Arhiv Srba u Hrvatskoj u svom sastavu ima fond koji bismo željeli istaknuti. Izuzetnu čast učinio nam je g.Dane Mirić Milanković povjerivši Arhivu na čuvanje sve svoje zapise o rodnoj Krbavici.
U prilogu je i Monografija –Krbavica- u kojoj čitamo da je posvećena:
-Svim generacijama Krbavčana koji su stoljetnim mukotrpnim i poštenim radom, slobodarskim opredjeljenjem i ljubavlju dokazivali kako se voli svoj kraj i svoja domovina.
-Krbavčanima koji su napustili ognjišta svojih predaka i otišli u druge krajeve naše zemlje i dalekog svijeta.
-Krbavčanima koji su u toku narodnooslobodilačke borbe, od 1941. do 1945., podnijeli natčovječanske napore i dali velike žrtve za slobodu.
-Krbavčanima koji su pobjedi nad fašizmom darovali živote 68 boraca i 187 žrtava fašističkog terora i rata.
-Krbavčanima koji su svojoj narodnooslobodilačkoj vojsci dali svoju djecu, pružili joj utočište i ljubav, darovali posljednji komad hljeba.
-Krbavčanima koji su u svoje domove s ljubavlju primili borce, ranjenike i izbjeglice iz drugih krajeva.
-Krbavčanima koji su kao pioniri, skojevci, omladinci, članovi organa nove narodne vlasti i društveno-političkih organizacija bili značajni dijelovi široke fronte boraca za slobodu
-Palim borcima i žrtvama fašističkog terora iz drugih krajeva Hrvatske i Jugoslavije koji su poginuli ili umrli na području Krbavice.
-Novim generacijama Krbavčana – da znaju historiju svojih predaka, kao poticaj da razvijaju tradicije svoga kraja i da nikada ne zaborave kako su njihovi prethodnici žuljevima i krvlju stvarali život dostojan čovjeka.
Tužnu priču ima Krbavica. Trnovit put prošle su mnoge generacije kroz vijekove i mnogo je žrtava palo za sretniji život u Krbavici. Monografija, koju je pisalo tridesetak Krbavčana kao svjedočenje o četiri stotine godina borbe za opstanak na tom prostoru, ističe da je središnji događaj i značajna godina za sve, bila 1941. Kažu da je u Krbavici, kao i cijeloj Lici, oduvijek život bio gola borba da se preživi. Ali to je bila borba sa siromaštvom, sa neimaštinom protiv koje su se borile vrijedne ruke. 1941. nadvilo se zlo fašizma i smrti. Nema kuće koja nije bila zapaljena, ognjišta koje nije bilo razoreno i porodice koja nije platila danak u krvi. G.Mirić je podjelio sa nama sve svoje bolne zapise i uspomene, pa tako i bogatu fototeku.Ustupio nam je brojne fotografije i uistinu ih je potresno gledati. Kada gledamo fotografije koje prikazuju roditelje palih boraca i žrtava fašizma kako sade prva stabla u Spomen parku u Krbavici, pitamo se zar se sve baš tako trebalo događati. Uspoređujemo kako je nekad, a kako danas Krbavica izgleda?
Nažalost, ako vas danas put slučajno nanese u tom pravcu i ako tamo zastanete, onda ćete vidjeti istinitu priču- tamo se prekinuo život!
A 1924.g., prema Šematizmu Srpske Patrijaršije, Krbavica, sa selom Trnavac, brojala je 2 671 živih duša.
Historija pamti koliko je srpski narod nastradao i koja je zvjerstva pretrpio. Stoga Arhiv Srba u Hrvatskoj brine i smatra da sva ta tragedija zaslužuje da se i danas obilježava, kao svojevrsni spomenik ljudima i događajima.
Piše: Sofija Pejnović
(Arhiv Srba u Hrvatskoj)
Vezane vijesti:
Stradanja Srba na Jadovnom i u Gradu Gospiću – Piše: Sofija Pejnović