fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

Istina u vrtlogu „Oluje“

Dubrovnik 1925. godine

Dubrovnik 1925. godine


Piše Ljiljana Čolić

Srba u Hrvatskoj, u gradovima u kojima su vekovima živeli, danas gotovo da i nema. Ostao je još jedan zadatak − negirati da ih je uopšte tamo bilo

Povodom burnog reagovanja političke i (pseudo)stručne javnosti u Hrvatskoj koje je izazvala knjiga Istorija dubrovačke književnosti dr Zlate Bojović, dok je u Beogradu s punom naučnom argumentacijom i razložno naišla na pozitivne kritike kao dopunu činjenici da se ni u kojem slučaju ne može raditi o nekakvom srpskom svojatanju kulturne baštine Dubrovnika, podsećamo na jedan naučni rad objavljen u Južnoslovenskom filologu davne 1931. godine.

Reč je o prilogu „Tursko-srpski spomenici Dubrovačkog arhiva“ dr Gligorija Elezovića, pionira srpske osmanistike i uglednog interdisciplinarnog filologa, a po akademskom obrazovanju prvenstveno srboslaviste.

IZOSTAVLjENA MESTA U uvodnim informacijama o ukupnom fondu osmanskih zvaničnih akata pohranjenih u Dubrovniku, Elezović naglašava: „Izvestan broj među ovim turskim dokumentima napisan je ćirilicom, na jeziku koji je dubrovačka administracija zvala srpskim. Najveći broj turskih dokumenata pisanih ćirilicom objavio je dr Ćiro Truhelka (hrvatski istoričar i arheolog češkog porekla, prim. Lj. Č). Ovoj zbirci malo bi se šta imalo s razlogom prigovoriti da njen sastavljač nije ispoljio pri tome izvesnu tendencioznost. On dosledno izbegava ime Srbin. Gde god se u vezi sa tim dokumentima spominjala reč srpski u vezi sa jezikom originala ovih dokumenata, on je ta mesta prosto izostavljao. Od 120 dokumenata, koliko ih ukupno ima u njegovoj zbirci, našao sam da je dubrovačka kancelarija samo tri carska fermana označila kao ‚scrita in schiauo‘ (napisano na slovenskom). Na kome su jeziku pisane ostale isprave, kako je njihov jezik obeležila dubrovačka administracija, gospodin Truhelka je prećutao.“

Pored čitkih faksimila četiri ćirilična akta osmanskih vlasti predmetnog fonda, nastalih tokom 16. i 17. veka, a koji ranije nisu bili objavljeni, Elezović daje na uvid i tekst beleške na italijanskom jeziku sa omota zapovesti sultana Bajazita II iz 1506. godine, u kojem, između ostalog, stoji scritto in serviano.

Gligorije Elezović

Gligorije Elezović

Zanimljivo je (tj. sasvim razumljivo) da pomenuti naučni prilog Gliše Elezovića u svoje vreme nije naišao ni na jednu negativnu kritiku, a u njegovom ukupnom istraživačkom opusu svrstan je u sam vrh.

Pitanje kojem narodu su pripadali predstavnici dubrovačkih vlasti u vreme kada im se turski sultani obraćaju na srpskom jeziku može biti retorsko ili problemsko, ali u svakom slučaju jeste otvoreno − svidelo se to nekome ili ne.

S druge strane, sasvim je jasno da se radi o viševekovnom znatnom i značajnom prisustvu srpske populacije ne samo u brojčanom nego i u kvalitativnom smislu.

Setimo se samo nekih privrednih i kulturnih institucija koje su krajem 19. i početkom 20. veka postojale i delovale u Dubrovniku i u drugim gradovima na današnjem etnički gotovo potpuno čistom Hrvatskom primorju: Srpsko dubrovačko radničko društvo, Srpsko dubrovačko parobrodsko društvo, Srpska fabrika leda, Dubrovačka narodna čitaonica, Srpska dubrovačka akademska omladina, zatim Srpska štedionica i Srpska škola u Zadry; listovi: Srpski glas, Srpski list, Dubrovnik, Primorski srpski listić, Sloga… Ovom spisku treba dodati i više srpskih tzv. veroispovednih škola i drugih obrazovnih institucija.

ZAMJEO IH VJETAR Prema novinskim napisima iz tog vremena, o Božiću 1897. godine u Dubrovniku su za starešine papučarskog, stolarskog i drvorezačkog esnafa izabrani „sve sami Srbi“.

Carigradski glasnik od 8. jula 1898. donosi članak „Srpsko bratstvo u Dalmaciji“. U vesti o osnivanju pomenutog udruženja sa sedištem u Splitu stoji da su njegovi ciljevi širenje srpske prosvete i napredak Srba u Dalmaciji, Dubrovniku i Boki Kotorskoj, a sa posebnim pohvalama iznet je podatak da je Srpska stranka u Dalmaciji za 18 godina svog postojanja postigla veliki uspeh i da ima 11 poslanika u Dalmatinskom i dva u Austrijskom saboru.

Dok u Dubrovniku gostuje Srpsko pozorišno društvo iz Splita, na izborima za Dalmatinski sabor pobeđuje srpski rodoljub, Dubrovčanin dr Vlaho Matijević.

U poslednjoj deceniji 19. i na pragu 20. veka, kada se, prema zvaničnim podacima, preko 86 odsto lokalnog stanovništva dubrovačke regije služilo srpskim jezikom, prisustvo Srba, njihov kulturni i ukupni društveni uticaj, i u drugim delovima Hrvatske, s današnje tačke gledišta i aktuelnih prilika prosto je nepojmljiv.

U Zagrebu se osnivaju Srpska banka i Srpska štamparija, Udruženje Srpkinja pokreće inicijativu da se osnuje pansion za Srpkinjice koje tamo idu u školu, kao i za podizanje srpske više devojačke škole… Deluju Srpska čitaonica, Srpsko pevačko društvo, Deoničarsko društvo Srpsko kolo, Klub srpske akademske omladine Sinđelić…

Istorija dubrovačke književnosti

Istorija dubrovačke književnosti

„Broj srpske omladine na Zagrebačkom univerzitetu biva svake godine sve veći. Ove godine upisano ih je blizu 90. Pored toga, milo nam je javiti da je uspeh srpske omladine u polaganju ispita vanredan“, stoji u članku „Srpska univerzitetska omladina u Zagrebu“ (Carigradski glasnik, 22. 10. 1898).

Oktobra 1901. u Kninu se osniva Prosvetno društvo Srpska zora.

Naravno, ima još mnogo takvih primera, uveliko poznatih i prisutnih u našoj istoriografiji, čije bi nabrajanje znatno premašilo obim jednog novinskog teksta. No, smatramo da i ovaj nasumični izbor činjenica može biti dovoljno rečit i slikovit.

Nažalost, Srba u Hrvatskoj, u gradovima u kojima su vekovima živeli, danas gotovo da i nema. Biće da ih je „zamjeo vjetar“ ili više −„oluja“. Ostao je još jedan zadatak − negirati da ih je uopšte tamo bilo, a one koji, čak i ako naučno utemeljeno, odmereno i nenametljivo, tvrde suprotno, nužno je javno oplesti i etiketirati kao iredentiste i imperijaliste, kao što je učinjeno u slučaju cenjene i priznate dr Zlate Bojović.

 

Izvor: PEČAT

 

Vezane vijesti:

NEDELjKOVIĆ: STRADANjE SRBA U DUBROVNIKU 1914 …

Dubrovnik, mesto najvećih hrvatskih falsifikata – Jadovno …

NEDELjKOVIĆ DUBROVAČKI SRBI U 19. VEKU – Jadovno 1941.

Saša Nedeljković: Dubrovački Srbi i Savez srpskih kulturnih …

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: