DW: Hrvatski „izbrisani“ uzaludno traže pravo na državljanstvo

Da li je moguće da nekome bude uskraćeno hrvatsko državljanstvo, iako su mu roditelji, pa čak i sestre i braća, hrvatski državljani? Da, moguće je. Takvih žrtava birokratije ima, prema nekim procenama, čak 5.000.

Piše: Dojče vele

Roditelji Milana Škorića su hrvatski državljani koji su sedamdesetih godina prošlog veka u tadašnjoj SFR Jugoslaviji otišli da žive u okolinu Beograda. On je tamo i rođen 1983. godine. U detinjstvu je često i dugo boravio kod dede i bake u Lici. Ali danas je u Hrvatskoj stranac i u njoj sme da boravi tri meseca od datuma ulaska u državu. Naime, prilikom upisa u matične knjige u Srbiji, upisano mu je državljanstvo SR Srbije.

Ta administrativna greška odredila mu je život, a slučaj je krajem prošle godine završio i na Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu.

„Takav upis nije bio moguć prema tadašnjim zakonima“, tvrdi Aleksandar Maršavelski, docent Pravnog fakulteta u Zagrebu i pravni zastupnik porodice Škorić. „I njegova sestra je rođena 1987. u Beogradu, ali ona je u istom matičnom uredu upisana kao hrvatska državljanka. Samo je on u porodici upisan kao državljanin Srbije. Svojevrsna je crna ovca“, objašnjava Maršavelski u razgovoru za DW.

„Hrvatska tela su se uhvatila za to da je on tamo pogrešno upisan, a Upravni sud u Rijeci odlučio je da grešku treba ispraviti u Srbiji. To je apsurd, jer Hrvatska valjda sama odlučuje ko su njeni državljani. Naime, i tadašnji zakon je propisivao da „dete čiji su roditelji hrvatski državljani poreklom stiče hrvatsko državljanstvo“.

Koliko je ova greška zakomplikovala život porodice Škorić govori i činjenica da, kada je deda Dušan ostao sam i postao nemoćan, Milanova majka Vera nije mogla da preuzme brigu o njemu. Jer, i sam Milan je, zbog saobraćajne nesreće, delimično invalid i zavisi od nege majke pa ona nije mogla istovremeno da se brine o njima dvojici u dve različite države. Upravo je zbog toga i zatražio hrvatsko državljanstvo. Kada mu je ono uskraćeno, dedu su smestili u dom za nemoćne nedaleko od Ogulina. A to je, zbog puta i smeštaja, porodici Škorić otežalo posete starcu koji je, dok je slučaj bio na Ustavnom sudu, 2018. godine preminuo.

Ni zaobilazni put nije urodio plodom

Problem su pokušali da reše i u Srbiji, baš kako je Hrvatska sugerirala. „Preko presuda Visokog upravnog suda saznao sam da ima više takvih slučajeva. Povezao sam se s nekoliko nevladinih organizacija u Srbiji. Na kraju smo došli do Udruženja za zaštitu ustavnosti i zakonitosti. Otvorena je i i-mejl adresa na koji su mogli da se javljaju ljudi s istim problemom“, priča Maršavelski. Na osnovu stotina tužbi, udruženje se javilo poslaniku skupštine Srbije Miodragu Linti koji je podneo amandman na zakon, ali MUP Srbije ga je odbio.

Naime, ti ljudi nemaju ni validno državljanstvo Srbije, a hrvatsko im nije dato. Amandmanom se pokušalo da se spreči da u bilo kojem delu eventualnih postupaka postanu apatridi što zabranjuje i Konvencija o smanjenju slučajeva osoba bez državljanstva, a koju su potpisale obe zemlje, navodi Maršavelski i dodaje: „Hrvatska tim ljudima postavlja pravno nemoguć zahtev. Kada bi ispravljali državljanstvo u Srbiji, ostali bi apatridi i njihova prava bi bila ugrožena.“

I tako je u decembru prošle godine, nakon što su iscrpljena sva pravna sredstava u Hrvatskoj, sve završilo pred Evropskim sudom za ljudska prava. „Pravo državljanstva zaštićeno je hrvatskim Ustavom, ali nije ljudsko pravo. Zato smo išli na povredu prava na privatni porodični život u vezi s diskriminacijom“, navodi Maršavelski i ukazuje da postoji sudska praksa u slovenačkom slučaju „izbrisanih“. „U tom predmetu rse adilo o neslovencima. Čak se ne mora reći da se radi o Srbima, Makedoncima, Crnogorcima ili Bošnjacima, dovoljno je reći o nehrvatima. Tim pre što Hrvati mogu veoma lako da dobiju državljanstvo po pripadnosti hrvatskom narodu.“

Svi vide problem – osim vladajućih

I sve ovo bi, da je volje, moglo da se reši novim Zakonom o hrvatskom državljanstvu koji je u Saboru prošlog četvrtka prošao drugo čitanje. Predlog amandmana na njega saborskim poslanicima uputio je Hrvatski pravni centar (HPC). „Idemo za tim da se u član 30 Zakona o hrvatskom državljanstvu doda novi član koji bi rekao da nije od uticaja to što su takve osobe upisane pogrešno u knjige državljana drugih republika, odnosno da se hrvatskim državljanima smatraju sve osobe koje su stekle hrvatsko republičko državljanstvo prema važećim propisima pre stupanja na snagu Zakona o državljanstvu Republike Hrvatske iz 1991. Godine“, upućuje nas Frane Staničić, član HPC i profesor Pravnog fakulteta u Zagrebu.

Pogrešno je, kaže, kada MUP odbija nekome da upiše hrvatsko državljanstvo, zato što je upisan u knjigu državljana drugih bivših republika SFRJ: „To uopšte nije relevantno, jer je Zakon o hrvatskom državljanstvu propisivao, a propisuje i danas, da se hrvatskim državljaninom smatra osoba koja je do 8.10.1991. stekla hrvatsko republičko državljanstvo. Sve te osobe stekle su ga u trenutku rođenja, jer su im roditelji bili hrvatski državljani.“ U SFRJ republičko državljanstvo nije igralo veliku ulogu, jer su se svi građani smatrali i saveznim državljanima, pa ne čudi činjenica da brojni roditelji nisu ispravljali taj podatak u dokumentima svoje dece. Danas je to nekima od njih prepreka za normalan život.

Zakon za etničke Hrvate i njihove potomke

Novi zakon ima nameru da oslobodi deo iseljenih etničkih Hrvata i njihovih potomaka ispunjavanja ranijih uslova za sticanje državljanstva. „Četvrta ili peta generacija hrvatskog iseljenika iz recimo Venecuele i njegova bračna družbenica moći će olakšano da steknu hrvatsko državljanstvo bez poznavanje hrvatskog jezika i kulture, dok osobe koje su od rođenja hrvatski državljani i čiji su roditelji hrvatski državljani, ali su birokratskom greškom upisani u pogrešno republičko državljanstvo to neće moći“, upozorio je Boris Milošević, poslanik Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS), tokom drugog čitanja predloga zakona. Kaže da je to nepravedno i da diskriminiše.

S obzirom na sporost donošenja odluka na Sudu za ljudska prava, za Milana Škorića i hiljade drugih u sličnoj situaciji, bilo bi najbolje kada bi zakonodavac sam ispravio grešku. Jednostavna interpretativna odredba u novom Zakonu o hrvatskom državljanstvu rešila bi njihov problem, kaže Aleksandar Maršavelski. U protivnom, ljudi koji su činovničkom greškom ostali bez državljanstva u Hrvatskoj, još dugo će biti samo gosti.

Izvor: DANAS