fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

Dušan Buković: UZROCI I POSLEDICE

Uzroke i posledice našeg nacionalnog sloma trebamo sagledati i kroz izvesne srbofobične, austromarksističke, komunističko-internacionalističke odluke i programe tuđinskih struktura, koje su instalirane u Srbiji u poslednjih 150 godina.

Zato bismo citirali brošuru Pokrajinskog Komiteta KPJ za Srbiju, koja je objavljena u toku Drugog sv. rata u Beogradu pod naslovom „Organizaciono pitanja Komunističke Partije Jugoslavije“, na kojoj je radio prema izvesnim informacijama Brozov ustavotvorac, rokfelerovac, mason-marksista prof. dr Jovan Đorđević, gde između ostalog stoji:

„ Šta je ćelija? … Ćeliju sačinjavaju članovi Partije, članovi ćelije. Broj članova ćelije je najmanje tri, to je najniža granica broja članova Partije koji sačinjavaju jednu ćeliju…

Na čelu svake ćelije nalazi se sekretar ćelije. On rukovodi radom ćelije…Dakle, ćelija je osnovna partijska organizacija u sastavu jedne organizacije (reonske, mesne, sreske, okružne), ona je osnovni deo jedne organizovane celine ( čitave  Partije)…

Rekli smo da je ćelija osnovna partijska organizacija. Ona ulazi u jedinstveni sistem organizacija, sa nižim i višim forumima, koje sačinjavaju Partiju.

Taj jedinstveni sistem organizacije naše Komunističke Partije Jugoslavije danas izgleda ovako: Najviši Partijski forum jeste: Centralni Komitet Komunističke Parije Jugoslavije. On rukovodi radom svih partijskih organizacija u Jugoslaviji, na čijem čelu stoje:

Za Slovenačku: Centralni Komitet Komunističke Partije Slovenačke.
Za Hrvatsku: Centralni Komitet Komunističke Partije Hrvatske.
Za Makedoniju: Centralni Komitet Komunističke Partije Makedonije.
Za Srbiju: Pokrajinski Komitet Komunističke Partije Jugoslavije za Srbiju.
Za Crnu Goru: Pokrajinski Komitet Komunističke Partije Jugoslavije za Crnu Goru.
Za Bosnu i Hercegovinu: Pokrajinski Komitet Komunističke Partije Jugoslavije za Bosnu i Hercegovinu.
Za Vojvodinu: Pokrajinski Komitert Komunističke Partije Jugoslavije za Vojvodinu.
Za Kosovo i Metohiju: Oblasni Komitet Komunističke Partije Jugoslavije za Kosovo i Metohiju.

Dajući Centralne Komitete Slovenačkoj, Hrvatskoj i Makedoniji K.P.J. potvrđuje delom svoj stav o rešenju nacionalnog pitanja u Jugoslaviji. Nacionalni Centralni (Slovenačka, Hrvatska i Makedonija) i Pokrajinski Srbija, Crna Gora) kao i Pokrajinski (Bosna i Hercegovina, Vojvodina), i Oblasni (Kosovo i Metohija) imaju u svom sastavu Pokrajinske, Oblasne, Okružne, Sreske, Mesne, Opštinske i Reonske Komitete…“ ( Vidi: Organizaciono pitanje Komunističke Partije Jugoslavije, Izdanje Pokrajinskog Komiteta Komunističke Partije Jugoslavije za Srbiju, Beograd. 1943).

U ovom kontekstu pomenuli bismo još jednom austromarksistu, komunistu-internacionalistu, Brozovog velikohrvatskog najamnika i „poznatog titovskog slugu“ dr Blagoja Neškovića – „Mihaila“ (Kragujevac, 1907 – Beograd, 1984), kako to reče Pero Popivoda (Vidi: General-major JA Pero Popivoda, Izdajnička delatnost klike Tita-Rankovića u periodu narodno-oslobodilačke borbe jugoslovenskih naroda, „Pod zastavom intrnacionalizma“, broj 11, od 15. X. 1949, Organ Jugoslovenskih komunista polit-emigranata u NR Rumuniji; General-major JA Pero Popivoda, Izdajnički rad klike Tita-Rankovića u periodu narodno-oslobodilačke borbe jugoslovenskih naroda, „Za socijalističku Jugoslaviju“, broj 13, 5.H.1949, Organ jugoslovenskih komunista polit-emigranta u Sovjetskom Savezu).

Imajući u vidu da je Nešković lobirao za Beogradsko-Josipgradski pašaluk od Vlasotinaca do Koraćice. Inače, po profesiji bio je lekar, ali se sa profesijom nije konstantno bavio, već konspirativnom antisrbskom, kominternovsko- internacionalističkom politikom. Studirao je na univerzitetu u Beogradu. Još kao mlad student ušao je u konspirativni komunistički-internacionalistički i austromarksistički pokret. Postao je članom austromarksističke i kominternovske konspirativne Komunističke Partije Jugoslavije u toku 1935. godine. Od 1936. godine bio je na komunističkom internacionalnom i konspirativnom zadatku Kominterne u Španiji. Borio se na strani španskih komunista-internacionalista, a potom je bio po koncentarionim logorima u Francuskoj u kojima je aktivno radila grupa jogoslovenskih komunista-trockista, internacionalista. U logorima je radila i nemačka komisija za skupljanje radne snage. Sa nemačkom komisijom je rukovodio major gestapoa, koji se posebno interesovao za izvesne Jugoslovene, koji su se nalazili u logoru, da im pomogne da se prebace u Jugoslaviju. Među njima je bio i Blagoje Nešković. Sa „tačke gledišta gestapoa to su bili potpuno pouzdani ljudi“ (Vidi: Oko 150 jugoslovenskih trockista imperijalistički špijuni od 1941 godine, „Pod Zastavom Internacionalizma“ – Organ jugoslovenskih komunista-politemigranata u NR Rumuniji, Broj 10, od 1.H.1949).

Nešković je od kapitulacije Kraljevine Jugoslavije do sudbonosnog i tragičnog pokretanja Brozovog velikohrvatskog ustanka, građanskog rata među Srbima i tzv. „buržoasko-demokratske“ antisrbske revoluvcije u Srbiji 1941. godine, koja je bila samo nagli prelaz u tzv. „proletersku“, bio zadužen za konspirativni rad kao politički sekretar Pokrajinskog komiteta KPJ za Srbiju i delegat Centralnog komiteta za rukovođenje konspirativnim radom u Srbiji, oko Rudnika, Bukulje i Kosmaja u Šumadiji, oko Leskovca i delimično na Kosovu i Metohiji. Od 1941-1944 godine bio je predsednik tzv. Narodnooslobodilačkog komiteta i član Glavnog partizanskog štaba za Srbiju. Izvesno vreme u toku rata živeo je strogo ilegalno u Beogradu, ali i najvećim delom u južnom delu Srbije, gde je tokom 1943 i 1944 godine zajedno sa Svetozarom Vukmanovićem -„Tempom“ pripremao plan za osvajanje cele Makedonije i Grčke, kako bi velikohrvat Josip Broz – „Tito“ tih dana bio priznat za maršala Balkana.

Prema izvesnoj oceni, Nešković je bio velika kukavica, cinik i pokvarenjak, koji nikada nije imao nikakvih obzira prema svojim komunističkim drugovima kada su bili u pitanju njegova lična bezbednost, osiguranje i konspirativni partijski interesi. Koristio je veoma umešno sve lične, prijarteljske i rodbinske veze samo da se što bolje postavi, održi i kamuflira za vreme svog rukovodećeg ilegalnog rada u Beogradu u čemu je uspeo blagodareći padu i žrtvovanju izvesnih austromarksističkih, komunističko-internacionalnih rukovodilaca, prijatelja i saradnika u Srbiji u toku Drugog sv. rata. U toku 1952. godine taksiran je kao staljinista i uklonjen sa svih funkcija i položaja. Broz ga je odbacio i osudio, bez obzira na njegove srbofobične zasluge za Brozovu austromarksističku Komunističku Partiju Jugoslavije, koja je lobirala za današnji Beogrdsko-Josipgradski pašaluk i koja nije otvarala nikakvu perspektivu našem obezglavljenom, obespravljenom i poniženom i nesrećnom Srbskom narodu.

