„Politika“ je pisala o hvalisanju hrvatskog političkog vrha antifašizmom. Tvrde da je „Hrvatska tokom Drugog svetskog rata imala najveće učešće u antifašističkim snagama među stanovništvom u okupiranoj Evropi“, dodajući da je „građana Hrvatske najviše bilo u partizanskim jedinicama tokom rata”, što nije sporno kada se radi o građanima Hrvatske.
Sporno je brojno učešće Hrvata u partizanskim jedinicama Hrvatske. Prema podacima iz feljtona objavljenog u dnevnom listu „Politika” tokom maja 1995. godine, prvi hrvatski korpus imao je na dan 27. jula 1943. godine 6.230 boraca. Od toga broja Srbi su činili 5.910 boraca. Hrvata je bilo 305, muslimana deset, Crnogoraca četiri i jedan Italijan. Već u narednom izveštaju (nema datuma), korpus je narastao na 9.560 boraca. Od toga broja Srba je bilo 8.953 borca, Hrvata 558 i ostalih 49.
Slično stanje je bilo i u partizanskim odredima Hrvatske. Kordunaški partizanski odred imao je 19. avgusta 1943. godine 756 boraca, među kojima je bilo 746 Srba i Hrvata deset. Banijski odred imao je u to vreme 631 borca, od kojih Srba 590 i Hrvata 41. Drugi hrvatski partizanski korpus osnovan je u proleće 1943. godine. Avgusta iste godine imao je 9.408 boraca, od kojih Srba 6.639, Hrvata 2.508, Mađara 101, muslimana 84 i ostalih 77 boraca.
Većnici AVNOJa iz Hrvatske inicirali su 6. 12. 1942. godine stvaranje ZAVNOHa, u kojem je bio 41 Srbin, što je činilo 37 odsto, srazmerno učešću Srba u strukturi stanovništva Hrvatske. Kao priznanje Srbima iz Hrvatske za učešće u NOR-u, ZAVNOH je na zasedanju 14. 10. 1943. godine usvojio rezoluciju kojom se Srbima garantuje puna ravnopravnost sa Hrvatima u Hrvatskoj.
U tački 8. ove rezolucije stoji: „Nema, ne smije i neće biti Hrvatske, u kojoj Srbima ne bi bila zajemčena puna ravnopravnost i jednakost sa hrvatskim narodom.“
Na trećem zasedanju ZAVNOHa, 9. maja 1945. dok je rat još trajao, usvojena je deklaracija u kojoj pored ostalog piše: „Hrvatski i srpski narod u Hrvatskoj potpuno su ravnopravni.“ Ova odredba iz deklaracije bila je sastavni deo svih ustava Hrvatske od 1947. godine, sve do 22. decembra 1990. Predsedništvo ZAVNOHa je odlukom 18. jula 1944. godine garantovalo punu ravnopravnost ćirilice sa latinicom i garantovalo prednost ćirilice u školama sa srpskom većinom učenika. Kakva su prava imali Srbi u Hrvatskoj kasnije, nije nepoznato. Srbi u Hrvatskoj najbolje to znaju.
Vojislav Jevtimirović
Beograd
Izvor: POLITIKA,
Vezane vijesti:
milanović nije rekao istinu o hrvatima u partizanima
Partizani su iz Hrvatske proterani – Jadovno 1941.
4 Responses
…do sada nisam video ni jedan natpis o kojem broju bitaka partizana na teritoriji BiH , TJ NDH pod nemackom zonom, gde se vidi da su „ofanzive“ bile protiv Ustasa i Domobrana / za ove druge dugo je bilo reci da je to bila „regularna vojska NDH, a da su Ustase SS NDH/…
Najpotpuniji i najtačniji podaci o brojnom odnosu Srba iz Hrvatske i Hrvata u antifašističkoj borbi 1941 – 1945. godine dati su u članku „Srbi u antifašističkoj borbi na područjima NDH 1941 – 1945. godine“ objavljen u dva nastavka u VOJNOISTORIJSKOM GLASNIKU br. 1 i 2 – 3 iz 1995. godine.
Sto se tice ucesce Hrvata u NOB: Interesantno je citati ratne dnevnike staresina jedinica gde se oslikava pravo stanje na terenu ko se borio i i kada su hrvati poceli da beze u partizane,Svi mi znamo da je to bilo pri kraju rata kada se videlo da Nemci gube rat. Od pocetka su uglavnom i jedino Srbi bezali od noza za goli zivot.
Ti dnevnici su na internetu i interesantno da se citaju.
Oni mogu sada sto god hoce da tvrde samo ima nas koji se secamo a i zapisano je
mnogo iz toga vremena. Oni i antifasizam? Neka cute i mole se da ih kazna jos nije stigla.
Radmila Vuckovic
Slavonka
Ustaše su potonji Brozovi komunisti mahom svi bili i napredovali do danas sa svojim potomcima…Šta reći, nema dalje!