to je Poglavnik odobrio, da su sigurni Srbi koji pređu na vjeru.

Ova propaganda imala je za cilj da prevari srpski narod koji se upravo svakog dana spremao i dizao ustanak protiv okupatora i njegovih pomagača. Naše žene, uplašene za život svojih porodica, javljale su se kod don Ilije i prevodile na vjeru čitavu svoju porodicu.  Don Ilija je o tome izdavao nekakva uvjerenja za koja je naplaćivao po 10.- dinara. Pored toga psihički je primoravao novo obraćene da kupuju katoličke molitvenike.

Pozivao je momke i djecu , pa im je držao jednom do dva puta nedjeljno vjerska predavanja, a u stvari vršio je ustašku propagandu.  Don Ilija  govorio je… „ još tri dana pa je Moskva gotova, pa ćemo slati ustašku mladež u Rusiju da tamo ureduju“. Govorio je takođe na propovjedima gdje su zajedno bili okupljeni Hrvati i Srbi  i pričao razne priče sa dvosmislenim sadržajem. Tako je govorio o nekoj Katarini griješnoj koja je mnogo zla u svome životu učinila, ali joj je na njenu molbu biskup oprostio sve njene grijehe.

Jednom prilikom a to je bilo upravo pred veliki pokolj prebilovačkih žena i djece, govorio je don Ilija o tome kako treba „ kada čistiš baštu da iščupaš korov i pirjevinu, da ne ostanu žilice iz kojih bi opet nikao korov“… da bašta bude čista“. Mi smo tek poslije pokolja prebilovčana razumjeli pravi smisao njegovih riječi koje su išle za tim da kod ustaša stvore potrebno ubjeđenje da se sa Srbima mora do kraja raščistiti, sve istrijebiti , „ da ne ostane ni žilica“, kako su to učinili u Prebilovcima gdje od sela sa od 1000 stanovnika ne ostane ni jedno dijete.

/Kada su partizanske snage 1. maja 1942, provalile u Klepci, borci našeg sela ubili su don Iliju Tomasa, kome su ustaše priredili neobično svečan sprovod u Čapljini, kome je prisutvovao i mostarski biskup Petar Čule, pa je zlikovac u mantiji don Ilija proglašen  mučenikom za ustašku ideju  i katoličku crkvu. /

Neočekivano došla je velika grupa ustaša u Klepca 2. Avgusta. Međutim, narod je na vrijeme primjetio njihovo približavanje pa su se svi razbježali.

U noći 3. i 4. avgusta Klepci su bili blokirani od jake grupe naoružanih ustaša. Ta blokada trajala je do 10. avgusta. Ona je imala za cilj da nas otsječe od Prebilovaca, koje su ustaše prvo počele uništavati od djeteta u kolevci, jer to bilo najjače srpsko selo i potpuno homogeno u nacionalnom pogledu, osim nekoliko muslimanskih porodica. U ponedeljak 11. avgusta 1941, ustaše su pojačale blokadu Klepaca, a u 4 sata ujutro ulaze u selo, bude grubo sve seljane i naređuju da se do 9 sati svi moraju skupiti u školu koja se nalazi u selu, Ko ne može doći treba ga donijeti… „Idete u Srbiju… „

U određeno vrijeme cijelo selo okupilo se je i to žene i djeca pred školom a muški od 13 godina i naviše  u školi.  Još ne počinju nikakva zvijerstva. Oko deset sati ustaše tjeraju sve žene i djecu pješke u silos kod Tasovčića, a muški ostaju još pola sata.

Stigli su automobilom iz Čapljine Nikola Filipović, rodom iz Čapljine, Ivan Čolić Damjana iz Čapljine, Jarak Rafo iz Hotnja,  Brajković  Luka iz Dretelja, Vidić Niko iz Dretelja. /svi su ovi u bjegstvu, osim Filipovića koji je ubijen od NOV/ , Jozo Krešić, sin Đurin slobodan u Višićima, Ilija Matić zvani Ljupko , slobodan u Luci Ploče, Boško Rodin, Damjan Matić, Ilija Zovko, svi iz Višića, danas u bjegstvu.

Oni izbacuju iz auta nekoliko kolutova žice i donose kliješta.  Sada počinju vezati. Vežu Ilija Barić, slobodan u Višićima i muktar Bitanga, strijeljan, po dvojicu skupa, sina i ćaću. Tek sada počinju pljačkati džepove vezanih . Ustaše su prebrojali Srbe u školi gdje ih je bilo 108, a kada su ih vezali bilo ih je 106. Pobjegli su braća Božo i Risto Puhalo, ali je Božo ponovo uhvaćen, pa krvnički vezan za vrat i za ruke.

Dodajemo da smo među ustašama prepoznali još i ove: Alija Repeša sin Mešin, slobodan u Višićima, Niko Bošković, strijeljan, a Lucija Pehar iz Hotnja, izdala je Božu Puhala koji se je u blizini negdje sakrio pa su ga ustaše uhvatili.

Podne je. Avgustovsko sunce peče žestoko po našim glavama, sve blješti pred našim očima. Povorka polazi. U selu ostaju po naređenju ustaša 9 starijih žena, bolesnih i nemoćnih, među njima i Gospava Tripić, stara 91 godinu, slijepa. Poslije odlaska žena i muških ustaše iz pušaka ubijaju ovih 9 žena u samom selu, a zatim prelaze na pljačku kuća, naročito gotovine, a onda prave veliku gozbu, kolju stoku, peku, jedu i piju.

Druga  veća grpa ustaša, a svega ih je učestvovalo u akciji na Klepcima oko 300, – prati žene i muške odvojeno od žena, put silosa.  Putem ustaše tuku vezane muškarce. U silosu zatičemo srpski narod iz Tasovčića i  Počitelja  i okolnih sela., mnoge majke drže svoju djecu u naručju. Oko hiljadu duša nalazi se u silosu , većinom žena i djece.

Prošlo je podne, ustaše daju vodu i govore da nas vode u Srbiju, u Liku… Do noći je stanje još podnošljivo . Kada se je smrklo dolaze ustaše iz Klepaca i prozivaju 19 djevojaka koje se nalaze u silosu, a od njih je bilo 6-7 iz Klepaca. Te ustaše vode žene kući . Neke su od njih bile primorane ostati kao njihove žene s njima neko vrijeme, čak i godinu dana, ali čim se ukazuje prilika, one bježe.

U silosu su muški bili odvezani, ali ih sada opet vežu i to žicom uz pomoć kliješta, neke krvinički,  sa rukama na leđima. Tom prilikom žestoko tuku kundacima. Naročito su tukli Kostu Mandrapu, starog 25 godina, govoreći da je komunista.  Tukli su mnogo i Dušana Tripića, Milovana Toholja koga su ulovili preobučenog u žensko odjelo i druge. Tukao je među ustašama naročito Jakiša Filip, u bjegstvu.

Bila je već noć kada su ustaše pustili sve žene i djecu. To puštanje je tralo ¾ sata. Poslije odlaska žena dolaze kamioni. U početku su bila samo 2 kamiona,   i ustaše otpremaju Srbe u jamu u Bivoljem Brdu. Od 107 muških iz Klepaca,  koji su bili u silosu, spasilo se svega 9, koji su se preobukli u ženska odijela, pa su izašli zajedno sa ženama. Svi ostali 98 na broju, ubijeni su u jami na Bivoljem Brdu.

Dodajemo da je među ustašama iz Ilindanskog pokolja bio i Andrija Pervan Anđelkov iz Gnjilišta, slobodan u Dračevu, M.O. Višići.  Također još i ovi: Luka Pažin iz Dretelja, u bjegstvu, Vide Pažin iz Dračeva, u bjegstvu, Mišo Jovanović iz Čeljeva, u bjegstvu, Jago Raguž iz Čeljeva,  na izdržavanju kazne u Zenici, Marko Karamatić, u Višićima, Pero Vego, zvani Balo iz Čapljine, u bjegstvu, brat Mirka Lovrića, nije nam poznato njegovo ime, iz Čapljine, držao mitraljez, u bjegstvu, Pavo Vidić iz Dretelja, u bjegstvu, Anđelko Brajković iz Grabovine, u bjegstvu, Ćoso Kudra iz Tasovčića, u bjegstvu, ovaj se hrvao na jami sa Pavlom Marićem, to je pričao pjan u gostioni.

Nepoznate talijanske jedinice su primile vlast u jesen 1941. Do velike partizanske ofanzive početkom maja 1942, Talijani nisu se naročito istakli svojim zločinima prema našem narodu, jer su u tu svrhu vješto  koristili ustaše.

U velikoj borbi koja se razvila između partizanskih snaga i Talijana ovi su maja 1942. Zapalili naše selo i opljačkali ga. Istom prilikom ubili su iz puške Stanu Vlačić-

Ustaško- njemačka saradnja

U septembru 1944. ustaše su pod neposrednim rukovodstvom nepoznate njemačke jedinice izvršili težak zločin nad našim narodom. Ustaše su sa Nijemcima provalili u selo Klepci i Loznicub i pohvatali sve živo što nije uspjelo pred njima pobjeći. U Klepcima su zatekli 10 žena i djece, koje su poveli zajedno sa ženama i djecom iz Loznice, u nepoznatom pravcu odakle se živi nisu više vratili. Prema naše mišljenju  to je bila „Vražja“ divizija, ali mi u to više nismo sigurni. Od ustaša  poznat nam je Niko Jerkić M.O. Višić, koji je zbog učestvovanja u odvođenju žena i djece bio osuđen pred Okružnim sudom u Mostaru.

ČETNICI u našem selu nisu učinili zla.

P,p.

Potpisi: Marušić Rista, Mandrapa Bosa, Manojlo S. Vlačić, Puhalo Vojin, Lako Marušić.“

(SND Prebilovci)

Izvor: Slobodna Hercegovina

Vezane vijesti:

Milenko Jahura: Ako Gospod ne čuva grada, uzalud straža ne …

Da nikad ne zaboravimo: Najstrašniji zločini nad srpskom …

76. godina od Vidovdanskog pokolja Srba u Donjoj Hercegovini …

Ilija Šakota, zaboravljeni je srpski heroj | Jadovno 1941.