Feljton: Pokolji Srba u Glini 1941. godine (7)

(Iz knjige „Pokolj Srba u glinskoj pravoslavnoj crkvi“ Milke Ljubičić i Milana Bunjca, izdavači: Skupština opštine Glina, Crkvena opština Glina i „Srpski glas“ Topusko, Glina, 1995.)

Napomena: Prilog je prvi put objavljen na portalu Jadovno.srb 11. septembra  2016. godine.

… Prisilili su nas da ležimo. Bili smo samo u košulji i gaćama. Kao pomamni počeli su po nama gaziti, tući nas kundacima i puščanim cijevima, udarati cokulama gdje stigoše. Nastala je zaglušna kuknjava, plač i zapomaganje.

– Gdje je Pero Miljević, pita neki ustaša.

Pero se javlja slabim glasom. Bio je već teško isprebijan i molio je da ga ne tuku. Opet su ga ispitivali o četnicima. U ruci ustaše bljesnuo je nož u osvijetljenju crkvene svijeće. Zastao nam je dah! Polako se ustaša primakao Peri, i što bi trenuo, zabio mu nož u vrat. Pero pade bez riječi.  Krv je šiknula i čulo se još samo krkljanje čovjeka koji je umirao. Vidjelo se da je ustaša vješt svom krvavvom zanatu…

Nastalo je sada sveopšte klanje. – Kolji, kolji – vikao je jedan razbojnik… To se ne može opisati. Kao da sada gledam kako ljudi kleče i zaklinju ustaše da ih poštede. Ali… jedan duboki udarac nožem u vrat i jedan zakretaj na lijevo… i svršeno. Žrtva se još pokušava pridići, ali, udarac kundakom u glavu dovršava krvničko djelo. Neki se otimaju, dižu ruke na odbranu, drugi čekaju na udarac kao ovce. Jednom je udarac nožem, mjesto u vrat, sletio u lice, drugome u ruku, neko je potrčao, a ustaša nagnuo za njim i zahvatio ga nožem pred zidom… Prskao je mozak, krv je klokotala po kamenitom crkvenom podu i polako, u širokom mlazu tekla prema crkvenim vratima. Jednog momenta kad se sve smirilo, i kad su se razbojnici skupili pred vratima, skočih nečujno iz svog skloništa (iza crkvenog ormarića) i bacih se među poklane, u mlaku(lokvu – nap. S. L.) još tople krvi. Za mnom je skočio još jedan, koji se bio takođe sakrio. Ispružili smo se kao mrtvi među mrtvima. Ali, ovaj drugi koji je slijedio moj primjer, zlo je svršio…

… Ležim ja tako u lokvi krvi, među pobijenim Srbima i čekam dalju sudbinu. Onda su počeli leševe izvlačiti iz crkve i bacati ih na kamion. Dohvatiše i mene. Vukli su me za noge po kamenitom podu. Na stubištu mi je glava udarila o kamen, no, i to sam podnosio bez znaka života.

Baciše me na kamion, koji je već bio skoro pun leševa. Ležao sam na leđima…

… Na mene položiše leš ubijenog čovjeka, a prerezani grkljan prekrije mi usta…

… Bacali su nas s kamiona u jamu. U samoj jami slagali su ustaše leševe kao cjepanice…

… Kasno u noći bio je krvavi posao završen. Neki su krvnici još skakali u jamu i hodajući po leševima, tražili prstenje i druge vrednije stvari. Jednome je zapela za oko moja majica. Počeo me natezati i prevrtati da mi je skine. Soptao je, mučio se, i konačno je skinuo. Nije primjetio da sam živ…“ (Dijelovi iskaza Ljubana Jednaka iz Selišta, jedinog preživjelog u strašnom pokolju Srba u glinskoj Pravoslavnoj crkvi, objavljenog 1969. g. u listu „Prosvjeta“ (Zagreb, list Srpskog kulturnog društva Prosvjeta – nap. S. L.)

NOVI ZLOČINI U GLINSKOJ OKOLINI

(Iz knjige „Glina 13. maja 1941.“…)

… Poslije prvih ustaničkih partizanskih napada počelo je novo zlostavljanje, hapšenje i ubistva u okolini Gline. Dana 24. jula pokupljeni su i uhvaćeni seljaci iz općine Kraljevčani, Banski Grabovac, Mali Gradac i Dragotina i dovedeni u Grabovac a likvidacija je trajala od 25. do 27. jula kada je u Grabovcu ubijeno oko 780 osoba što je bila druga veća likvidacija u glinskom kotaru poslije 13. maja u Glini.

Ovakva ubijanja obavljana su tih dana kod Bučice a nastavljena u Golinji, Gornjem Trsteniku, Čremušnici oko Vrginmosta te u Kobiljači. Novi još veći masakr i likvidacija Srba desio se krajem mjeseca jula. Između 29. jula i 2. augusta u glinsku pravoslavnu crkvu dovedeni su seljaci iz okoline Vrginmosta, a neki i iz okoline Gline koji su prethodno bili pozvani da idu na „pokrštavanje“. Dovedeni su u glinsku crkvu i tamo je nad njima izvršen monstruozan zločin, iz kojeg se uspio spasiti teško ranjeni Ljuban Jednak. Prema nepotpunim podacima u ovim zločinima kao i onima koji su se desili nešto prije crkve, a i nešto poslije ubistva u crkvi, broj ubijenih u tom razdoblju procjenjuje se do 1250 osoba. A likvidacija u okolini Gline bilo je i kasnije do kraja 1941. godine.

Krajem godine, 19. na 20. novembra izvršena je likvidacija odraslih muškaraca, žena i djece na širem području Gline kada je ubijeno, zaklano ili spaljeno oko 370 osoba.

U toku 1941. godine zadnje veće ubijanje u glinskom kraju izvršeno je 28. na 29. decembra u Buničkom Taborištu kada je u svirepom pokolju ubijeno oko 250 osoba od najstarijih do djece. A ubijanje, masakri i paljenja kuća obavljana su i dalje sve do 1945. godine…

UVIJEK POSTOJI SVJEDOK I UVIJEK SVJEDOČI POSTOJANjE!

(Iz knjige „Pokolj Srba u pravoslavnoj glinskoj crkvi“…)

Nema savršenog zločina. Ne postoje tragovi koji se mogu potpuno uništiti. Naš krvnik ostavio je iza sebe dubok, krvavi trag. I žrtvu, i nož! U selu Gornje Taborište, br 42., u kući Josipa Gloca, HDZ odbornika u glinskoj Skupštini opštine (saziv 1990. g.) pronađen je u oktobru 1991. g. koljački nož – srbosjek. Na kožnom držaču noža još se vide tragovi krvi naše.

Uvijek postoji svjedok i uvijek svjedoči postojanje!

(Nastaviće se)

(Priredio: S. L. INTERMAGAZIN)

Izvor: Intermagazin

Vezane vijesti:

Feljton: Pokolji Srba u Glini 1941. godine (1)

Feljton: Pokolji Srba u Glini 1941. godine (2)

Feljton: Pokolji Srba u Glini 1941. godine (3)

Feljton: Pokolji Srba u Glini 1941. godine (4)

Feljton: Pokolji Srba u Glini 1941. godine (5)

Feljton: Pokolji Srba u Glini 1941. godine! Svedočanstvo Ljubana Jednjaka! (6)

Feljton: Pokolji Srba u Glini 1941. godine! Spisak pobijenih koji su mlađi od 18 godina! (8)

Feljton: Pokolji Srba u Glini 1941. godine! Spisak pobijenih starijih od 60 godina! (9)