Koncentracioni logor „Silos“ u Tarčinu kod Sarajeva, u kojem je bilo zatočeno više od 600 srpskih civila, zatvoren je na današnji dan 1996. godine.
U „Silosu“, kojim je upravljala Armija RBiH, umrla su 24 srpska zatočenika od posljedica fizičkog zlostavljanja, prebijanja, tortura i mučenja glađu.
Ovaj koncentracioni logor za Srbe otvoren je 11. maja 1992. u objektu u kojem se prije rata čuvala pšenica, a zatvoren je 27. januara 1996. godine na Svetog Savu, odnosno dva mjeseca nakon što je potpisan Dejtonski mirovni sporazum.
Slučajno ili ne zatvoren je istog datuma kada i koncentracioni logor „Aušvic“.
U logoru „Silos“, jednom od ukupno 126 na području ratnog Sarajeva, uglavnom su bili zatočeni civili sa područja Tarčina, Pazarića i nekih drugih okolnih mjesta.
Najmlađi među njima bio je 14-godišnji Leo Kapetanović, a najstariji Vaso Šarenac koji je bio prešao 85. godinu i umro je u „Silosu“ na temperaturi koja je uvijek bila niža za deset stepeni u odnosu na spoljnu.
Torture nisu bile pošteđene ni žene među kojima je jedna bila u šestom mjesecu trudnoće.
Srpski zatočenici, koji su preživjeli stravične torture, svjedočili su da su tadašnji zvaničnici u Vladi RBiH, među kojima su i sadašnji poslanici u parlamentu BiH, dolazili u „Silos“ i bili upoznati o dešavanjima u logoru.
Bivši zatočenik „Silosa“ Radojka Pandurević u ranijem svjedočenju za Srnu ispričala je da je i Alija Izetbegović dva puta bio u blizini „Silosa“.
Bivši zatočenik logora smrti Slavko Jovičić Slavuj, danas poslanik SNSD-a u parlamentu BiH, iz „Silosa“ je izašao 27. januara 1996. godine.
Jovičić je u ranijim izjavama svjedočio da je „Silos“ bio laboratorija za ispitivanje ljudske izdržljivosti, gdje su muslimanski vojnici i čuvari zatvorenike gledali kao životinje koje su svakodnevno tukli, mučili na razne načine, „ubijali“ glađu i trovali raznim lijekovima.
O raspuštanju logora „Silos“ zatvorenici su saznali od predstavnika Međunarodnog komiteta Crvenog krsta.
Poslednja 42 logoraša su puštena 27. januara 1996. čime su konačno zatvorena vrata ovog kazamata.
Za zločine počinjene u logoru „Silos“, kasarni „Krupa“ i Osnovnoj školi „9. maj“, Tužilaštvo BiH tereti Mustafu Đelilovića, Fadila Čovića, Mirsada Šabića, Nezira Kazića, Bećira Hujića, Halida Čovića, Šerifa Mešanovića i Nermina Kalembera.
Prema optužnici, Hujić je bio upravnik i zamjenik upravnika logora „Silos“, a iste funkcije obavljao je i Halid Čović. Kalember je bio stražar u „Silosu“.
Mešanović je, prema optužnici, bio jedan od zamjenika upravnika u „Silosu“ i upravnik logora u magacinu u kasarni „Krupa“. Ostali optuženi bili su pripadnici vojnih, civilnih i policijskih struktura.
Tužilaštvo BiH nedavno je obavijestilo MUP Srpske o donošenju Naredbe o neprovođenju istrage protiv 455 lica za ratne zločine počinjene u logoru „Silos“ Tarčin, Osnovnoj školi „9.maj“, „Krupa“, „Igman“, „Hrasnica“, u kojima su stradala lica srpske nacionalnosti u periodu od maja 1992. do 27. januara 1966. godine.
Naredbu je donio tužilac Tužilaštva BiH Behaija Krnjića.
Izvor: SRBEL.NET
Vezane vijesti: