Ekshumacija – možda, identifikacija – ne

Porodice žrtava i 17 godina poslije “Oluje” nisu pokopale svoje najmilije. Prema podacima Udruženja porodica
nestalih i poginulih lica “Suza” na spisku im je još uvijek 1950 neriješenih sudbina, što iz “Oluje”, što iz “Bljeska”.

Za ostacima žrtava se traga, ali i ako se nađu nitko i ništa ne garantira da će porodice moći spokojnije spavati.
Naime, u zagrebačkom Zavodu za sudsku medicinu se prema podacima Udruženja “Suza” nalazi 350 ekshumiranih ostataka tijela koji čekaju na identifikaciju. Slijede tri priče članova porodica koji 15-ak godina čekaju da sahrane svoje roditelje.

Zavod zavodi porodice

Nada Bodiroga je već poznata čitateljima Novosti od prije godinu dana kad se
požalila da su 18. juna 2010. godine na kućnom zgarištu u Slavskom Polju na Kordunu
pronađeni izgorjeli fragmenti kostiju njenih roditelja koji su prebačeni na Zavod,
na čiju identifikaciju se čekalo tada, a čeka se i danas. Roditelji su spaljeni ispred
kuće u koju su se vratili vjerujući u riječi tadašnjeg predsjednika Franje
Tuđmana koji je pozivao
Srbe da ne odlaze.

– Nadala sam se da će me
pozvati na identifikaciju, ali sastanak je bio poražavajući. Objašnjeno mi je da
se na Institutu nalazi preko 300 tela, a među njima da ima “devet nepodobnih”. To
je bio šok. Znam šta znači reč – nepodoban. A još da nečiji ostaci budu nepodobni…Na
pitanje da li sam ponovo na početku posle 14 godina traganja, odgovoreno mi je da
su nepodobni zato što je nemoguća identifikacija, jer su tela potpuno izgorela i
rečeno mi je da sačekam neka bolja vremena i tehnologiju.

Vlado Šašo je iz Dvora na Uni. Roditelji su mu bili u izbjegličkoj koloni
koja se kretala sa Banije prema Novom Gradu. Kolona je presječena.

– Moji roditelji su se čak izjasnili da bi rado ostali kući, a
čak su i popisani od HV-a. Tu im se gubi svaki trag. Gajio sam nadu da su sahranjeni
u Dvoru, na ekshumiranom groblju ali me šef Komisije za zatočene i nestale Republike
Hrvatske Ivan Gruić uveravao da su u Petrinji. Objasnili su
mi da su ti ljudi imali dokumenta prilikom prijema tela u Zagrebu. Sahranjeni su u
PVC vrećama sa brojevima. Nema volje da se završi identifikacija. Žrtve iz Dvora
su ekshumirane pre tri godine. Od 112 registrovanih grobova 55 je ekshumirano, a
za tri godine od ekshumacije nije identifikovano ni 20 ostataka. Ne znam koliko
ćemo još dugo čekati da se ekshumira. Tačno se zna ko je tu i gde sahranjen, ali
nema volje. Nema pritisaka ni sa strane Srbije da se to privede kraju.

Gordani Bjelobrk su roditelji iz okolice Knina 4. avgusta krenuli od kuće. Saznala
je da joj je otac ubijen 17. avgusta kod Drvara. Već 17 godina se vodi kao nestalo
lice.

Apel za humanost

Srbija u ovim slučajevima ne može puno učiniti. Kako je to naglasio Veljko
Odalović, predsjednik komisije Vlade RS za nestala lica:

– Srbija ne može da odlučuje
o tome kada će i gde ne teritoriji druge zemlje biti obavljena ekshumacija, ali može
da učestvuje u koordinaciji tog posla na osnovu sporazuma i protokola koji je potpisan
sa Hrvatskom.

Čedomir Marić iz Udruženja “Suza” ističe da kapaciteta za ekshumaciju ima, kao
i da je najveći problem ekshumacija grobnica u Sjevernoj Dalmaciji (Šibenik 17,
Zadar 59).

– Upućujemo apel da se
ubrza proces ekshumacija i identifikacija bez ikakvih odlaganja. Apelujemo na institucije
Vlade RH da sad kad se nalaze na pragu ulaska u EU, da je vrijeme da oni pokažu
tu svoju demokratičnost u ispunjavanju humanih zadataka.

Izvor: Novossti