Primio sam vašu Peticiju. Ona je vaše legitimno pravo, koje
kao žrtve morate braniti zbog egzistencijalne potrebe opstojanja.[1]
Sve vam je oteto. Međutim, na prvom mjestu ove Peticije treba istaći da je ovo
bio građanski rat koji je dugo trajao, bio okrutan i donio užasne posljedice.
Hrvatska nikako neće da prizna i problematizira građansku
stranu rata. Rat je završen odmazdom: ratom „spaljena zemlja“, etničkim
čišćenjem cjelokupnog ruralnog stanovništva. Svi su etniciteti svedeni na jednu
trećinu, a srpski je korpus masakriran. Od 10.000 Srba koji su ostali iza „Oluje“
pola je pobijeno ili nestalo. Pogrešna je reintegracija, uništene sve ruralne
nadgradnje, uništeno 37.000 objekata, sve infrastrukture, sve institucije, sva
sredstva rada, sav stočni fond i druga dobra (voćnjaci, dio šumskog pokrova,
itd.). Nisu pošteđene ni crkve, ni groblja, pa čak ni Muzej Nikole Tesle, ni
Muzej pravoslavlja. Uništena je sva antifašistička memorija, uključujući i
najveća umjetnička djela. Ni jedan od 82 konclogora iz NDH nije obnovljen, osim
onaj u Jasenovcu. Obnova obilježja u Jadovnu nije se održala ni 24 sata. Tamo
gdje nije razorena srpska nadgradnja, kolonizirano je 200.000 Hrvata iz BiH i
Kosova. Time je potpuno promijenjena etnička struktura u srpskim lokalitetima.
Iz gradova, gdje nije bilo pobune, istjerano je 124.000
Srba. Zbog oduzetog stanarskog prava nitko se u gradove nije vratio i tako su
Srbi ostali bez urbane elite. Sve je činjeno programirano i sofisticirano. Evo
što je o tome rekao Tuđman koji je propovijedao, da je genocid korisna stvar za
popravljanje povijesti: „Hrvatska je riješila srpsko pitanje u Hrvatskoj. Mi
smo prihvatili povratak dijela Srba u Hrvatsku, kako bi onemogućili napade na
Hrvatsku i prigovore kako je Hrvatska nastavak NDH i da ne želi ni jednog
Srbina. Riješili smo srpsko pitanje i Srba više neće biti 12% i 6% Jugoslavena
koliko ih je bilo. A 3% koliko će ih biti neće više ugrožavati hrvatsku
državu“.[2]
Popis iz 2001. godine potvrdio je ostvarivanje ovog programa. Napominjemo, da
nije bilo genocida nad Srbima u NDH i etničkog čišćenja devedesetih godina,
ekstrapolacionom računicom Srba bi danas u Hrvatskoj bilo milion i pol. Taj
demografski šok evropski integratori neće da shvate kao stravičnu posljedicu građanskog
rata. Svi posmatrači znaju da je povratak bio selektivan, obnova reducirana na
35 kvadratnih metara stambenog prostora bez oprema i sredstava rada.
Rastakanjem porodice, onemogućavanje povratka mlađim onemogućena je biološka
obnova. Iako Srbi drže jednu trećinu katastra RH, donesen je Zakon o
poljoprivrednom zemljištu, prije završene repatrijacije i restitucije dobara.
Hrvatska, uzurpativnim pravom uvlašćuje koloniste i druge u srpske posjede,
nekažnjeno.
O problemima prirode ovog rata vodi se međunarodni proces
pod optužbom „Udruženi zločinački pothvat“, a u Hrvatskoj vlada ideologija da
su Srbi sami sebe izagnali.
Jedan od uvjeta za prijem Hrvatske u Evropu jeste povratak
Srba u Hrvatsku i obnova. Ako Evropa odustaje od toga uvjeta onda pristaje na
ostvarivanje ciljeva rata što će imati pogubne posljedice za istinsko
izmirenje: frustracije, tenzije, osvete, uključujući i mogući terorizam.
Vaši zahtjevi su dobro sročeni i dobro pobrojeni. Uključite
ih u Peticiju, ali ne inzistirajte na nemogućem („povratak u prvobitno
stanje“). Vašu Peticiju, pored VE, morate uputiti svakoj članici posebno. To
možete učiniti preko ambasada.
Sve ću potpisati što vi napravite, jer taj povijesni
nekažnjeni zločin Evropa ne smije dozvoliti: da Srbi nestanu sa ovih područja.
Na kraju prilažem jedan mali esej o tome što je to i tko je
to naš „jugoslavenski“ izbjeglica, koji upućuje na potrebu osvještenja naše
svekolike javnosti o tomoe što de facto znači taj pojam i što on sve
podrazumijeva i kakav je to pripadnik ljudskog roda: obespravljen i lišen
gotovo svih njegovih suštinskih obilježja. O tome poetski govori i pjesma M.
Danilovića.
[1] Ovaj tekst predstavlja sadržaj pisma kojeg je autor kao predsjednik
Zajednice Srba Republike Hrvatske uputio Udruženju izbjeglica iz Hrvatske u
Republici Srbiji 16. XI 2010. prilikom usvanjanja njihove peticije…
[2] F. Tuđman, govor prilikom otvaranja Vojne škole „Ban J. Jelačić“ u
Zagrebu, 15. XII 1998.