Hrvatska prisvojila i novac srpskih banaka

Nikada nije utvrđen iznos sredstava bivših jugoslovenskih banaka, sa sedištem u Srbiji, koji je ostao na računima filijala u Hrvatskoj – Jedan od najvećih kredita imalo je brodogradilište u Rijeci – Sporovi vredni nekoliko stotina miliona evra

Hrvatska skoro 30 godina krije podatke o likvidaciji filijala jugoslovenskih banaka sa sedištem u Srbiji. Posle raspada SFRJ, hrvatske banke sprovele su likvidaciju glavnih filijala Jugobanke u Zagrebu, Splitu i Rijeci, a da nikada nije utvrđen iznos sredstava koji je ostao na računima.

– Poseban pravni „performans” predstavlja otimanje filijale Podravska Slatina i unos sredstava i potraživanja u korist stvaranja nove Slatinske banke – kaže za naš list beogradski advokat Ivan Simić.

Javnost u Srbiji upoznata je donekle da sudbinom odmarališta na hrvatskom primorju i poslovnih prostora, čiji su vlasnici pravna lica iz Srbije, ali malo se zna o tome da je oteta i gotovo sva imovina jugoslovenskih banaka koje imaju sedište u Srbiji.

– Depoziti, štedni ulozi i obaveze korisnika kredita prema Jugobanci završili su u rukama njenih likvidatora, a to su Zagrebačka banka za filijalu u Splitu, Privredna banka Zagreb (PBZ) za filijalu u Rijeci i Hrvatska gospodarska banka za filijalu u Zagrebu. Primer kako je sprovođena naplata potraživanja Jugobanke predstavlja i činjenica da Privredna banka Zagreb nije uložila žalbu na presudu kojom je hrvatski sud odbio njen zahtev da se namiri potraživanje po osnovu kredita datog Brodogradilištu „Treći maj” u Rijeci. Jugobanka je izgubila spor po tužbi protiv PBZ koja se sada pred sudom u Srbiji pojavljuje sa zahtevom da naplati troškove sudskog postupka u Hrvatskoj, čija je vrednost oko 100.000 evra – kaže Simić.

Naglašava da je Vlada Republike Hrvatske 2001. donela odluku da se potraživanja Jugobanke prema Brodogradilištu „Treći maj” prenesu na Državnu agenciju za osiguranje depozita i sanaciju banaka Republike Hrvatske (DAB), i to sa stanjem na dan 31. decembar 1999. godine, kao i da se taj prenos obavi bez naknade.

– To jasno upućuje na zaključak da je imovina Jugobanke faktički dva puta konfiskovana: prvi put kada su 1990. „preuzete filijale” a drugi puk kada je oduzeto potraživanje Jugobanke i preneto na DAB. Osim toga sada je PBZ pred sudom u Beogradu podnela predlog za prinudnu naplatu sudskih troškova.

– Nedavna presuda trgovačkog suda u Zagrebu da „Varteks” iz Varaždina nije dužan da plati kredit, koji je povukao svojevremeno od Jugobanke, samo je još jedna i nizu odluka koja „rasterećuje” dužnike iz Hrvatske njihovih obaveza prema Jugobanci.

Uz sve to, Hrvatska je sprovela tajnu likvidaciju glavnih filijala, a preko državnog „odvjetništva” pokušava da „proizvede” i potraživanja prema Jugobanci kroz takozvane posebne „sekundarne” stečajne postupke koji se vode upravo pred hrvatskim sudom.

– To što nema imovine koja bi predstavljala stečajnu masu, ne sprečava Pravobranilaštvo Republike Hrvatske da pokrene tužbu za utvrđenje potraživanja prema Jugobanci kao glavnom stečajnom dužniku. Očigledno je da je cilj „sekundarnog stečaja” bio samo da se proizvede parnica, u kojoj nije izveden nijedan dokaz, a sve u cilju da Republika Hrvatska „proizvede” prema Jugobanci nekakvo potraživanje koje sa kamatama treba da pređe nekoliko stotina miliona evra i koje bi se koristilo kao kontraargument u odbrani ideje konfiskacije i otimanja imovine rezidenata Srbije – naglašava advokat Simić.

Nazire se da Hrvatska pravna akrobatika uspeva da isfabrikuje sudske odluke koje mogu biti u funkciji minimiziranja sve glasnijih zahteva rezidenata iz drugih bivših jugoslovenskih republika koji se odnose na povraćaj otete imovine. Još nisu okončani postupci restitucije imovine koja je konfiskovana nakon 1945, a u Hrvatskoj već naveliko imamo drugi krug konfiskacije posle 1990. godine, naglašava naš sagovornik.

Početkom devedesetih godina prošlog veka, kada su izbili ratni sukobi na teritoriji SFRJ, Hrvatska je donela više pravnih akata kojima je zabranila jugoslovenskim bankama da raspolažu svojom imovinom. Hrvatski predsednik Franjo Tuđman 1993. godine proglasio je Zakon o načinu likvidacije poslovanja glavnih filijala Jugobanke d. d. Beograd koje su radile na teritoriji Republike Hrvatske. Narodna banka Hrvatske prethodno je donela odluku o određivanju banaka sa sedištem u Hrvatskoj koje će obavljati poslove likvidacije, dok vlada donosi Uredbu o načinu likvidacije.

– Tako je deoničarima filijala na teritoriji Hrvatske omogućeno da formiraju posebna deoničarska društva, koja su preuzela raspolaganje i upravljanje imovinom jugoslovenskih odnosno srpskih banaka, a tu imovinu čine i zgrade i novčana sredstva. Nemamo apsolutno nikakvu informaciju o tome šta se desilo sa štednim i depozitnim ulozima i kreditnim potraživanjima, a cilj ovog normiranja očigledno je bio je da se određena hrvatska preduzeća „relaksiraju” od svojih kreditnih obaveza – kaže Ivan Simić.

Mnoga hrvatska preduzeća bila su korisnici kredita čiji je prenosilac bila Jugobanka, bivša Jugoslovenska banka udruženog rada, sa sedištem u Beogradu. Hrvatski sud je nedavno odbio zahtev Jugobanke da joj se isplati kredit koji je svojevremeno dala „Varteksu” iz Varaždina.

– Dakle, s jedne strane imamo stav hrvatskih sudova da preduzeća koja su podigla kredit nemaju obavezu da taj kredit vrate, a sa druge strane hrvatske banke tri decenije skrivaju podatke o početnom bilansu bivših jugoslovenskih banaka sa sedištem u Srbiji i sprovode njihovu likvidaciju. Niko ne može da me ubedi da pokretanje posebnog sekundarnog stečaja nad imovinom filijale Jugobanke u Splitu nije još jedna u nizu kontinuiranih radnji u cilju konzistentnog delovanja zaštite interesa hrvatskih rezidenata a na štetu rezidenata drugih bivših jugoslovenskih republika – navodi Ivan Simić.

Najmlađa članica EU pokazuje izuzetnu konzistentnost i spretnost da elementarna načela i vrednosti pravnog poretka EU, kao što su „transparentnost”, vladavina prava i pravna država, potpuno podredi interesima svog pravnog poretka i interesima svojih rezidenata, ali to se možda i ne može posmatrati kao problem najmlađe članice EU, već kao fenomen narastajućeg trenda potpunog odsustva fundamentalnih principa i vrednosti pravnog poretka EU – zaključuje advokat Ivan Simić.

Pozicija srpskog pravosuđa
– Pravosuđe u Srbiji ima odgovaran pristup prema ovom problemu i ne tretira ga kao obično formalno procesno pitanje o tome ima li ili nema mesta priznanju strane sudske odluke. Ministarstvo pravde, koje daje prethodno mišljenje u postupku priznanja strane sudske odluke, ne može da tretira ovo pravno pitanje samo na osnovu načela uzajamnosti, jer pravni poredak Srbije priznaje i direktno primenjuje Sporazum o pitanjima sukcesije, a Hrvatska ga ne primenjuje. I na kraju, treba reći da su pojedini javni izvršitelji u Srbiji postupali vrlo ekspresno u naplati potraživanja poverilaca iz Hrvatske, ne razumevajući da dužnik iz Srbije neće imati mehanizam da vrati zaplenjena sredstava u slučaju da odluka o priznanju strane sudske presude ne opstane – ukazuje advokat Simić.antrfile 2

Višestruka šteta za Srbiju
– Nije neka korist za pravna lica iz Srbije to što će se možda i odbraniti od prinudne naplate troškova sudskih postupaka u Hrvatskoj, jer je za njih već nastala višestruka šteta samim tim što do dana današnjeg nemaju pristup svojoj imovini, bilo da je reč o nepokretnostima ili o novčanim sredstvima. Naše banke nisu mogle pred sudovima aktivno da učestvuju u postupcima naplate svojih potraživanja, već su to u njihovo ime i za njihov račun radile banke koje je tamo odredila Hrvatska. Prinudna naplata sudskih troškova nastalih u Hrvatskoj pred sudovima Srbiji, jeste i jedna vrsta poniženja pravnog poretka Republike Srbije – kaže Simić.

Autor: Aleksandra Petrović

Izvor: POLITIKA