Serbian
Armenian
Croatian
Dutch
English
French
German
Greek
Hebrew
Hungarian
Italian
Norwegian
Polish
Russian
Slovenian
Spanish
Nikada nikoga u životu nisam udario, a kamoli nemoćnu osobu u logoru, savjesno sam obavljao svoju dužnost u logoru za ratne zarobljenike “Manjača” tokom teških šest mjeseci 1992. godine i potpuno sam nevin čovjek i pred Bogom i pred ljudima.
Ovim riječima svoju ispovijest za naš list počinje penzionisani pukovnik Vojske Republike Srpske Dane Lukajić koji je 20. januara ove godine iz zatvora u Glini prebačen u kazneno-popravni zavod Tunjice na izdržavanje šestogodišnje zatvorske kazne za ratni zločin nad zarobljenicima koju mu je u montiranom procesu izreklo hrvatsko pravosuđe.
– Nisam ništa činio što je zabranjeno Ženevskom konvencijom. Činio sam sve što sam bio dužan i zahvaljujući tome mnoga nedjela su sankcionisana, a pojedinci procesuirani. Ovo kroz što prolazim rezultat je montiranog i lažnog procesa usmjerenog protiv Republike Srpske, Vojske Republike Srpske, mene i moje porodice – kaže pukovnik Lukajić.
On objašnjava da je u logor “Manjača” upućen 16. juna 1992. godine na dužnost “vođe tima operativaca za ispitivanje ratnih zarobljenika” i da je tu dužnost obavljao do 18. decembra te godine kada je logor raspušten i zatvoren simboličnom predajom ključeva upravnika logora Božidara Popovića međunarodnom “humanisti” Danijelu Šiferu.
– Za to vrijeme kroz logor su prošlo ukupno 4.403 zarobljenika. Bilo je pet smrtnih slučajeva, od čega tri prirodne smrti i dvije nasilne za koje su počinioci procesuirani. To zna i Međunarodni komitet Crvenog krsta i UNHCR i sve ostale međunarodne organizacije, kao i Haški tribunal pred kojim sam tri puta bio svjedok, ali ta istina ne odgovara mozaiku o Srbima, kao lošim momcima u koje sam i ja svrstan – sa neskrivenim ogorčenjem prema pravosuđu Hrvatske govori Lukajić, koji je prije rata kao oficir JNA pune 23 godine bio na službi u Hrvatskoj, od čega većinu vremena u Zagrebu.
Prema njegovim riječima, samo hapšenje, hitra istraga i ekspresno suđenje, a posebno davanje medijske pažnje njegovom slučaju sinhronizovano sa proslavama “Bljeska” i “Oluje” potvrđuju da je riječ o političkom procesu.
– Sve tokom priprema svjedoka i suđenja bila je režirana montaža kako bi se u javnosti stvorio utisak da se radi na otkrivanju i procesuiranju ratnih zločina. I moj i svi procesi u vezi sa Manjačom su politički, montirani i lažni sa ciljem satanizacije Srba i Republike Srpske sa što većim brojem osuđenih za ratne zločine, kao i što većim zbirom godina zatvora Srbima kako bi se Republika Srpska okarakterisala kao “genocidna tvorevina” – ocjenjuje pukovnik Lukajić.
On podsjeća na slučaj penzionisanog policajca iz Splita Mirka Graorca o čemu je pisao “Glas Srpske”, koji je osuđen u Hrvatskoj na 15 godina zatvora na osnovu iskaza lažnih svjedoka da je bio komandir vanjske straže na Manjači, iako nikada u životu nije kročio na plato Manjače, a kamoli u logor.
– Ja sam lično napisao izjavu i ovjerio pečatom da ta osoba nije bila pripadnik ni unutrašnje ni vanjske straže na Manjači tokom egzistiranja LRZ “Manjača”, ali svejedno, jer Županijski sud u Splitu i Vrhovni sud u Zagrebu nisu poklonili vjeru svjedocima i dokazima, već lažnim svjedocima. Isti ti svjedoci su svjedočili i protiv mene, a s pravom sumnjam da mi se upravo moja izjava data u pisanoj formi u korist Graorca, vratila kao bumerang i da je jedan od razloga mog hapšenja i procesuiranja – kaže pukovnik Lukajić.
Hapšenje
Pukovnik Dane Lukajić uhapšen je 30. juna 2018. godine u Ličkom Petrovom Selu kada je sa članovima Udruženja “Jadovno 1941” osmu godinu zaredom putovao na obilježavanje stradanja 40.000 ljudi u kompleksu ustaških logora smrti Gospić-Jadovno-Pag. Županijski sud u Zagrebu 2. maja 2019. godine osudio ga je na šest godina zatvora, a Vrhovni sud Hrvatske 6. novembra te godine potvrdio je presudu. Pukovnik Lukajić 20. januara ove godine prebačen je na izdržavanje kazne u KPZ Tunjice, gdje ga je posjetila naša novinarska ekipa.
(Sutra o hapšenju, pritvoru, suđenju…)
Izvor: Glas Srpske
