fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

Hrvatski vojnici po treći put u pohodu na Rusiju – kontinuitet ustaške politike

Dva puta je u prošlom veku Hrvatska ratovala na strani osvajačkih sila protiv Rusije, a sada ponovošalje kontingente svojih vojnika na Baltik i u Poljsku sa istom namerom, ako dođe do oružanog sukoba ili rata na istoku Evrope. Uvek je Hrvatska, na žalost, bila na strani agresivnih okupacionih trupa pa je tako i danas na isti način prihvatila tu sramnu ulogu u okviru NATO pakta, vojnog saveza koji sve više ima izražen ofanzivni karakter i ugrožava evropski i svetski mir. 

NATO nastoji da razdrobi ili potčini svojoj volji tradicionalne države, da menja granice između naroda i država na štetu „neposlušnih naroda“ i sve to nastoji da predstavi u svetu kao „doprinos miru i bezbednosti“. Ključnu ulogu u definisanju misije i ciljeva delovanja NATO imaju SAD i neformalni centri moći na Zapadu, koji traže nova tržišta i jeftina prirodna bogatstva. Sve je išlo „po planu“ dok nisu izbili na granice Rusije i Kine, novih velesila koje ne dozvoljavaju nasilje i ugrožavanje vitalnih nacionalnih interesa. SAD će morati da shvate da nisu više jedina sila koja kreira međunarodni poredak. Svet je postao multipolaran i ostaje samo da vodeće sile Zapada shvate da nasiljem neće moći dalje nametati svoju volju i nametati njihov sistem vrednosti na prostoru Evroazije. 

Kao i mnoge druge članice NATO pakta, Hrvatska šalje vojsku na rusku granicu, najavila je hrvatska predsednica Kolinda Grabar Kitarović. „Mora da šalje svoje vojnike tamo gde odredi centralna komanda iz Brisela.“ To je nastavak tradicije koju Hrvatska baštini iz prošlog veka u oba svetska rata. Dva puta je Hrvatska ratovala protiv Rusije. U Prvi svetski rat Hrvatska je ušla kao deo Austrougarske, a njeni vojnici borili su se na ruskom frontu u Galiciji. Taj rat je Hrvatima, pored velikih žrtava, doneo i veliki broj zarobljenika koji su imali bitan uticaj i na buduću jugoslovensku istoriju. Josip Broz Tito, ranjen i zarobljen na Ruskom frontu, uobličio je svoje viđenje sveta u Rusiji, koju je 1917. zahvatila socijalistička revolucija. Svojim delovanjem učinio je sve da se poništi uloga i stradanje srpskog naroda u Balkanskim ratovima i Prvom svetskom ratu. U tome je u značajnoj meri uspeo i kroz stradanje Srba u vreme komunizma, novim tzv. „avnojevskim granicama“ unutar Jugoslavije je rascepkao srpski etnički prostor.

Početkom Drugog svetskog rata nije podigao revoluciju na prostoru Hrvatske, nego je u Srbiji nametnuo bratoubilački rat dva antifašistička pokreta. Nikada za celo vreme rata nije učinio skoro ništa da se oslobodi Jasenovac, niti bilo koje drugo veće stratište srpskog naroda. Ustaše su u relativnom miru formirali institucije nacističke tvorevine. Kada su ustaške vlasti pozvale dobrovoljce za borbu protiv boljševizma 2. jula 1941, bile su šokirane velikim odzivom, čak oko 5.000 ljudi prijavilo se za borbu protiv SSSR-a. Iako nikada nije zvanično objavila rat Sovjetskom Savezu, NDH je na istočnom frontu imala „Hrvatsku legiju“, 369. ojačanu pešadijsku pukovniju, kao i vazduhoplovnu i mornaričku jedinicu.

Ove jedinice dobile su brojne pohvale od nemačkih komandanata za zalaganje u borbama oko Staljingrada. Brojnim oficirima i vojnicima podeljeni su Gvozdeni krstovi, a 369. pešadijska pukovnija bila je jedina koja se, sa nemačkim trupama, borila u Staljingradu.

Danas, u 21. veku, hrvatska predsednica želi da nastavi ovu sramnu tradiciju Hrvata. Sada su u pitanju, kako hrvatski mediji prenose, „ruske ekspanzionističke težnje“ prema Istočnoj Evropi. Zato će hrvatski vojni kontingent biti stacioniran u baltičkim republikama, zajedno sa kontingentima drugih NATO zemalja. Hrvatska se nalazi daleko i od ruske granice i od Baltika, kao i pre od SSSR-a, ali želja za agresivnim delovanjem skoro da je patološka nacionalna konstanta.

Operacija grupisanja vojnih trupa na ruskoj granici koju NATO izvodi neodoljivo podseća na vreme pred Drugi svetski rat. Na unutrašnjem planu hrvatska predsednica opasnost od Rusije vidi i u neposrednom susedstvu, u Srbiji i Republici Srpskoj. Republika Srpska, prema opservaciji gospođe Kitarović i nekih zvaničnika NATO, navodno pokušava da se uz rusku pomoć otcepi od „matične države“. Tako slanje hrvatskih vojnika na Baltik dobija preko potrebnu regionalnu dimenziju nacionalnih interesa Hrvatske. „Guji treba stati na glavu“ i umesto da se protiv ruskog uticaja bori u lokalnim okvirima, Hrvatska će pokušati da „rusku ekspanzionističku politiku“ zatre u žarištu.[1] 

Prvi hrvatski kontingent namenjen je za Poljsku. Oko 72 pripadnika Hrvatskih oružanih snaga, pod vođstvom SAD, jesu deo NATO misije na istoku Evrope, na granici s Rusijom. Hrvatska u Poljsku šalje i višecevne bacače raketa, što će biti ukupno oko 90 vojnika. 

Krajem 2017. godine u sklopu iste misije, po izjavama hrvatskih zvaničnika, u Litvu odlazi oko 200vojnika. Hrvatska vlast preko medija bezočno laže javnost i vojnike da idu na obuku a ne da mogu biti upotrebljeni u nekom ratu. Međutim, raspoređivanje hrvatskih vojnika na ruskim granicama nije deo ni jedne vojne vježbe koje se održavaju u okviru NATO pakta, nego je reč o raspoređivanju posebnih snaga za odgovor ”u slučaju ruske agresije”. Odluku je donio NATO, kada je rešio da će rasporediti dodatnih četiri hiljade vojnika duž poljskoruske granice, te u baltičkim državamaPočetna pretpostavka se izobličila u daleko veće grupisanje NATO snaga, tako da se u Poljskoj bazira čitava američka oklopna divizija, što je najveće grupisanje američkih jedinica nakon Hladnog rata.Amerika je to pojasnila svojim saveznicima brojnim ruskim vojnim vježbama“ na Baltičkom moru. ”Rusi izvode mnogo vježbi uz granice i mogli bismo to smatrati opasnim provokativnim ponašanjem”. 

Prema dogovoru utemeljenom između NATO pakta i Rusije iz 1997. godine, zabranjena je stalna prisutnost velikih NATO jedinica u blizini Rusije. Međutim, Brisel tvrdi da s obzirom na to da se vojne jedinice NATO pakta rotiraju, ”njihovo gomilanje se ne može smatrati stalnom prisutnošću”. 

Zbog raspoređivanja u Poljskoj američke oklopne divizije i dodatnih NATO snaga Rusija će verovatno odgovoriti potrebnim grupisanjem snaga. “Naravno da na ovo nećemo gledati skrštenih ruku i sigurno ćemo preduzeti odgovarajuće korake”, rekao je čelnik Odbora za obranu Državne Dume Vladimir Šamanov, te dodao ”kako odgovor na američke akcije u Poljskoj može biti povećanje broja taktičkih raketnih sastava ”Iskander” u Kalinjingradu. 

