Serbian
Armenian
Croatian
Dutch
English
French
German
Greek
Hebrew
Hungarian
Italian
Norwegian
Polish
Russian
Slovenian
SpanishHDZ-ov gradonačelnik Novalje Ivan Dabo protivi se postavljanju spomen-ploče u školi u Metajni na otoku Pagu, kraj uvale Slana, gdje je bilo smješteno gotovo tristo žena i djece židovske i srpske nacionalnosti. Rijetke preživjele svjedočile su o silovanjima i likvidacijama, ali po Dabi tamo nitko nije ubijen, nego su bile “ženske, bili su Жidovi, kupovali su, trgovali su, pivali, radili”.
Nakon što su nepoznati počinioci četvrti put razbili spomen-ploču u paškoj uvali Slana, gdje je u sklopu sustava Gospić-Jadovno bio koncentracijski logor u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, policija je krajem septembra podignula kaznenu prijavu Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru zbog uništavanja spomen-ploče.
Prilikom postavljanja 24. juna ove godine, za što su zaslužni Srpsko narodno vijeće, Koordinacija židovskih općina i Documenta – centar za suočavanje s prošlošću, u suradnji s gradonačelnikom Novalje Ivanom Dabom. Prvi čovjek Novalje tom je prilikom rekao ovo: “Neka Slana i danas upozorava na dehumanizaciju drugoga, onoga tko je drugačiji, a kako se više nikada ne bi ponovila ovakva nedjela. I neka sve žrtve počivaju u miru, a rodbina i daljnji srodnici neka prime isprike sa moje strane.”
Međutim, niti tri mjeseca kasnije, Dabo je promijenio priču i oštro se usprotivio postavljanju spomen-ploče na nekadašnju školu u Metajni na otoku Pagu jer, kako tvrdi, nema dokaza da je ondje netko ubijen. Metajna je naselje smještano kraj uvale Slana, koje je služilo kao dio logora u kojem su bile smještene žene s djecom .
“Ja sam energično bio protiv toga da se na školi u Metajni stavi ista ploča kao na Slani. Ne. Tamo nitko nije poginuo, tamo nitko nije dokazano da je stradao. Tamo su bile ženske, bili su Жidovi, kupovali su, trgovali su, pivali, radili, ali tu nitko nije. Sve ovo drugo, što ne pije vodu, ja nikada neću podržati”, prenosi portal Index Dabine riječi.
Dabo se kasnije javio Indexu sa zahtjevom za objavu ispravka, tvrdeći da su njegove riječi sa sjednice Gradskog vijeća izvučene iz konteksta i da je zapravo govorio o konkretnoj lokaciji u Metajni, odnosno nekadašnjoj školskoj zgradi, kako je i navedeno u tekstu. U ispravku se tvrdi da je Dabo želio upozoriti na potrebu razlikovanja pojedinih lokacija te da nije namjeravao davati opću ocjenu tadašnjih životnih okolnosti.
“Gradonačelnik je govorio o konkretnoj lokaciji u Metajni, odnosno području školske zgrade, i svojem protivljenju postavljanju iste spomen-ploče kakva je postavljena u uvali Slana”, navodi se. Dodaje se da je želio upozoriti na nezadovoljstvo mještana načinom na koji se njihovo naselje povezuje s događajima iz 1941. godine. U zahtjevu se posebno objašnjava dio Dabine izjave u kojem je govorio da su Жidovi kupovali, trgovali i radili. Tvrdi se da se to odnosilo na navode o svakodnevnim kontaktima i razmjeni između lokalnog stanovništva i osoba koje su se tada nalazile na području Metajne.
Govoreći o tvrdnji da su Жidovi ondje pjevali, u zahtjevu se navodi da je riječ možda bila nespretno odabrana tijekom usmenog izlaganja. Smatra se da je njezino izdvajanje iz šire rasprave moglo stvoriti pogrešan dojam o onome što je gradonačelnik želio poručiti. “Nije mu bila namjera davati opću ocjenu tadašnjih životnih okolnosti, nego u okviru rasprave ukazati na navode o svakodnevnoj komunikaciji i kontaktima na konkretnoj lokaciji”, stoji u reakciji.
Dabo tvrdi da svoje razumijevanje povijesnih okolnosti temelji na iskazima pojedinaca, razgovorima sa živim svjedocima te zborniku Slana i Metajna: “Logori na Pagu i kultura sjećanja”, koji je uredio povjesničar Жeljko Holjevac. U zahtjevu, međutim, nisu navedeni konkretni dijelovi zbornika koji bi potvrdili njegove tvrdnje o događajima u školskoj zgradi.
“Središnja poruka gradonačelnikova izlaganja bila je potreba da se Metajna i njezini današnji stanovnici ne poistovjećuju s cjelokupnim događajima iz 1941. godine niti da im se pripisuje kolektivna odgovornost za povijesne događaje”, navodi se u zahtjevu. Dabo smatra da je izdvajanje pojedinih rečenica iz njegova izlaganja stvorilo pogrešnu sliku o njemu i stanovnicima Metajne.
Činjenice su, međutim, jasne. Povijesna istraživanja i svjedočanstva preživjelih dokumentiraju zločine počinjene nad zatočenicima tog logorskog sustava za pripadnike židovske i srpske nacionalnosti. Evo što o Metajni piše Dokumenta:
“Logor za žene i djecu na otoku Pagu nalazio se u selu Metajna, sjeverozapadno od uvale Slana. Жene su bile zatočene u dvije kuće (kasnije i u trećoj) koje su bile na samom rubu sela. Prve zatočenice su bile četiri Жidovke, supruge zatočenika iz logora Slana. Najvjerojatnije su u Metajnu deportirane istog dana kada i muškarci u Slanu, 24. lipnja 1941. Ostale žene iz tog prvog transporta ubijene su prilikom deportacije. Nakon njih, oko 15. srpnja 1941. stižu i one žene koje su ranije uhapšene u Zagrebu, kao i druge koje su im pridružene u Gospiću.
Jedna od rijetkih preživjelih žena iz logora Metajna, Nada Feueresien, svjedoči da je u logoru bilo oko 275 žena i djece židovske i srpske nacionalnosti. Navodi da su žene u logoru šivale košulje za ustaše. Najpotresniji dio njenog svjedočanstva odnosi se na silovanja i likvidacije žena u logoru. Nakon logora Metajna, Nada Feueresien svjedoči da je dio žena deportiran u logor Slana. Tamo je bilo zatočeno oko 600 žena i 78-ero djece. Nakon zatvaranja logora Slana, dio preživjelih žena je poslije višednevnog transporta deportiran u logor Kruščica kod Travnika.
Svjedočanstvo Nade Feuereisen: ‘Po dolasku na otok Pag iskrcali smo se na obali ispod mjesta Metajna i pješke pošli na Metajnu. U Metajni smo bili smješteni u 2 vile i to 275 žena i djece. Jedan dio ustaša bio je uz vile, a drugi veći dio bio je smješten kod takozvanog Merkata. Ovdje smo naišli na žene od prvog i drugog transporta. Od prvog transporta jedino smo našli 4, dok su ostale bile utopljene za vrijeme putovanja, i to oko 44. Ove 4 ostale su žive iz razloga što su šivale košulje ustašama. Tu smo prvi put sreli i šefa logora Slana, ustaškog poručnika Devčića zvanog Pivac. Ishrana bila je minimalna. Primali smo pasulj za ručak, pasulj za večeru, hranu bez začina i 12 dag kruha. Ustaše su nam preprodavali sir, voće i ostale artikle za ishranu po strahovito visokim cijenama. Nakon našeg odlaska počele su stizati i grupe Srpkinja, a među njima poznala sam gđu Milinov, st. suprugu Banjanina, suca, kćerku i punicu. U grupi Srpkinja bila je jedna mlada činovnica sa pošte imenom Sonja (prezime ne znam). Sonju su jednu veče ustaše izvele, silovali je i nakon što će se svi ustaše izredati, ubili je i bacili u more.’
Joso Felicinović u svojem neobjavljenom rukopisu navodi da je prilikom prvog obilaska napuštenog logora u Slani potkraj kolovoza 1941. ‘u glavnoj ustaškoj baraci našao na zidu komad kartona na kojem se vodila evidencija s imenima i datumima žena i djevojaka silovanih u logoru i od kojeg ustaše.’ (Goldstein: 289).
O ženskom logoru u Metajni svjedok Franjo Palčić kaže: „O logoru na Slani i u Metajni iz vlastitog opažanja znam samo to da su u vili dr. Triplata u Metajni još bile vidljive na madracima velike krvave mrlje, na dva kreveta u lijevoj sobi gledajući s morske strane, a u prvome katu. To sam ja vidio na vlastite oči u još mjesecu novembru 1943. g. Po pričanju seljaka čijih se imena ne sjećam, tamo su stanovale židovske djevojke, da su ih ustaše u vili klali i bacali noću u more, a osim toga da je jedna od ovih i rodila. (Hrvatski državni arhiv, ZKRZ GUZ 2235/11-45).”
Izvor: PORTAL NOVOSTI
Vezane vijesti:
