ISTORIJSKI ROMAN “KORANA KO RANA”

Dragan Grgić, rođen 1917. godine u selu Marin Most kod Cazina, 1961. završio je pisanje romana na 500 strana. Bila je to prva knjiga o stradanju Srba i zločinima hrvatskih i muslimanskih ustaša na prostoru bihaćkog kraja i južnog Korduna.

Tragični period rata obilježio je gubitak oca, majke i brata, kao i ranjavanje u borbama protiv ustaša. Nakon završetka romana, nosilac “Partizanske spomenice 1941” suočava se sa zabranama, krivičnom odgovornošću i pritiscima državnih vlasti. U tako neriješenim sukobima preminuo je od posljedica infarkta 1985. godine u petrovaradinskoj bolnici. Iza njega nije ostalo potomstvo. Ostao je samo jedan ispražnjen trofejni pištolj i posljednja nada da će doći bolje vrijeme kada će neko objaviti njegovo životno djelo i da istina o stradanju srpskog naroda neće ostati zarobljena među koricama dvije ćirilicom ispisane sveske. To vrijeme je došlo i Grgićev istorijski roman 2023. godine izdaje Fondacija Zaboravljeni korijeni.

Izdavač: Fondacija Zaboravljeni korijeni

Autor: Dragan Grgić

Priređivač: Dragan Radović

Specifikacija: ćirilica, 544 strane, tvrdi povez, 240h168 mm, 1 kg

Cijena knjige: 20 KM / 1200 din + poštarina

Telefon ili Viber broj: +387 66 055 000

E-pošta: fondacija@zaboravljenikorijeni.org

Dostava: Bosna i Hercegovina, Srbija

Vaši podaci za dostavu: ime i prezime, adresa i broj telefona

Knjigu je moguće kupiti i na projekcijama dokumentarnog filma GARAVICE. 200 primjeraka biće podijeljeno besplatno porodicama koje su poznavale autora, institucijama, bibliotekama i udruženjima.

ODLOMAK 1 IZ ROMANA

Dan se primiče, a neprijatelj već zaposjeda teritoriju sa jačim snagama i naoružanjem. Narod je bio razočaran raznim nepravilnostima koje su se odigrale u ovom mjestu, a najviše postupkom vojske i rukovodilaca kad je uništen Sadilovac i onoliki narod živ spaljen u crkvi. Kad je bila borba u Sadilovcu, na ovoj teritoriji se nalazilo mnogo partizanske vojske sa dobrim oružjem i višim starješinama i ta vojska nije pritekla u pomoć da se spase narod od uništenja. Oni su došli ovamo iz Petrove gore i iz cijelog Korduna i Banije da izvrše ofanzivu na neprijateljska uporišta. Od toga ništa nije bilo, samo su razdražili neprijatelja, napustili mjesto i otišli.

ODLOMAK 2 IZ ROMANA

Štala gostioničara Dane Gašljevića bila je dosta duga i široka i tu su se godinama sklanjali kočijaši sa kolima i konjima od nevremena. Ona je bila patosana daskama preko greda i tu je ranije gostioničar stavljao sijeno. Sada su tu smještali uhvaćene muškarce, dok su žene i djeca bili u prizemlju. U odjeljenju za muškarce, u potkrovlju, montirali su neki ribež sa oštrim noževima koji su okretala četiri zločinca i uhvaćene ljude žive gurali u tu spravu đe su ih ribali kao kupus. Prosuta krv oribanih ljudi curila je između dasaka i škropila dolje po ženama i djeci, tako da su svi bili mokri od ljudske krvi, a za kratko vrijeme krv se sušila i zgrušavala na onoj odjeći što su imali na sebi. Ta mučionica za uništavanje ljudi trajala je par dana jer su rasute horde u postradalim selima i okolini uvijek uspjevale da nekog neđe nađu, uhvate i dovedu. Čim nova grupica bude dovedena, odmah se zna: muškarci stariji od četrnaest godina idu gore pod krov đe se nalazi ribež, a ostalo sve u prizemlje. Bilo je jezivo čuti kukanje i dernjavu ljudi kad ih privode ribežu i guraju unutra. U prizemlju se nagomilalo žena i djece da nije moglo više stati te su ih po grupama nekud odvodili.

ODLOMAK 3 IZ ROMANA

Jedan musliman sjedi naprijed i tjera konje, a iza njega sjedi hodža. Oko glave mu se bijeli njegova amedija (čalma) od bijelog platna. To je hodža Bećir Borić iz sela Miostraha, nedaleko od rijeke Une, u blizini Gomila. Taj hodža Borić je do sada učestvovao u pokoljima žena i djece koja se odigrala u svim srpskim selima u cijeloj okolini, kao u Krndiji i Bukovici i on je lično klao većinu žrtava. Organizovao je muslimane iz okoline da mu po selima sakupljaju srpski narod radi zaštite islama i islamske vjere jer se pokazalo da neki Srbi, kako je počelo nasilno prekrštavanje, radije prelaze u katoličku vjeru nego primaju islam.

ODLOMAK 4 IZ ROMANA

(Zapisano sjvedočanstvo Đorđa Ševića) Iz Vrste su nas otjerali kolima u Bihać i smjestili u magazin Ilije Bilbije. Po dolasku u magazin počeli su nas tući i psovati nam srpsku majku pitavši nas đe nam je kralj Petar i što nam on ne pomogne. Oduzeli su nam sve stvari i skinuli sa nas sve osim veša, a zatim nas vezali žicom po dvojicu. Oko pola noći su nas odvezli kamionima iz Bihaća na Garavice kod iskopanih grobnica. Tu smo našli mnogo Madžara iz sela Kralja. Odvajali su nas po grupama od po deset ljudi i postrojavali pored grobnice. Svaku grupu su osvjetljavali farovima kamiona dok su streljali iz puškomitraljeza. Kad su postrijeljali jednu grupu, odvajali su drugu, a za to vrijeme oni seljaci su skidali veš sa mrtvih, a onda ih bacali u rupe. Ja sam bio u posljednjoj grupi. Kad je mitraljez počeo pucati, ja sam pao po zemlji i tako me nije pogodio metak. Kada su farovi kamiona prestali svijetliti, ja sam pobjegao u mrak i tako sam se uspio spasiti i pobjeći u pravcu Gate.

Izvor: ZABORAVLjENI KORIJENI

Izvor: ZABORAVLjENI KORIJENI