Osim nelogičnih opravdanja hrvatskih zvaničnika da učestuju u agresivnoj misiji NATO, važno jepodsetiti da se prema Ustavu Hrvatske vojska izvan granica zemlje ne može slati bez odobrenja Hrvatskog sabora. To je učinjeno u junu ove godine, kada je Hrvatski sabor odobrio slanje pripadnika hrvatskih Oružanih snaga u sklopu aktivnosti ojačane isturene prisutnosti NATO pakta u Poljskoj i Litvi, te u operacije Evropske unije. 

Odluke o slanju pripadnika Oružanih snaga je Hrvatski sabor doneo s većinom glasova. Od potrebnih 76 za slanje u Poljsku je glasalo 96 zastupnika, za Litvu 95, te 117 za misiju EU, a 103 zastupnika je podržalo učestvovanje Hrvatske u operaciji “Inherent Resolve”.[2]

Politika današnje Hrvatske neodoljivo podseća na politiku NDH u Drugom svetskom ratu. Kontinuirano se baštini isti sistem vrednosti u kulturi, unutrašnjoj i spoljnoj politici, kao i u odnosu prema susednim narodima i državama. NDH je bila kvislinška tvorevina Musolinija i Hitlera, koju je formalno uspostavio Ante Pavelić. Ustaški pokret je u svojoj osnovi bio nacistički i fašistički i usmeren protiv srpskog i ruskog naroda, uz slepu poslušnost Hitleru. Današnja R. Hrvatska to čini na sličan način, samo je zamenila Nemačku sa SAD. Paveliću su pripisivane istorijske zasluge za oslobođenje Hrvata od „velikosrpskog jarma“, a on je hrvatski narod bacio u najstrašnije istrebljenje i genocid nad srpskim narodom. Nastanak i priznavanje R. Hrvatske 1992. godine omogućila je ponovo ujedinjena Nemačka, a posle i druge zapadne sile, na čelu sa Amerikom. SAD su zatim najzdušnije podstrekivale i pripremale operacije „Bljesak“ i „Oluju“, radi progona srpskog naroda, uništavanja Republike Srpske Krajine i okupacije dela Republike Srpske. Kao što danas Hrvatska šalje vojsku na granice Rusije, činila je to isto i nakon osnivanje NDH, odmah u prvim mesecima i godinama napada na SSSR.

Po Hitlerovom zahtevu, Pavelić je uputio svoje legionarske jedinice na Istočni front na SSSR. Izdat je proglas da se jave dobrovoljci iz svih jedinica hrvatskih oružanih formacija. Sabirni centri za buduće legionare bili su Zagreb, Sarajevo, Banja Luka, Osijek i Mostar. Prikupljanje glavnine nove legionarske jedinice bilo je u Zagrebu i Karlovcu. Tako je stvorena „Pojačana hrvatska 369. legionarska, pješačka pukovnija“. Javilo se oko 5000 dobrovoljaca. Jedna bojna bila je muslimanska, a druge dve bile su sastavljene od hrvatske nacionalnosti. Zvanično formiranje te jedinice objavljeno je 16. jula 1941. godine, a zakletva se polagala u mestima formiranja, u Sarajevu, Varaždinu i Zagrebu. S legionarima koji su u poslani u smrt, na vojnim svečanostima opraštali su se: Kvaternik, Pavelić, njemački general Glez fon Horstenau i italijanski general Antonio Odžilia, zatim general Stancer i drugi visoki oficiri oružanih snaga NDH.[3]

Za komandanta legionarske pukovnije bio je imenovan pukovnik Ivan Markulj. Dana 24. jula 1941. godine legionarska pukovnija prebačena je iz Zagreba u Njemačku. Tamo su dobili njemačko naoružanje i opremu i sproveli dopunsku obuku. Iz Njemačke je već 29. avgusta 1941. godine legionarska pukovnija odvezena u Besarabiju, a potom je stigla u Pervomajsk, gde je uključena u sastav 100. lake lovačke njemačke divizije 17. njemačke armije »Jug«. U prvu borbu legionari su stupili 13. oktobra 1941. godine istočno od Dnjepra. 369. pojačana legionarska pješačka pukovnija učestvovala je na Istočnom frontu u više borbi u sastavu 100. a kasnije 79. nemačke divizije, s kojom je izvodila borbena dejstva i u Staljingradu.

