Ikona Svetih novomučenika iz Taborišta

Ikonu je u spomen Svetih novomučenika iz Taborišta, ikonopisala Radmila Nestorović po blagoslovu episkopa Gornjokarlovačkog Gerasima.

Udruženje Jadovno 1941. zahvalno je protojereju Radetu Joviću koji nam je poslao pismo sa slikom nove ikone Svetih novomučenika iz Taborišta i nekoliko svjedočenja (objavljenih na portalu Banija.rs)

Ikonu je naručio srodnik mučenika iz Taborišta protojerej Rade Jović sa suprugom Oliverom i decom Nikolom, Hristinom i Irinom, 2021. godine povodom osamdesetogodišnjice stradanja želeći da se ovi sveti mučenici ne zaborave.

Svjedočenja:

Jula 1941. godine ustaše su uhapsile 71 pravoslavnog Srbina iz Gornjeg i Donjeg Taborišta. Njih 23 ubijeni su u glinskoj crkvi a 48 u šumi Kobiljači.

Pokolj u šumi kobiljači preživeo je Lazo Stanojević koji je 1945. svedočio:   

„U julu 194.1 godine došle su ustaše u selo Gornje Taborište i pohvatale 70 Srba. Sve su odvele u Bučicu i zatvorile u osnovnu školu. Tu su nas prozivali, oduzimali novac i sve što smo imali u džepovima.

Zapovednici su nam bili poznati, Stjepan Šilobad i Matija Rožanković. Kod preslušavanja svi smo bili tučeni i mučeni. Nisu birali, tukli su nas kako muškarce, tako žene i djecu. Jedno vreme tukli su nas i u podrumu škole. Iz Gline je došao i jedan kamion koga je vozio ustaša Josip Cerjak. Dovezao je još ustaša koljača. Svi su otišli u gostionicu Erenta da piju. Iz podruma smo vidjeli kako ustaše seku žicu da nas vežu. Zvali su nas dva po dva da izlazimo iz podruma.

Ustaše su nas povezale. Opkolile i čuvale da ne bi ko pobjegao. Tukli su nas kundacima. Od gostionice Erenta vođa kolone je bio Stjepan Šilobad. Vodili su nas prema Slatini. Kad smo došli na mjesto ubijanja, videli smo da smo u šumi Kobiljača. Zbog zastoja u putu ustaša Željko Kaurić udario me nožem pod rebra.

Kada su nas doveli na gubilište, ustaše su naredile da legnemo. Svi smo legli. Kiša se spustila, a ustaše su gazile po nama bojeći se da se koji ne bi odvezao. Nakon međusobnog dogovora, poveli su prvu desetoricu dublje u šumu. Tako su odvodili grupu po grupu. Iza svake grupe čuli su se pucnji i jauci.

Ležali smo i čekali naš tragični završetak života. Vječnost. Odvođenje, ubijanje, jauci potrajali su dugo u noć. U neko vremečuli smo komandu „diži se“. Ne znam koliko nas je bilo u životu.

Vodili su na opet prema cesti u Slatini. Kad smo izišli na cestu, ja sam počeo da se odvezujem i uspio sam. Pobjegao sam u noć. U prvi mah nisam znao gdje sam.

Čuo sam pucanje i zapomaganje ljudi. Bježao sam dalje samo da ništa od tih muka više moje uši ne bi čule. U jutro sam došao u selo Čemernicu. Tu sam ispričao od kuda sam i što se Srbima u šumi Kobiljača dogodilo. Naše su kuće ustaše i domaći naše komšije opljačkale i popalile…“

28. decembra 1941. godine na pravoslavnom groblju Sovinjak ustaše su ubile 299 stanovnika Gornjeg i Donjeg Taborišta.

Dragica Stanojević Hrvatica po majci svedočila je :

„Dana 28. decembra 1941. godine  iz Pokupskog je došla jedna Pavelićeva bojna i opkolila naše pravoslavno selo, tako da nitko ne može pobjeći. Bili su naoružani pištoljima, puškama i puškomitraljezima. Vojnike nisam poznavala. Kad je bojna opkolila naše selo ustaša Josip Cerjak u dogovoru sa bojnikom naredio je ustašama naše općine Bučica da pohvataju sve žene, djecu i muškarce Srbe i da ih dovedu u prostranu kuću Steve Jovića. U našem selu i drugim srpskim zaseocima pohvatali su gotovo sve Srbe i nas nekoliko koje smo bile udane za Srbe. Pohvatali su nas 298. Dobro su nas izbrojili. Bila je hladnoća i visoki snijeg. Rijetko ko je uspio pobjeći u šumu. A i većina izbjeglih se zbog zime vratila svojim kućama iz šume. Ustaše su ih sačekale i njih pohvatale. Hapsili su gotovo cijeli dan. Ujutro od osam, do 16 sati navečer.

Kod hvatanja i odvođenja ustaše su govorile da se ništa ne bojimo, samo da ponesemo prekrsni list. Kad smo svi bili pohvatani, ustaški bojnik je naredio našim komšijama, našim domaćim ustašama, Hrvatima, koji su to jedva dočekali jer su bili i podstrekači, da nas izvode po grupama na mjesno groblje Sovinjak udaljeno oko trista metara od sela. Kad su izveli prvu grupu rekli su im da sjednu. Donijeli su pet litara rakije i rekli im: „Pijte, ne bojte se ništa! Sad dolazi šest kamiona koji će vas odvesti u Njemačku.“ Nije bilo kamiona. Odvodile su domaće ustaše u grupama ljude na groblje i tamo ubijali iz pušaka i klali noževima. Ubijanje je počelo oko 16 sati i trajalo je cijelu noć. Bojnik je rekao bučičkim ustašama:“ Tko više ubije, bit će bolje nagrađen.“ U jednoj od grupa za klanje bila sam ja i moja dva brata.

Rekli smo ustašama da nas puste jer nam je majka Hrvatica i pušteni smo. Ustaše su pustile Svetu, Acu i Dragicu Stanojević, djecu Siminu koga su ubili u šumi Kobiljači još 31. jula, a žena mu je bila Hrvatica. Ustaše su ponudile i kćeri Stanka Jovića Anki, kojoj je mati bila Hrvatica a on je bio ubijen u glinkoj crkvi da može ići kući. Ona je to prihvatila pod ulovom da puste i njenog brata Simu, kada to ustaše nisu prihvatile ONA JE RADIJE PRISTALA DA BUDE UBIJENA SA BRATOM I OSTALIM KOMŠIJAMA NEGO DA SE VRATI KUĆI. Udovici Ljubici Rudan, čijeg su muža Stojana ubile ustaše u šumi Kobiljači, seoski ustaša Pajo Čizmar ponudio je brak, na šta je ona pristala pod uslovom da povede k njemu svoje dijete rođeno 1937. godine, ali to ustaše nisu prihvatile, TE JE ONA RADIJE OTIŠLA U SMRT SA SVOJIM DJETETOM, NEGO DA SE OD NjEGA ZAUVIJEK ODVOJI. Vidjela sam ovakvih muka i patnji.

