GODINU DANA OD SMRTI KOMANDANTA NOVICE GUŠIĆA: Bogu smo se zakleli – nema rezervnih položaja! (VIDEO)

Prije godinu dana ovozemaljski svijet napustio je ratni komandant Nevesinjske brigade – istinski heroj i čuvar slobodne Hercegovine Novica Gušić. Ovo je prilika da se podsjetimo njegovog posljednjeg televizijskog intervjua i gostovanja u autorskoj emisiji “Živa voda” koju uređuje Goran Lučić.

Piše: Goran Lučić

Odlaze nam veliki ljudi. Jedan po jedan kao bijeli jedrenjaci. Svuda ostaje jasno vidljiva duhovna golotinja, i zubato sunce što se probija kroz površnosti.

Otišao je hrabar čovjek, veliki ratnik i golemi dah slobode. Vratio se svom nebu. Ugasila se vatra živog rodoljublja. Bio je juče, a danas ga nema da prozbori.

I ništa. To ti je život – iskra, usklik, trepet. A kao da je lako opet takav da se rodi. Velikani se rađaju teškim trudovima cijelog jednog roda, u strašnim mukama vrlinskog trajanja; gube se kao more između dlanova. Poslije svega ostanu tragovi njihove plemenitosti kao kapi od soli.

Teška vijest zatekla me u povratku iz Carigrada, kod Jedrena, na rijeci Marici. Slova sa ekrana posjekoše mi grudi kao turska sablja Uglješu Mrnjavčevića na istom mjestu prije šest vijekova. Jauk uguših, nevjerica me obuze, a slutnja oživlje kao kazna.

Kako to da je umro, pa rekao je da dođem, da me čeka!

Novica Gušić ne može umrijeti, ponavljao sam u sebi, to ne može biti! To ne može biti!

Preda mnom se rasuše slike iz ratne 1992. godine.

Mitrovdan je u Hercegovini.

U mrkloj noći petrolejka bljeska sa klina na starom zidu kamene kuće. Ledeni sjeverac jauče niz planinske grede i miješa se sa tupom jekom artiljerije. Svi gledamo prema Nevesinju, a starica moli Svetog Dimitrija da vojsci pomogne, da se udar izdrži. Majka moli da nas ne zaborave ako narod krene u zbjeg prema Crnoj Gori. Nebo je gledalo kako se istočna Hercegovina raspinje i žrtvuje. On je zapovjedao da se brani i ne napušta.

Bio je odlučan u stavu da Nevesinje nema rezervne položaje i da niko nema pravo da trguje Hercegovinom.

Tokom Mitrovdanske ofanzive tražio je od Vrhovne komande VRS da avioni samo nadlete položaje i osnaže vjeru vojnicima u rovu. Ni to mu nisu udovoljili.

– Mi ćemo se braniti dok mognemo, poslije možete doći i gledati mrtvo Nevesinje! Povlačiti se nećemo! – poslao je zadnji raport na Pale.

Ratnog komandanta Nevesinjskog fronta, pukovnika Novicu Gušića, upoznaću dosta godina poslije u Beogradu. Nevelik rastom, prav i zategnut, sa očima koje britko strijeljaju, sav odmjeren i pun duševnosti.

Na pomen Hercegovine on se ozari i odista oživi.

Zadnjih godinu dana gledao sam ga kako brzo kopni i nestaje, zatočen u bezdušju Beograda. Stigla ga je gorka sudbina slavnih srpskih vojvoda.Nepravda i uvreda časti kao odlikovanja od države koju je branio.

Zemlju koju je zadobio u ratu, sanjao je i želio u miru.

Ostao je gladan jutra nad Hercegovinom, majske svježine kraj Veleži i vode sa kamenice.

Sjedimo tako u njegovom stanu na Novom Beogradu, a Novica nam kuva kafu. Sve je u njemu gospodstveno i odviše toplo, očinski nas dočekuje i pita o svemu. A osjećamo da je pun bola i težine dana.

– Novice, sad kad bih ti rekao, država te neće izdati, idemo u našu Hercegovinu, da li bi pošao?! – pitam ga, znajući da mu je “preporučeno” da ne dolazi u Nevesinje.

– Istog trena! Ne bih se ni okrenuo! – odgovara u žaru, a duša hoće da mu poleti.

Otišao je nezadovoljan. Razočaran, ugušen od gorke slobode. Ubio ga je stisak svilene izdaje. To je onaj gajtan koji se nevidljivo priteže pod grlom heroja.

Jer vojnik kad izvrši zapovjed hoće da gleda i miluje Slobodu. Srpskog vojnika je ta Sloboda, u svim našim ratovima, davila svilenom maramom od izdaje.

On je to vidio, ali je nepokolebljivo zavjetovao

– Ne zaboravite svoj narod i svoju zemlju, uvijek se mora biti uz svoj narod i braniti svoja zemlja!

Ljubite Hercegovinu i srpski narod kao same sebe, branite ih časno i dostojanstveno; zemlja je majka, ona nas rađa, ona nas i povija u samrtnom času!

Pukovnika Novicu Gušića, ratnog komandanta Nevesinjske brigade Vojske Republike Srpske, sjutra će dočekati dugo željena i sanjana Hercegovina.

Pukovniče evo ti majke, Hercegovino eto ti sina!

Izvor: SLOBODNA HERCEGOVINA