U međuvremenu je pukovnik Markulj predao komandu pukovniku Viktoru Pavičiću, a ovaj je na nezahvalnom kraju predao dužnost komandanta potpukovniku Marku Mesiću. Kasnije su, radi popune pukovnije koja je u Sovjetskoj Rusiji imala velike gubitke, formirane tri dodatne bojne 369. legionarske pješačke pukovnije, koje su slane najprije u Njemačku u Stockerau radi brze obuke a kasnije su hitno uključivane u sastav desetkovane legionarske pukovnije.

Na Istočni front poslata je i legija vazduhoplovstva pod komandom pukovnika Ivana Mraka, koja je sastavljena od dve eskadrile: bombarderske sa oko 17 aviona i 100 ljudi i lovačke eskadrile od 20 aviona i 120 ljudi, kojima je komandovao major Franjo Džal. Dok su bombarderi bili zastareli, lovci su bili sastavljeni od najmodernijih aparata dobijenih od Nemačke, pa su učestvovali u vazdušnim borbama sa sovjetskim pilotima u južnoj Ukrajini i na Krimu.

Legija mornarice ili mornarički odred brojao je oko 340 ljudi i ušao je u sastav Nemačke crnomorske mornarice, kao posada šest nemačkih minolovaca i jedne podmornice. Prvi komandant bio je kapetan fregate Antun Vrkljan a poslednji, kapetan bojnog broda Stjepan Rumenović. Na Crnom moru zadržali su se do novembra 1943. godine, a kasnije su prebačeni na nemačke brodove u Trst.[4]

Na istočni front u sastavu legionara bilo je poslano ukupno 8215 ljudi. Kod Staljingrada hrvatske oružane horde su bile gotovo potpuno uništene. Iz izveštaja s Istočnog fronta tačno se vidi kako je broj legionara počeo opadati. Od „pukovnije“ sveli su se na dva, pa na jedan bataljon (bojnu), pa na jednu četu (satniju). Uprkos popuni, u jednom izvještaju govori se da je ostalo na položaju kod Staljingrada još samo 40 boraca. Ostali su svi bili ili poginuli, ili ranjeni, ili zarobljeni. Zbog izuzetnih zverstava koje su legionari činili na Istočnom frontu, Rusi su ih zvali đavolima (čortovima).[5]

Pripadnici 369.legije, vojske tzv. NDH u porušenom Staljingradu
Pripadnici 369.legije, vojske tzv. NDH u porušenom Staljingradu

Nakon teških borbi i velikih ljudskih gubitaka u Harkovskoj bici, u maju 1942. Njemačka komanda odlikovala je pukovnika Ivana Markulja, Eduarda Bakarca i još šest oficira 369. pukovnije njemačkim Željeznim krstom prvog reda. Zbog posebnih zasluga plaćenih visokim gubitcima u ranjenim i mrtvima 369. pukovnija nakon reorganizacije i popune kod Glaskova tokom septembra 1942. postaje jedina strana jedinica koja ulazi kao deo 100. lovačke divizije generala Sannea u Staljingrad u jesen 1942. godine. General Sanne i drugi nemački visoki komandanti, pismeno ističu 369. pukovniju kao posebno hrabru i uspešnu u ogorčenim borbama prsa u prsa. Krajem septembra 1942. godine, 369. pukovniju posećuje lično poglavnik NDH Ante Pavelić i odlikuje veći broj legionara. Pavelić na Istočnom frontu posećuje i odlikuje i hrvatske vazduhoplovce, koji su leteli u sklopu Luftwaffe.[6]

Hrvatska se već ove godine uključila u NATO-ovu operaciju „Enhanced Forward Presence“ pod američkom komandom, čije će sedište biti u poljskom gradu Ožiš. Reč je o multinacionalnoj vojsci u čijem sastavu su, uz američke, britanski i rumunski vojnici. To je jedan već viđen model koji nema nikakvu borbenu vrednost u pravom ratu. Na zahtev Amerikanaca, njima se pridružuje i jedna hrvatska jedinica samohodnih višecevnih raketnih bacača SVLR 122BM-21 GRAD. Jednu jedinicu čine tri VBR sistema. U blizini grada Ožiš nalazi se veliki vojni poligon na kom bi trebalo da se uvežbava ova jedinica. Ove lokacija se nalazi oko 70 kilometara od “zone Suvalki” i oko 140 kilometra od Kalinjingrada, ruske enklave skoro poluokružene članicama NATO. Prema neslužbenim informacijama, u Litvaniju se upućuje ojačana pešadijska četa sa oko 120 vojnika. Reč je o pripadnicima iz brigade Tigrova. Zajedno s Tigrovima u Litvaniju bi bilo upućeno osam borbenih oklopnih vozila Patria.

U Ministarstvu odbrane Hrvatske naglašavaju da je “učestvovanje u sklopu ojačane prednje prisutnosti komplementarno i s ambicijom Republike Hrvatske u izgradnji i održavanju sopstvene međunarodne verodostojnosti i odgovornosti i bitno doprinosi daljnjoj izgradnji političkog i vojnog kredibiliteta Republike Hrvatske unutar NATO saveza, kao i povećanju interoperabilnosti Oružanih snaga Republike Hrvatske”[7]

Hrvatska je izrazila svoju spremnost, što je i pokazala na najvećoj vojnoj vježbi upravo u Poljskoj, koja je dodatno narušila ionako već zategnute odnose. Predsednica Kolinda Grabar Kitarović poručila je da Hrvatska spada u one zemlje unutar NATO saveza, koje se „nisu baš previše iskazale kad je riječ o ulaganju u obranu i sigurnost“. No po pitanju slanja vojnika izvan Hrvatske, kaže da očekuje konsenzus u Hrvatskoj. „Da, naravno, očekujem konsenzus, jer to je prije svega naša obveza, naša moralna obveza. Kad ste članica nekog saveza i kad uživate privilegije kao što je kolektivna obrana i činjenica da bi napad na Hrvatsku značio i napad na cijeli NATO, u tom slučaju NATO bi nama priskočio upomoć“, ističe Predsjednica Grabar Kitarović. „…Vjerujem da neće biti potrebe ni za kakvim raspoređivanjem, jer vjerujem da isto tako u odnosu na Rusiju treba pokazati snagu, treba pokazati odlučnost, jedinstvo i solidarnost, ali isto tako treba voditi računa da se mora voditi dijalog. Dijalog o našim međusobnim odnosima, o stanju na istoku Europe, posebno u Ukrajini i naravno, zajedničkim prijetnjama, s kojima se suočavamo uz južne granice Europe, u vidu terorizma, u vidu migracija i ostalih nestabilnosti“, istakla je Kolinda. BiH treba da krene „putem integracije u NATO-a“, da se što prije za tu zemlju aktivira Akcijski plan za članstvo (MAP) za članstvo u NATO-u.[8]Hrvatska se snažno zalaže u NATO-u, da se proširi „zona stabilnosti i sigurnosti“, kroz prijem BiH u NATO, nakon prijema Crne Gore. To je hrvatski interes kroz vekovni san da lagano stavi pod svoju kontrolu taj prostor, te da otcepi R. Srpsku i srpski narod preko Drine od R. Srbije. Hrvatska i dalje sanja granicu na Drini, po uzoru na NDH. Srbi i Srbija to moraju da znaju i moraju biti spremni da se takvom planu u bilo kom momentu suprotstave politički a i vojno, ako to bude potrebno. Zato Rezoluciju Skupštine Republike Srpske o vojnoj neutralnosti treba podržati i prekinuti bilo kakve dalje aktivnosti na nivou BiH koje znače približavanje NATO članstvu. Takođe, treba suspendovati doneti MAP program za članstvo BiH u NATO donet 2009. godine.

Vojska Hrvatske (Foto: Arhiva)

Nakon iskazane sreće i oduševljenja“ što će hrvatski vojnici učestvovati u misijama NATO u blizini ruske granice, iz Hrvatske dolazi vest da se hrvatska vojska raspoređuje oko Vukovara, u blizini granice sa Srbijom, piše Katehon. Jasna je obaveza hrvatskog rukovodstva – predsednika i premijera, koji su državljani Sjedinjenih Država i Kanade, da moraju da štite interese svojih država, navodi ovaj portal. Republika Hrvatska, očigledno, više nije država, već mala američka i NATO kolonija koju američki ratni huškači drže u stanju pripravnosti za eventualne sukobe u regionu. Hrvati su devedestih godina bili poslušne sluge onih koji su im van svih međunarodih normi dali državu, i sada moraju da nastave da budu odani svojim gospodarima, zaključuju u Katehonu. (www.tragovi-sledi.com/index.php/8-naslovna/2759-zagreb-divlja-hrvatska-vojska-gomila-snage-na-granici-sa-srbijom)

Rusija je svesna opasnog pristupa NATO prema Rusiji, pri čemu NATO obilato koristi resurse svojih evropskih članica. Istovremeno Zapad pooštrava propagandu protiv Rusije. Ako pogledate izvještaje evropskih i američkih medija, stičete utisak da su praktično svi negativni događaji koji se dešavaju u svetu delo ili ruskih obavještajnih službi ili ruskih hakera“, zaključio je Gerasimov.[9] Velika je sreća u tome što NATO nije monolitan niti može biti jer u mnogim članicama postoji jak otpor svemu što rade njihove vlasti. To je posebno izraženo u Italiji, Španiji, Francuskoj, Češkoj, Slovačkoj i drugim državama. Takozvana „dubina“ NATO teritorije je nesigurna i u slučaju rata mnoge države bi nestale ili se raspale a pojavili bi se i oslobodilački pokreti koji bi podržavali odbrambeni rat na Istoku Evrope i podržavali Rusiju, kao državu koja predvodi taj otpor. U dubini Evrope bi nastali i mnogi lokalni ratovi, posebno na Balkanu.

U mnogim državama članicama NATO tinja otpor ofanzivnoj strategiji NATO-a na istoku Evrope i sve više je narod informisan, pa i vojnici da ih vlast gura da „…ratuju za nekakve izmišljene i lažne razloge, koje plasiraju SAD kroz administraciju NATO pa i EU“. Talijani potpisuju peticiju protiv slanja vojnika na ruske granice. To isto ne žele Bugari, Slovaci, Španci, Francuzi, kao ni većina država članica PzM. Do sada je nekoliko hiljada Talijana potpisalo peticiju protiv učešća u misiji jedinica NATO pakta u Latviji, koja će biti formirana do kraja ove godine.

Peticija je upućena predsedniku Italije. Takva agresivna politika samo može pogoršati odnose između Rima i Moskve. “Odluka talijanske vlade da pošalje vojsku na ruske granice je još jedna neopravdana provokacija, kao i sankcije protiv Rusije koja nam je često pomagala. Vlada krši Ustav u kojem se jasno navodi da Italija odbacuje rat kao instrument agresije protiv slobode drugih naroda, ali i kao sredstvo rješavanja međunarodnih sporova. Štaviše, niko nije pitao građane želimo li poslati naše vojnike u Latviju. Ovo nije demokratsko rešenje, nego provođenje diktature”, rekao je Longobardi. „U celoj Evropi su na vlasti korumpirani političari i masoni i odvija se potpuno ista šema uništavanja čoveka, osiromašivanje građana, bogaćenje elite, donošenje bogohulnih zakona sa ciljem uništavanja porodice, a to sve sa krajnjim ciljem depopulacije i čipovanja celokupnog stanovništva. Oni su bolesni i zreli za posmatranje! Evropske masone i zločince mogu samo mladi zaustaviti! „[10]

Osim saradnje sa NATO vlast u Hrvatskoj čini puno i na bilateralnoj saradnji, baš sa državama koje imaju poznatu antirusku politiku i koje su pod jakim uticajem SAD. To posebno ističe i hrvatski ministar odbrane. „Dogovorili smo sporazum za unapređenje obrambene suradnje i danas ćemo napraviti sve predispozicije da se taj sporazum vrlo skoro potpiše. Želimo surađivati s Poljskom u području specijalnih snaga, vojne policije, tu je također vrlo bitna vojno-tehnička suradnja, vojno-znanstvena suradnja“, rekao je Damir Krstičević u izjavi za novinare nakon sastanka. Krstičević je dodao da je Poljska tražila od Hrvatske kao prijatelj i partner da pošalje svoje vojnike. „Vjerujem kako bi da je, ne daj Bože, sutra Hrvatskoj to potrebno, Poljska postupila jednako i da bi u bilo kojoj prilici poslala svoje vojnike ovđe u Hrvatsku. Tako da mi je drago da sudjelujemo, da naši vojnici idutamo„, rekao je Krstičević.[11]

Hrvatska je dakle u svim presudnim svetskim kolebanjima i ratovima uvek birala, po njenoj proceni, „jaču stranu“ na početku rata da bi u drugoj fazi rata lukavo gledala da se dodvori pobednicima i da ne nastanu veće posledice po njihove nacionalne interese. Danas, kada po treći put, bez i malo griže savesti šalju jedinice na istok Evrope, protiv Rusije i kada bivši i aktuelni zvaničnici Hrvatske prete Republici Srpskoj, Srbija treba da zna da su na sceni nosioci povampirene politike ustaštva i da im nikada više srpski narod neće dozvoliti genocid u Jasenovcu, nove jame za Srbe niti nove granice NDH na Drini. O takvom neoustaškom snu sanja i danas veliki deo političke „elite“ Hrvatske, verovatno i zato što nikada nisu snosili posledice za zločine koje su počinili u Drugom svetskom ratu i 1995. godine ubijanjem i etničkim čišćenjm i progonom srpskog naroda iz Republike Srpske Krajine. Hrvatska je među prvima priznala lažnu državu Kosovo. Red je da Srbija u budućnosti na isti način prizna autonomiju a potom i samostalnost Istre, Dubrovačke Republike i Republike Srpske Krajine.

[1] rs-lat.sputniknews.com/autori/201612041109092107-hrvatska-vojska-rusija/

[2]www.logicno.com/politika/hrvatska-vojska-otisla-u-nato-sluzbu-u-poljsku-rusija-uz-granicu-jaca-raketne-snage.html

[3] A. VII. Fond NDH, kutija 1.0.9.; Mladen Colić: »Tzv. NDH-1941.«, Beograd, 1973, str. 194-195.

[4] Arhiv VII. Fond NDH, kutija 1.0.9.; Mladen Colić: »Tzv. NDH-1941.«, Beograd, 1973, str. 260-262.

[5] Arhiv VII. Fond NDH, kutija 1.0.9.; Mladen Colić: »Tzv. NDH-1941.«, Beograd, 1973, str. 267.

[6] www.naklada-ljevak.hr/knjiga/shonj/id/2079

[7]www.blic.rs/vesti/svet/rakete-tenkovi-specijalci-hrvatska-salje-vojsku-na-granicu-rusije/j1hb5lg

[8] dnevnik.hr/vijesti/svijet/hrvatska-salje-vojsku-na-granicu-s-rusijom—442725.html

[9] www.nezavisne.com/novosti/svijet/Sef-ruske-vojske-NATO-gomila-oruzje-na-nasoj-granici/423732

[10] istinomprotivlazi.com/novosti/1388-talijani-potpisuju-peticiju-protiv-slanja-vojnika-na-ruske-granice

[11] dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/damir-krsticevic-najavio-za-petnaestak-dana-78-hrvatskih-vojnika-odlazi-u-poljsku—491105.html

Autor: General-major u penziji prof. dr Mitar Kovač

Izvor: Fond strateške kulture

Vezane vijesti:

Obnavljanje „Vražje divizije“ | Jadovno 1941.

Hrvatsko veličanje neofašizma i ustaštva bez reagovanja …

Građanski rat i unitarna BiH | Jadovno 1941.

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: