Istraga o likvidaciji Srba u Dvoru na Uni bez rezultata

ZAGREB – U avgustu 1995. godine, dan nakon službenog završetka vojno-redarstvene operacije „Oluja“, u Dvoru na Uni počinjen je stravičan zločin nad devetero srpskih civila koji su se od ratnih događanja sklonili u tamošnju školu.

Prema podacima iz UN-ovih povjerljivih dokumenata do kojih je došao Index.hr, nastalih na temelju svjedočenja očevica ovog događaja – danskog vojnika, saznaje se da „uniformirani muškarci“ koji su počinili zločin na sebi nisu
imali oznaku pripadnosti nijednoj vojsci. Istraga o ovom zločinu do danas nije donijela rezultata.

O incidentu u Dvoru na Uni veoma malo se zna, a samu priču u javnost plasirala je danska BT televizija, fokusirajući se na pitanje odgovornosti
komandanta danske vojske, pripadnika UN-a, koji su sa samo nekoliko metara udaljenosti promatrali kako 12 „muškaraca u uniformama“ ručnim granatama i automatskim puškama likvidira psihički i fizički hendikepirane ljude srpske nacionalnosti.

U razgovoru s danskim novinarom Kasperom Vedsmandom, autorom članka o egzekucijama u Dvoru na Uni, saznajemo kako su se novinaru javili danski
vojnici očigledno opterećene savjesti, sa željom da iznesu istinu o masakru u tom gradiću. Izgleda da je samo Dancima stalo da rasvijetle ovaj zločin.

Pored škole u kojoj se dogodio pokolj bilo je stacionirano 200 UN-ovih vojnika iz Danske, od kojih je dio njih vidio 12 uniformiranih ljudi, prema
navodima danskih vojnika, bez ikakvih oznaka o pripadnosti ijednoj vojsci, kako naoružani granatama i automatskim oružjem prilaze školi, a zatim i likvidiraju jednu po jednu od devet navedenih osoba. Danski vojnici mogli su intervenisati u nekoliko navrata, no rečeno im je od strane komandira Jorgena Kolda da samo posmatraju.

Index.hr došao je do podataka iz povjerljivih UN-ovih dokumenata u kojima se opisuju četvorica muškaraca koji su likvidirali srpske civile, kao i način na koji su žrtve bez ikakvog razloga smaknute. Opise je dao jedan od danskih vojnika koji je svjedočio smaknuću srpskih civila.

Svjedok je prvog počinioca opisao kao muškarca od 40 godina, 190 cm visokog, vitkog, u tamnoj maskirnoj uniformi s ruksakom kaki boje, naoružanim najvjerojatnije automatskim oružjem AK 47, koji je pobio civile u školskom hodniku.

Drugi je opisan kao 50-godišnjak, visine od 160 do 170 cm, odjeven u tamnu maskiranu uniformu koji je u školski hodnik ubacio ručnu granatu. Preostala dvojica imala su oko 30 godina i bili su odjeveni u svijetle maskirne uniforme, naoružani automatskim oružjem AK 47.

Jedan od njih je ušao s protivtenkovskom minom u školu, dok je drugi ubacio ručnu bombu.

Popis žrtava, međutim, otkriva kako se radilo o nemoćnim ljudima, u invalidskim kolicima ili amputirane noge, ljudi koji su se kretali uz pomoć
štapova. Najstarija žrtva, Desanka Teodorović, bila je 1915. godište, te je u trenutku smrti sjedila na stolici uz stepenište koje je vodilo na prvi sprat škole. Imala je teške povrede na prsima i leđima.

Žena za koju se pretpostavlja da je Zorka Marić, starosti između 40 i 50 godina, ubijena je u invalidskim kolicima, te je imala teške povrede prsiju i leđa.

Muškarac za kojeg se vjeruje da je Jovan Macut, rođen 1931. godine, pronađen je kako leži preko stolice s teškim povredama prsiju i leđa. Pored njega bio je štap za pomoć prilikom kretanja.

Za četvrtu žrtvu identitet nije utvrđen, a pronađena je kako leži na podu. Radilo se o ženskoj osobi starosti od oko 70 godina, s raznesenom lijevom
stranom lubanje.

Osoba za koju se vjeruje da je Terezija Ružak imala je u trenutku smrti, kako je procijenjeno, oko 65 godina i amputiranu lijevu nogu. Pronađena je kako
leži raznesenim licem prema podu, a pored nje su bile štake.

Darko Krivokuća iz Vojnića, rođen 1966. godine, pronađen je kako mrtav leži na podu. Imao je teške povrede zbog kojih je teško sa sigurnošću potvrditi identitet. Krivokuća je, prema dokumentu iz 1995, imao dozvolu za posjedovanje oružja.

Sedma žrtva je neidentificirana ženska osoba, procijenjene dobi od 55 godina, pronađena kako leži s teškim povredama prsiju i leđa.

Osma žrtva takođe nije identifikovana, a pronađena je u učionici na prvom spratu kako leži na leđima pred školskom tablom. Oko njenog uha se protezala povreda dubine pet centimetara. Osoba je opisana kao izrazito mršava.

U učionici na prvom spratu pronađena je i deveta žrtva ovog pokolja, za koju se pretpostavlja da je riječ o Slobodanu Vukšiću, muškarcu procijenjene starosti od oko 70 godina, pronađenom s teškim povredama na leđima.

UN je pokrenuo istragu o navedenim zločinima, ali zbog premalo dokaza o počiniocima od daljnje istrage se odustalo.

Izvor: NEZAVISNE NOVINE