Veliki deo članova Pokrajinskog Komiteta KPJ za Srbiju predstavljali su u toku Drugog sv. rata srbofobični austromarksisti, komunisti-internacionalisti, marionete njujorško-moskovske Kominterne (Vidi: Perre Virion, Bientot un gouvernement mondial? – Une super et contre-eglise, Paris, France, 1967, str. 28) i srbofobični Brozovi velikohrvatski najamnici: dr Jovan Đorđević, dr Siniša Stanković, dr Jevrem Nedeljković, dr Dragoljub Kr. Jovanović, dr Bora Stevanović, dr Dušan Nedeljković,  dr Pavle Savić, dr Branko Šljivić, dr Aleksandar Leko, dr Petar Jovanović, dr Mladen Josifović, dr Vaso Čubrilović, dr Baja Bajić, dr Stevan Đelineo, dr Blagoje Nešković, dr Olga Dedijer, Spasenija-Cana Babović, Božidarka-Kika Damjanović, Davorjanka Paunović, dr Ivan Ribar sa sinovima, dr Fadil Maglajić,  Moša Pijade, Aleksandar Ranković, Sreten Žujović, Koča Popović, Petar Stambolić, braća Dedijeri, Milovan Đilas, Svetozar Vukmanović, Danilo Lekić, Miloš Minić, Rodoljub Čolaković, Mirko Tomić, Vladislav Ribnikar, Slobodan Penezić, Marko Ristić, Dobrivoj Radosavljević, braća Markovići i braća Jerkovići…

Imajući u vidu da je general Draža Mihailović prozreo velikohrvatske planove i namere Pavelićevog emisara u Srbiji, kriminalaca Josipa Broza tzv. „Tita“, da pokrene ustanak, građanski rat i „buržoasko demokratsku“ revoluciju, koja je  bila samo kao nagli prelaz u permanentnu proletersku. U pismu Đorđiju Lašiću i Pavlu Đurišiću od 20. decembra 1941, Draža je doslovno rekao:

“Treba da znate da se na čelu partizana nalaze Hrvatske Ustaše, kojima je za cilj da gurnu naš narod u bratoubilački rat…” (Vidi: Jovan Marjanović, Prilozi istoriji sukoba narodnooslobodilačkog pokreta i četnika Draže Mihailovića, Institut društvenih nauka – Odeljenje za istoriske nauke, Istorija XX veka – Zbornik radova, knj. I, Beograd, 1959, str. 217 i 223).

O životnom srbskom pitanju, o pitanju celine srbskog naroda, o pitanju Kosova i Metohije, biće od interesa, da citiramo izvesne delove iz knjige Miloša Aćina-Koste, koju je objavio pod naslovom „Branioci Kosova“, gde između ostalog stoji:

„Sasvim je razumljivo da ‘jugoslovenska sekcija Kominterne’, tj. KPJ,
nije mogla da postupi drukčije nego kako Kominterna naređuje. Naređenja Kominterne je plaćeni agent Moskve Josip Broz preneo delegatima KPJ na Petoj zemaljskoj konferenciji. Tako je u Zagrebu došlo do ‘osude’ tobožnjih kolonijalnih metoda ‘srpske buržoazije’ – čitalac treba da uoči da i Hitler i Ćano, i Staljin i Broz sa podjednakim besom pucaju na Srbe, jer prirodno pretpostavljaju da će se Srbi boriti protiv nacističke Nemačke i njenih saveznika  – a da Kosovo i Metohija pripadaju Albaniji. Takođe je ponovljeno Kominternino rešenje, a to praktično znači da je preneta Staljinova želja, o proglašenju makedonske i crnogorske nacije, kao i da Bosna i Hercegovina treba da dobiju autonomiju (Vidi: Vlado Strugar, Komunistička partija i rešenje nacionalnog pitanja u Jugoslaviji – Prioručnik za istoriju Saveza komunista Jugoslavije,  Beograd, 1958, str. 220-222). Da ovo nisu bile odluke SSSR, one bi izgledale sasvim donkihotske, jer se zna da je tada KPJ brojala svega 6000 članova.

