Serbian
Armenian
Croatian
Dutch
English
French
German
Greek
Hebrew
Hungarian
Italian
Norwegian
Polish
Russian
Slovenian
Spanish
U intervjuu za Frontal.srb, dr Mladen Ivanić, srpski član predsjedništva BiH govorio je pored ostalog i o istorijskom sjećanju. Ivanić je prvi visoko rangiran, direktno izabrani narodni predstavnik iz Srpske, koji je došao nad Šaranovu jamu, mjesto sjećanja na 40.000 ubijenih u kompleksu hrvatskih logora smrti Gospić – Jadovno – Pag.
Razgovor za FRONTAL vodio Dani(j)el Simić
Bili smo svjedoci nedavno izrazite sreće srpskog naroda kada ste vi po drugi, a Milorad Dodik prvi put, zajedno došli na Jadovno. Koliko je to svijest stvarne potrebe, a koliko vaše međusobno takmičenje u tome ko je veći Srbin?
Mene je otac odveo na Jadovno, kada smo išli na more moskvičem preko Velebita. Mislim, 1971. godine. Bio sam tamo više puta prije rata. Barem tri. Meni je to tada ostalo u svijesti kao nacionalna tragedija. Zato, vjerujte, kod mene nema tog dnevnopolitičkog takmičenja.
Mislim da sam bio prvi od predstavnika RS koji je otišao u Šušnjar. Imao sam za to i lični razlog, jer je to mjesto u kojem sam rođen, ali, ujedno, smatrao sam i da zaboraviti 5.000 ubijenih u Sanskom Mostu apsolutni grijeh. O Garavicama nisam ništa znao do novijeg vremena. Jasenovac, Jadovno, Prebilovci, Garavice, Šušnjar… sve su to mjesta i pojmovi kojima moramo dati veći značaj nego što su imali do sada.
Zahvalan sam udruženju Jadovno 1941. na svemu što je uradilo i prvi poziv koji sam dobio, ja sam odmah reagovao. Kada god budem mogao, želim da to činim.
To neće možda odmah iz prve dati puni rezultat, ali ako ste uporni, ako insistirate, to će ostati stvar koja je vrlo značajna. Posebno je važno što su to prostori gdje nema srpske vlasti u FBiH i u Hrvatskoj. Razgovarao sam o tome i sa Vučićem i sa Dodikom, te sam uvjeren da će se ti datumi staviti na spiskove značajnih datuma za sjećanje srpskog naroda, jer ako šta treba obilježavati i sjećati se, onda su to ti događaji.
Obraćanje dr Mladena Ivanića kod Šaranove jame na Velebitu 01. jula 2017.
Imate li vi objašnjenje, zašto nam je trebalo sedamdeset godina da ono što su naši neprijatelji učinili čak i za njihovo sjećanje o posljednjem ratu, počnemo da radimo vezano za događaje iz Drugog svjetskog rata?
Dva su razloga. Prvi je ideologija. Sve što je bilo sjećanje na Drugi svjetski rat a ticalo se unutrašnjih odnosa je bilo negativno. Sjećam se kad su i srpski vojnici uništavali spomenike iz tog rata. Dugo je vremena trebalo dok se ta ideološka varijanta uklonila i mislim da je to jako značajno što su boračke organizacije na nekim mjestima te spomenike zajedno uvezali i pokazali da je to istorija srpskog naroda.
Drugi razlog je naša istorijska površnost kao naroda. Smatrali smo eto, bilo je to, zaboravimo i idemo dalje. Nevjerovatno je koliko smo svi, političari, javni radnici, univerzitetski profesori, malo davali značaja. Misilm da je jako važno da se na mnogim tim mjestima Srpska pravoslavna crkva uvede u veću ulogu, da to manje zavisi od politike, a da ostane uz jednu instituciju koja je zaista čuvar tradicije.
Kompletan intervju možete pročitati na internet portalu Frontal.rs OVDJE.
Redakcija portala Jadovno.srb
Vezani članci:
