fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

Iz rova kneza Časlava odbranili Podrinje

„Novosti“ na neistraženoj Petrinoj steni, srpskim Termopilima nad Valjevom. Tokom Drinske bitke, u Velikom ratu, ovde svakodnevno ginulo više od 400 vojnika

Pogled s grada Petrasa prema Valjevu Foto: Boris Subašić
Pogled s grada Petrasa prema Valjevu Foto: Boris Subašić

Igrom sudbine, srpski vojnici koji su u Velikom ratu branili neosvojivu Petrinu stenu, istaknuti vrh Sokolske planine, najtvrđe uporište imali su u rovovima i na bedemima koje su ratnici prednemanjićke Srbije postavili još u 10. veku. Grad iz vremena kneza Časlava, kao i neverovatnu priču o žrtvama i junaštvu branilaca Petrine stene posle gotovo veka zaborava, otkrili su reporteri „Novosti“, uz pomoć entuzijasta – planinarskog vodiča Dragana Pavlovića Popa i arheologa dr Dejana Bulića.

Petrina stena i obližnji Proslop, govore nam naši „domaćini“, zaslužuju epitet srpskih Termopila nad Valjevom, jer je tokom Drinske bitke svakodnevno na ovim položajima ginulo i više 400 vojnika.

– Tadašnji ljubovijski paroh zabeležio je u letopisu da je samo u jednom danu opojao 400 vojnika ljubovijskog odreda. Malo je svedočanstva ostalo iz tog vremena. Srpski položaji na Proslopu bili su na šancu iz Prvog ustanka, a o bitkama na Petrinoj steni, odnosno gradu Petrasu, koji je branio i pod njim poginuo Vladislav Ribnikar, ostalo je samo maglovito predanje – ispričao nam je Pavlović, rodom iz Ljubovije, pravnik, strastveni planinar i istraživač tradicije.

Dragan Pavlović na polju ispred Petrine stene
Dragan Pavlović na polju ispred Petrine stene

Uspomene na užase u bojevima kod Petrine stene su u lokalnim legendama obeležile ovaj vis sa ostacima mitskog grada Petrasa, kao senovito i nesrećno mesto. Ta oštra stenovita kupa „stražari“ nad drevnim putevima iz Podrinja ka Posavini i dolini Kolubare, kojima je u jesen 1914. išla druga austrougarska ofanziva. Cilj bečkih generala bio je da slome odbranu Petrine stene, a zatim prevoja Proslop, i da prodru ka Peckoj i Valjevu, hvatajući u smrtonosna klešta srpsku Prvu i Treću armiju.

Austrougarski izveštaji navode velike žrtve i očajničku odbranu Petrine stene, s koje su Srbi na napadače valjali i kamen sa stare tvrđave kad im je nestalo municije. Ovde je u neverovatnoj diverzantskoj akciji austrougarsku ofanzivu zaustavio kapetan Vladislav Ribnikar, novinar i osnivač „Politike“.

Rov kneza Časlava još čeka arheologe i istoričare
Rov kneza Časlava još čeka arheologe i istoričare

Na ovom istorijskom mestu, kako smo se uverili, nema nijednog obeležja, čak je neprecizno označeno i na topografskoj karti. Dragan Pavlović je markirao mnoge staze kojima vodi planinare i školarce na upoznavanje s lepotama Podrinjskih planina i pričom o Drinskoj bici, kada su se ovde vodili bojevi u oblacima i blatu. Pavlović se posle uporne potrage i razgovora s meštanima sela javio sa ostataka Petrasa:

– Ovo je savršena osmatračnica s koje je pogled bolji nego s vrha Sokolske planine. Gradinu, za koju meštani kažu da je pripadala Rimljanima, a potom nekom vojvodi Radoslavu, opasuje ogroman rov, ali ne bih rekao da je iz Velikog rata.

Vladislav Ribnikar

U literaturi smo uzaludno tražili podatke o Petrasu, a onda je u pomoć priskočio još jedan entuzijasta, dr Bulić iz Istorijskog instituta u Beogradu.

– Nažalost, kao ni najveći deo zapadne Srbije, Petrina stena nije istraživana. Posetio sam je samostalno i pronašao tragove ranovizantijskog grada, ali najintrigantniji je bio veliki rov oko vrha brda. Takvi rovovi su karakteristični za srpske prednemanjićke gradove. Identičan je pronalazak i dr Dejana Radičevića u gradu iz vremena kneza Časlava, iznad Malog Zvornika, a takav postoji i na Vidojevici – otkrio je dr Bulić.

Na Petrinoj steni zatičemo ogroman rov iz vremena kneza Časlava, dublji od tri metra i širok bar sedam metara. Odatle je i kapetan Ribnikar u septembru 1914. osmatrao jake austrougarske snage koje su opkoljavale vis sa srpskim položajima. Veteran balkanskih ratova je bio svestan da branioci neće moći dugo da izdrže topovsku kanonadu i preduzeo je riskantan plan.

– Kako mi je ispričao pokojni otac, Ribnikar, kao dobar znalac nemačkog jezika, preobukao se tada u austrougarskog oficira i sa trojicom preobučenih mlađih oficira sišao s Petrine stene. Zaobišao je austrougarske tranšeje i, s leđa, zašao među njihovu vojsku. U rancima su nosili povezane štapine dinamita – ispričao je Milorad Panić sa Proslopa hroničaru Živanu Grujičiću.

Ostaće zapisano da je ova četvorka tada, herojski, minirala austrougarske topove i skladišta municije.

SMRT BRAĆE RIBNIKAR

Kapetan Ribnikar je naneo udarac austrougarskoj ofanzivi kod Petrine stene, ali bečki generali nisu odustajali i poslali su nove trupe. Predvodeći jedan juriš branilaca u septembru 1914. pod gradinom Petras, on je smrtno ranjen. Kad je to saznao njegov brat Darko, takođe oficir, on se iz obližnje Bele Crkve uputio ka Petrinoj steni, a kad je stigao blizu, ubili su ga austrijski vojnici iz zasede.

HEROJSKI

Petrina stena i obližnji Proslop nisu pali tokom cele bitke na Drini. Branioci su ih napustili tek kad se pred Suvoborsko-kolubarsku bitku sva ostala srpska vojska povukla do Rudnika.

Autor: Boris Subašić

Izvor: NOVOSTI

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: