HRVATSKA PRAVDA BEZ ZLOČINACA: Ubice presvučene u heroje

Američko pravosuđe, baš kao i međunarodno (Haški tribunal), prošle je
nedelje, i formalno, opralo ruke od ratnih zločina nad Srbima u Hrvatskoj
u „Oluji“ 1995. godine.

Naime, američki savezni sud odlučio je da Srbi, koji tvrde kako je
američka paravojna i paradržavna organizacija MPRI uvežbavala hrvatske
vojne snage, smišljala strategiju i obezbeđivala im oružje tokom
operacije „Oluja“, ne mogu da je tuže u SAD. Srpske organizacije podnele
su tužbu 2010. godine protiv te američke organizacije za učestvovanje u
genocidu i progonu 200.000 Srba iz Krajine, koju je sada odbacio
američki savezni sud.

„Hrvatski državni vrh upoznao je američke instruktore da je cilj
„istrebiti Srbe iz države“. Planirane operacije odvijale su se u
Hrvatskoj, ali i Virdžiniji. Operacija „Oluja“ bila je najžešće delo
etničkog čišćenja u Evropi od Drugog svetskog rata. Napadnuto je, ranjeno i
ubijeno na hiljade nevinih civila, a od 300.000 do 350.000 Srba bilo je
primorano da napusti Krajinu. MPRI je omogućio da se taj genocid
provede“, naveli su tužioci koji su zatražili 10,4 milijarde dolara
odštete, uvećanih za kamate od 1995. godine.

U obrazloženju odbijenice američki sudija Džon Li lakonski je zaključio
kako usprkos „tragičnim i stravičnim“ optužbama on nije nadležan za
rešavanje takvih tužbenih zahteva i kako se taj spor ne može voditi u SAD
pošto su se zločini dogodili u Hrvatskoj. Ne osporavajući navode
tužilaca da je MPRI potpisao ugovor sa Hrvatima u Virdžiniji i na
američkom tlu započeo obuku, zločini su se dogodili u Hrvatskoj, rekao
je sudija, usput konstatujući da su hrvatske snage sistematski pljačkale i
uništavale srpske kuće, privredne objekte, useve i stoku u Krajini,
uključujući i one u vlasništvu tužilaca.

Baš kao i Sud u Hagu, nekoliko godina ranije, kada je oslobodio hrvatske
generale odgovornosti za zločine u „Oluji“ (kakve li koincidencije),
sada je i američko pravosuđe pilatovski opralo ruke od ratnih zločina
nad Srbima u Hrvatskoj u prošlom ratu, cinično sugerišući da pravdu
traže na hrvatskim sudovima.

Naivno je očekivati da američki sud za „Oluju“ kazni svoje penzionisane
generale. Pogotovo što su njihove aktivnosti bile potpuno usklađene sa
politikom Bele kuće. I zato je nadležni sudija rutinski lopticu prebacio
hrvatskom pravosuđu. Kako će ta teniska „pravda“ završiti, lako je
pretpostaviti, kada su sudovi u Hrvatskoj za nepunih 20 godina od
„Oluje“ uspeli da donesu samo jednu pravosnažnu presudu za zločine.

Videlo se to nedavno i u Varivodama i Gošićima, u kojima je Srpsko
narodno veće organizovalo komemoracije u spomen na ubijene meštane tih
sela, koji su brutalno likvidirani posle „Oluje“. Budući da više od 19
godina od završetka „Oluje“ ništa nije napravljeno u procesuiranju
zločinaca, Srpsko narodno veće ove godine nije pozvalo državni vrh na
komemoraciju. No, prava je istina da niko, da su ih i zvali, ne bi
došao. Za hrvatske političare, baš kao i pravosuđe, ta je priča odavno
arhivirana. Oni dolaze u Knin svake godine početkom avgusta da slave
najveću hrvatsku ratnu pobedu.

Zagrebački Županijski sud oslobodio je krivice dvojicu pripadnika
specijalne policije koji su odgovorni za likvidaciju staraca u tim
selima. Zločinci su proletos napustili sudnicu kao heroji.

Hrvatski helsinški odbor evidentirao je 667 civilnih žrtava „Oluje“, dok
Veritas beleži nekoliko puta veći broj ubijenih Srba posle „Oluje“. I
dok se brojke o ubijenim civilima razlikuju, sporenja nema oko 20.000
uništenih i spaljenih kuća i drugih objekata, pljački imovine i
proterivanju Srba iz Krajine. A sve nabrojano nije dovoljno niti za jedno
suđenje zločincima, koji svakog 5. avgusta u Kninu slave svoju „pobedu“ u
društvu državnog vrha.

U Hrvatskoj nije moguće održati pravedno suđenje, u njoj nema pravne
sigurnosti, a sudije nisu u stanju prisiliti stranku u procesu da predoči
tražene dokumente! Nisu te ocene izrekli advokati američkih Srba, već
njihove kolege koji zastupaju američku kompaniju Netnjorld Communications,
koja je podnela tužbu protiv hrvatskog avioprevoznika Croatia Airlensa
zbog jednostranog raskida ugovora o prodaji karata i markentiškom
zastupanju na području Severne Amerike i Kanade.

Prošlog meseca u Nju Džersiju sudija Suzan D. Vigenton prihvatila je
zahtev američkih advokata i odlučila da se suđenje održi u SAD, navodeći
kao razlog opasnost od dugotrajnog procesa usled zatrpanosti sudova u
Hrvatskoj nerešenim predmetima. Amerikanci, poručila je sudija, nemaju
vremena da čekaju pravdu na hrvatskim sudovima.

„Oluja“ u Hrvatskoj bila je samo kruna ratne strategije čiji je cilj bio
rešenje srpskog pitanja etničkim čišćenjem, što je podrazumevalo i
najbrutalnije zločine. Prisetimo se samo Pakračke poljane, zagrebačkog
Velesajma, Lore, Koranskog mosta u Karlovcu, Gospića, Osijeka, Siska…
Svi ti zločini nisu ni dotakli „veličinu“ pobede, pa ni same „Oluje“.
Naprotiv! I zato sve ove godine niko u Hrvatskoj nije odgovarao za te
zločine iza kojih je stajala državna politika. I zato se ne treba čuditi
što „heroji“ danas jurišaju na ćirilicu u Vukovaru.

Njima još niko nije rekao da je Tuđmanova projekcija o tri odsto Srba u
Hrvatskoj dosegnuta. Uostalom, niko, pa ni sudovi, ničim nije okrznuo
njihov herojski oreol. Oni su i danas, mada mnogi krvavih ruku, anđeli, a
njihove žrtve, uglavnom starci, Srbi – zločinci i agresori. To je
crno-bela slika Hrvatske i danas.

Ekspert iz Medačkog džepa

Penzionisani hrvatski general Rahim Ademi tužio je hrvatsku državu zbog
toga što je sedam meseci proveo u haškom pritvoru i traži 150.000 evra
da mu za to plati. Svoju tužbu objašnjava činjenicom što je hrvatska
država svojim ponašanjem uzrokovala njegov sedmomesečni boravak u Hagu,
time što je Tribunalu selektivno slala dokumente koji su upućivali na to
da je on izdavao naređenja u akciji Medački džep, u kojoj su se dogodili
ratni zločini nad srpskim civilima i zarobljenicima.

Kasnije je Hag taj slučaj prepustio hrvatskom pravosuđu, koje je Ademija
oslobodilo jer se pokazalo da je on imao sporednu ulogu u toj
operaciji, a da je naređenja Mirku Norcu izdavao admiral Davorin Domazet
Lošo. To je sudu u Hrvatskoj bilo dovoljno da Ademija oslobodi, ali ne i
da pokrene proces protiv admirala Domazeta, koji je i danas cenjeni
„geostrateški ekspert“, čije su veštine i znanje značajno doprineli
„oslobođenju“ Hrvatske od Srba.

Izvor: Intermagazin

Vezane vijesti:

Krajišnici bliži pravdi

PROCES PROTIV FIRME „MPRI“ BIĆE NASTAVLjEN

Tajne hrvatske arhive kriju istinu o ulozi firme „MPRI“

KOMEMORACIJA ZA SRPSKE CIVILE UBIJENE U VARIVODAMA I GOŠIĆU

Srbi tuže Amerikance zbog „Oluje“

Kao da ih nikad nije bilo