Svi Srbi i njihova djeca bili su toga dana pobijeni na našem groblju Sovinjak. Kada je ubijanje i klanje završeno, ustaša Matija Rožanković, kbr 96, tadašnji zapovjednik, Matija Rožanković kbr 157, Matija Rožanković kbr 121, Stjepan Rožanković, Marijan Žugalj,oružnik, Ivan Jaržeta, Tomo Mravinac, Rajko Rakas, Josip Drvodelić Škrga, Josip Drvodelić, Stjepan Šilobad, Grgo Klasnić, Miha Išek, Stjepan Išek, Stjepan Cerjak, Janko Drvodelić, Josip Žugaj, Stjepan Drvodelić, Mladen Drvodelić, Imbro Mravinac, Josip Šilobad, Slavko Išek, Pero Išek i Stjepan Rožanković razišli su se po kućama pobijenih Srba, svojih komšija i počeli se otimati za eihovi imovinu, tko će više boljih stvari da opljačka. Ustaše su govorile ko neće klati Srbe i vršiti pljačku nije Hrvat i da će biti ubijen. Ustaša Imbro Mravinac je rekao da ustaše moraju očistiti put za poglavnika Antu Pavelića koji dolazi sa ustašama Ante Moškova da dočekaju novu godinuna Kordunu u Boviću. Te zime Srbi Korduna su masovno ubijani i kuće im paljene… „

O istom madovnom pokolju srpskog stanovništva Velikog Taborišta na mjesnom groblju Sovinjak 28 decembra 1941 . godine o nizu pojedinosti genocida svjedoči Hrvat Stjepan Žugaj:

„… iste večeri ustaše općine Bučica zašli su po selu po hrvatskim kućama i zapovijedili da iz svake kuće, po jedan čovjek s lopatom i motikom odmah ide na pravoslavno groblje Sovinjak gdje će biti ubistvo Srba. Sakupili su nas 40 Hrvata. Odveli su nas na groblje oko 17 sati. Na groblju smo već našli ubijene i zaklane žene, muškarce, djecu, njih oko 60. Ustaše su naredile da kopamo jamu lijevo od žrtava, 10 metara dugu i 4 metara široku. Bila je velika zima i visok snijeg i nismo mogli iskopati dublje od jednog metra. Ustaše su i dalje izvodile srpski narod na ubijanje. Nama su naredili da se klonimo 40 koraka udaljeno . Čuli smo kako ustaše na komandu ubijaju narod. Bilo je tu i poluživih. Jedan ustaša je rekao drugima: “ Naprijed dobrovoljci! Pokoljite sve noževima koji su još živi“ . Javile su se ustaše naši susjedi: Josip Drvodelić Škrgo, Stjepan Drvodelić, Stjepan Cavrić i Josip Žugaj koji su to dokrajčili. Mene su ustaše odredile da brojim koliko će stati u jamu, a oni su dovlačili Srbe do jame. Brojao sam do 20, a onda mi je pozlilo. Sve ostale su nabacali u jamui naredili da se zatrpa, što smo i učinili…

VIDIO SAM KAKO JE JEDNA CURICA OD 10 GODINA ŽIVA ISKOČILA IZ JAME I POVIKALA:“ BRAĆO, NE UBIJAJTE MENE, JA SAM JOŠ ŽIVA“ . K njoj je priskočio ustaša Josip Drvodelić Škrgo i probo je nožem na pušci.

Kada su sve žrtve bile zakopane, ustaše su naredile svima nama da idemo u kuću Damjana Jovića, gdje će dopremiti vino, jer nema rakije i da će se tamo jesti i piti. Većina koji su kopali jame i zatrpavali srpski narod su otišli kući, a samo manji broj otišao je na jelo i piće.

Jama u koju su zatrpani Srbi imala je trapezast oblik, s tim što je njezina uža strana bila prema jugu. U njezin uži dio ustaše su bacale djecu a prema sjeveru postupno sve ostale…

Budući da je jama bila vrlo plitko iskopana, a da su žrtve bile samo ovlaš zatrpane, iz grobnice je s prvim kopnjenjem snijega curila krv, što je privuklo pse, koji su počeli razvlačiti ljudska tijela…

1991. godine u Gornjem Taborištu u kući Josipa Gloca pronađen je “ SRBOSJEK“ sa tragovima zgrušane krvi.

Stradali pravoslavni Srbi su iz porodica Jović, Stanojević, Rudan, Tepšić, Glefić, Jovanović, Rebuš, Dražić, Đukić, Ivković i Pavlović.