Feljton: Pokolji Srba u Glini 1941. godine (4)

Datum objave: sreda, 19 septembra, 2018
Objavljeno u Glina
Veličina slova: A- A+

Ustaše kolju Srbe

(Odlomci iz knjige „Glina 13. maja 1941.“ Branka Vujasinovića, Čedomira Višnjića i Đure Roksandića, SKD Prosvjeta Zagreb, Zagreb 2011.)

Napomena: Prilog je prvi put objavljen na portalu Jadovno.srb 1. septembra 2016.godine.

… Janko Košutić, povratnik iz Amerike, imao je veći posjed u Prelošćici kraj Siska i tamo stalno živio. U Glini je imao kuću u kojoj je Marko Vujasinović imao trgovinu u Karlovačkoj ulici. Došao je na par dana u Glinu po najamninu za kuću, i tamo uhapšen.

Đorđe Gavrilović, umirovljeni upravitelj Doma maloljetnika u Glini, inače učitelj, bio je poslije umirovljenja jedno vrijeme u Beogradu. Vratio se par dana prije uspostave NDH u svoj stan u Glinu i tu nepoznatog dana uhapšen i odveden.

U ovu priču pripada i umirovljeni bilježnik Nikola Jović koji je bio među onima koji se prvog dana spasio i ostao živ jer ga nisu odveli. Uhapšen je kasnije, odveden i ubijen.

(O sudbini dr Đure Sužnjevića, Stanka Rebrače-Šlika i Miloša Živkovića bilo je reči u ovom tekstu – nap. S. L.)

Slijede primjeri onih koji su imali sreću da prežive glinsku tragediju.

(O Nikici Samardžiji, koji se spasio prilikom odvoženja na gubilište u Prekopu, takođe je bilo reči – nap. S. L.)

Pero Opajić, građevinski poduzetnik… bio je upozoren od svog radnika Steve Vrbanca iz Skele da se sakrije te noći jer predstoji hapšenje. Sakrio se u propust kraj njegove kuće u Karlovačkoj ulici i tako se spasio. I svog sina Mihajla-Bracu sklonio je u dvorište u štalu Nikice Samardžije i tu je ostao do jutra kada se vratio kući misleći da je opasnost prošla. Međutim, ustaše su vodile brigu koga nisu u toku noći našli kod kuće pa su u ponedjeljak ujutro ponovo došli po oca i sina. Otac Pero je još u toku noći odmah prvim jutarnjim vlakom otputovao za Karlovac misleći da mu se sin spasio. Kasnije se prebacio u Beograd i tako ostao živ. Sina Mihajla-Bracu, inače đaka, našli su ustaše, nažalost, kod kuće i odveli.

Milorad Medić-Miki bio je u roditeljskoj kući kada su ustaše u ponedjeljak ujutro oko 8 sati došli po njegovog oca kojeg su i odveli. Miki je spavao u drugoj sobi i kako njega nisu tražili a on se nije pojavio iz sobe, ostao je u kući i nije bio odveden te preživio. Nakon mjesec dana uspio se sa propusnicom prebaciti u Beograd ali je tamo nažalost ubijen 1943. godine.

Milenko Momić-Limeni, činovnik a poznat i kao centarhalf GŠK-a, uspio se spasiti te noći i ostati u Glini odakle je nakon nekoliko dana kriomice otišao u Novu Gradišku i tamo živio u toku rata.

Mika Stovrag, bankovni činovnik već je bio među uhapšenima ali je na intervenciju Pere Kuhara, glinskog krojača, uspio čistim slučajem biti pušten i nije te noći odveden u zatvor i tako si spasio život.

Milan Brakus spasio se jer je pijan te noći zaspao na nečijoj štali i nije te noći bio u svojoj kući. Kasnije je bio uhapšen i na prozivci se svrstao među Hrvate i tako opet uspio ostati živ.

Nikola Jović, umirovljeni bilježnik, kao stariji čovjek nije izlazio često iz kuće na ulicu pa su ustaše prilikom hapšenja na njega zaboravili i nije odveden 11. na 12. maja te je tom prilikom ostao živ, ali ne zadugo jer je kasnije u junu… odveden i strijeljan isto u Prekopi.

Boro Meandžija bio je upozoren predvečer od svog dobrog školskog kolege i prijatelja Zlatka Pinotića da se skloni i da ne bude u kući i to upozorenje je poslušao i ostao živ.

Od hapšenja se uspio spasiti i tako ostati živ i veterinar Marko Radojčević koga je na vrijeme upozorila navodno žena dr Mirka Puka, Ljubica s kojom je ovaj bio u prijateljskim odnosima.

I stariji sin Petra Dupora uspio se spasiti i nije odveden jer u vrijeme hapšenja nije bio u kući.

Posebno vrijedi zabilježiti i slučaj pravoslavnog katehete Jovana Lukića koji je stanovao u Duporovoj kući. U vrijeme početka hapšenja u nedjelju navečer oko 10 sati otputovao je vlakom iz Gline za Crnu Goru i tako ostao živ. Njegova supruga sutradan 12. maja je popodne s djecom i tada 13-godišnjim Gojkom Lončarom-Toljom otputovala u Vir Pazar u Crnoj Gori.

Isto tako uspio se spasiti Damjan Miljević, oficir bivše vojske koji je bio u rodbinskim vezama sa Gojkom Lončarom. Samo nekoliko dana prije 11. maja otputovao je iz Gline i tako si spasio život.

Pored ovih poznatih imena uspio se spasiti i jedan mladić nepoznatog imena i prezimena koji je prodavao voće na glinskoj tržnici. U nedjelju 11. maja navečer došao je umoran s puta i odnio voće u skladište koje je imao u kući Šeparca u Karlovačkoj ulici. Tamo je od umora legao na donesene vreće i zaspao, a kako se nalazio u hrvatskoj kući nitko nije znao za njega i tako je ostao živ…

U vrijeme hapšenja uspjelo se spasiti na razne načine – skrivanjem, bježanjem ili na drugi način još nekoliko osoba za koje se kasnije ustanovilo da su ostali živi. To su Pero Letić stariji, Miloš i Uroš Pejić, Rade i Nikola Čupović, krojač Brkić i Božo Pjevac…

Posebno se mora zabilježiti da je i opančar u Karlovačkoj ulici Hrvat Đuro Opačić uspio u svojoj kući sakriti i spasiti jednog čovjeka čije ime nije poznato.

U posebnu grupu… Glinjana koji su ostali živi… spada Veljko Drakulić koji je bio rezervni oficir i u vrijeme raspada vojske bio zarobljen i cijeli rat proveo u zarobljeništvu. U takve spada i Đuro Višnjić, trgovački pomoćnik kod trgovca i pekara Babića u Karlovačkoj ulici. Bio je u zarobljeništvu cijelo vrijeme rata i tek po povratku iz zarobljeništva u ljeto 1945. godine na željezničkoj stanici u Turopolju od jednog Glinjanina je doznao za sudbinu svih glinskih Srba…

(Još su se neki Srbi, a autori ih pominju, pod raznim okolnostima uspeli spasiti, kao Niko Lalić, Tošo Metikoš, Milenko Tomić, Jovo Šteković… – nap. S. L.) …

Tragedije pojedinih porodica

Iako je prilikom odvođenja „na preslušavanje“ bilo stalno naglašavano da trebaju ići svi „od 16 do 60“ godina, to se u stvarnosti nije provodilo. Odvođeni su i dječaci sa 15 godina a gornje granice nije bilo jer nitko stariji nije ostao kod kuće pa su i oni preko 75 godina odvedeni.

Noć 13. maja ostavila je prazne mnoge srpske kuće i zavila u crno mnoge žene i majke te brojne sestre tako da se ne može izdvajati u ovom slučaju one koji su „prošli nešto bolje“. Ipak vrijedno je navesti slučajeve tragedija pojedinih porodica čije su kuće ili stanovi stvarno ostali pusti…

(Nastaviće se)

(Priredio: S. L. INTERMAGAZIN)

Izvor: Intermagazin

 

Vezane vijesti:

Feljton: Pokolji Srba u Glini 1941. godine (1)

Feljton: Pokolji Srba u Glini 1941. godine (2)

Feljton: Pokolji Srba u Glini 1941. godine (3)

Feljton: Pokolji Srba u Glini 1941. godine (5)

Feljton: Pokolji Srba u Glini 1941. godine! Svedočanstvo Ljubana Jednjaka! (6)

Feljton: Pokolji Srba u Glini 1941. godine (7)

Feljton: Pokolji Srba u Glini 1941. godine! Spisak pobijenih koji su mlađi od 18 godina! (8)

Feljton: Pokolji Srba u Glini 1941. godine! Spisak pobijenih starijih od 60 godina! (9)




Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top