Potvrdu odluke iz 1928 godine na Petoj zemaljskoj konferenciji KPJ, baš zato što je ova konferencija održana u drugoj godini drugog svetskog rata, o pripadanju Kosova i Metohije Albaniji i  obrazovanju KP Albanije su Arnauti pozdravili sa zadovoljstvom (Vidi:Harry Hamm, Albania-China’s Beachhead in Europe, trans. V. Anderson, New York, Frederick A Praeger, 1963, str. 84-85). Zadovoljstvo je nedelju dana docnije, kad je Italija napala Grčku, buknulo oduševljenje. Zato se albanski i jugoslovenski komunisti
slažu sa ocenom važnosti ovih od Kominterne nametnutih odluka. ‘Jedan od najznačajnijih događaja u životu Partije’, tvrde dva istaknuta komunistička istoričara, ‘bila je Peta zemaljska konferencija KPJ…(je bila) proleterska parija i najveći pobornik internacionalizma’ (Vidi: Jovan Marjanović i Pero Morača, Naš oslobodilački rat i narodna revolucija 1941-1945, Beograd, 1958,  str, 20).

U ime tog internacionalizma ona je izdala Kosovo i Metohiju, pa je izdvojila Oblasni komitet Kosova i Metohije, koji je dotle bio pod Pokrajinskim komitetom KP za Crnu Goru, u nameri da ga po obrazovanju KP Albanije stavi pod arnautsku nadležnost. Zbog ovakvog izričito antisrpskog rada CK KPJ se nalazio pre rata i sve do kasnog proleća 1941 godine u Zagrebu, gde je nesmetano radio  i po dolasku nemačko-ustaških trupa…

Najnovija kosovska drama je jedan od odblesaka engleske perfidnosti. Čerčilovo izdajstvo Ravne Gore – on je poslao  svoga sina Randolfa i svog ličnog sekretara Dikina kod Broza – je pružilo jedan od dokaza da je većina ljudi grabežljivog britanskog društva bila nesposobna da shvati značaj i posledice ideološkog rata. Temelji tragedije ne samo Branilaca Kosova nego i  svih ostalih Srba i naroda čija je sudbina ležala u rukama one moćne ptice grabljivice što se zvla Čerčil leže u po slobodu sveta kobnom Teheranu, čuvenom po Teheranskoj konferenciji 1943 godine. U suštini, Teheranska konferencija je bila tajno opelo ne samo za ravnogorcima već i svim ostalim demokratama Istočne Evrope.

Od Teheranskih odluka do danas London duva u isti rog nečoveštva udružujući britanski kapital i Brozovu diktaturu protivu naroda Jugoslavije. Porartna Amerika takođe dolarima održava  komunističku diktaturu u Jugoslaviji, dok zapadna Nemačka koristi obespravljenu radničku klasu Jugoslavije kao svoju jeftinu radnu snagu…“ (Vidi: Miloš Aćin-Kosta, Branioci Kosova, Washington, DC, USA, 1973, str. 13-14, 143-144).

Autor: Dušan Buković


Izvor: Vidovdan

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

2 Responses

  1. Dušan Buković:
    NEKOLIKO PODATAKA O POČASNOM KANONIKU CRKVE SV. JERONIMA U RIMU, PAVELIĆEVOM AGENTU OD UTICAJA, BURŽOASKOM NAJAMNIKU JOSIPU BROZU TZV. „TITU“

    U ovom kontekstu, imajući u vidu, da su za vreme Brozove velikohrvatske, intermarijumske, fabijansko-boljševičke vladavine vršena masovna streljanja izvesnih srbskih rodoljuba, kao izvesnih srPskih komunista-internacionalista, koji su taksirani kao monarhisti i informbirovci. Međutim, šta smo mogli i očekivati od Josipa Broza Tita, samoproglašenog „maršala“, papinog hadžije, piligrinskog fratra, malteškog viteza, kanonika crkve sv. Jeronima u Rimu, austro-ugarskog feldvebela iz hrvatskog sela Klanjca, koji sada trune u faraonskoj mogili u izvikanoj „kući cveća“ u Beogradu-Josipgradu, u Srbiji, gde mu se i danas klanjaju „srPski“ renegati i poltroni na sramotu osakaćenog, obespravljenog, potlačenog i poniženog nesrećnog srbskog naroda.

    Što se tiče odnosa Broza i Vatikana u hrvatskom tjedniku „Danica“ objavljen je članak pod naslovom „Katolička crkva u Jugoslaviji“, gde između ostalog, stoji:

    “No to još nije sve! Papa, u duhu ekumenizma i miroljubive koegzistencije, sa željom da normalizira odnose Katoličke crkve u Jugoslaviji, imenova je druškana Tita – ‘POČASNIM KANONIKOM’ – crkve s. Jeronima u Rimu. Time mu je podjelio privilegije, koje je uživao austrijski car nad Hrvatskom…“ (Vidi: Katolicka crkva u Jugoslaviji, hrvatski tjednik “Danica”, od 29. rujna/septembra 1971, Chicago, Ilinois, U.S.A.; Ante Jeric, “Svica”, broj 135, Dalmatian publishing company, New York, U.S.A., 1971; Uroš Zonjić, Pod komandom vojvode Pavla Đurišića, Windsor, Ont., Canada, 1990, str. 99 ).

    U diplomatskom aktu iz rezolucije Informbiroa koji je objavljen pod naslovom „Jugoslovenska kompartija pod vlašću ubica i špijuna“ doslovno stoji:

    „Prelaz Titove klike ka fašizmu nije slučajan, on je izvršen po zapovesti njenih gospodara – angloameričkih imperijalista, čiji je najamnik ta klika već odavno, kako se to pokazalo…“ (Vidi: Iz rezolucija Informbiroa „ Jugoslovenska kompartija pod vlašću ubica i špijuna“, „Napred“, Organ jugoslovenskih komunista polit-emigranata u NR Bugarskoj, Br. 12 (28) od 15. jula 1950).
    Sasvim je jasno da je UDB-a bila zločinačko udruženje velikohrvatskog naci-onal-socijalističkog faraona Josipa Broza Tita i da je njen najvažniji zadatak bio obračun sa izvesnim srbskim rodoljubima i „srPskim“ komunistima, staljinistima i internacionalistima. Broz je uveo praksu svojih uzora Hitlera i Musolinija. Stvarao je koncentracione logore u Titolendu, kako se izrazio o Jugoslaviji Vinston Čerčil, osvedočeni mentor Josipa Broza Tita. Brozova UDB-e je inscenirala i njihova ubistva pod raznim izgovorima… (Vidi: Udba uvodi miliciju u svoje krvave zločine, „Pod zastavom internacionalizma“, Ogran jugoslovenskih komunista- politemigranata u NR Rumuniji, broj 10, 1.H.1949).

    Istini za volju, iza UDB-e se krila u stvari vrlo perfidna, zakulisna i veoma vešto kamuflirana i organizovana borba koju je vodio velikohrvatski faraon Josip Broz Tito porotiv potlačenog, obespravljenog, poniženog, osakaćenog nesrećnog srbskog naroda. Potvrde i dokaze za naše navode možemo naći u hiljadama primera.

    U beogradsko-josipgradskim „Novostima“ objavljen je članak B. Međedovića pod naslovom „Da li je Slavko Đurić (85), iz Izbišta kod Vršca bio svedok pogibije generala Arsa Jovanovića? Oprez topi sećanje“, gde između ostalog, stoji:

    „Prema Đurićevom kazivanju ‘Borbi’, general Jovanović je 1948. doveden na jugoslovensko-rumunsku granicu i ubijen posle insceniranog bekstva…

    NEMA istorije bez svedoka, ni događaja bez ljudi. Uvek neko (pre)ostane da i o najvećim tajnama progovori. U ovim burnim vremenima, kada se naša novija isrtorija menja iz dana u dan, takvih je svedočenja sve više.

    Prošlog četvrtka, ‘Borba’ je ovbjavila priču osamdesetpetogodišnjeg Slavka Đurića, iz sela Izbišta, kod Vršca, koji tvrdi da je bio očevidac smrti generala Arsa Jovanovića. Prema njegovoj verziji, general Jovanović je, zapravo, bio doveden do granice radi likvidacije.

    Zvanična verzija iz vremena Informbiroa kazuje kako je general Jovanović poginuo prilikom pokušaja bekstva preko jugoslovensko-rumunske granice, avgusta 1948. godine. Prema sudskim zapisnicima, na njega je pucao milicionar Vladimir Kovačević, a o događaju su svedočili Vlado Dapčević i Kađa Petričević, koji su bili sa Jovanovićem, njegov šofer, žena upravnika državnog poljoprivrednog imanja, seljak koji je begunce vozio svojim kolima i drugi… Poodavno se, međutim, priča da je UDB-a, zapravo, likvidirala generala Jovanovića, inscenirajući njegovo navodno bekstvo preko granice.

    ‘NISI VIDEO’

    NEDAVNO je o svojim sumnjama u zvaničnu verziju o smrti svoga brata javno progovorila i Miljuša Jovanović, koja je zbog svog brata Arsa prošla golootočku golgotu. Posle njene izjave, deda Slavko Đurić je, kako piše ‘Borba’, odlučio da ‘skine enbargo sa svoje tajne koju čuva četrdeset godina’.

    Evo njegove priče:

    – Jednog jutra krenuli smo fijakerom u pravcu Sečice, predsednik Sreskog odbora Branko Jeremić i, čini mi se, sekretar Komiteta, mislim da se zvao Rade. Mislio sam da idemo kod Švabe, jednog zaostalog nemca koji je imao velike vinograde i čuveni podrum, pa su se sve budže kod njega provodile. Ja mislim da su ga samo zbog toga gošćenja i zadržali, inače su svi drugi Nemci bili proterani. Ali, umesto kod Švabe, uputili smo se na otvoreno polje, kraj rumunske granice, gde u blizini nije bilo kuće, ni žive duše… Ubrzo je stigao jedan kamion, pokriven ciradom, sa pet-šest civila. Stadoše tu pored nas i pozdraviše se sa sreskim rukovodiocima. Postaviše neke male merdevine i, pridržavajući ga, spustiše sa karoserije jednog svezanog čoveka. Kako su ga spustili na zemlju, povikaše mu: ‘Sad beži!’. Onako vezan, taj čovek poče da trči u pravcu granice, a oni povadiše pištolje i osuše paljbu na njega. Čovek pade. Meni onda predsednik Sreskog odbora, Branko Jeremić, reče: ‘Ovo što si video, nisi video, jer ovaj što smo ga ubili, to je general Arsa Jovanović’…“ (Vidi: B. Međedović, Da li je Slavko Đurić (85), iz Izbišta kod Vršca bio svedok pogibije generala Arsa Jovanovića? Oprez topi sećanje, „Novosti“, Beograd, 29. april 1990).

    Nije mi namera da se svestranije i detaljnije upuštam u opsežnu bibliografiju i literaturu u vezi UDB-e, Brozovog velikohrvatskog zločinačkog udruženja. To najbolje svedoče izvesna istoriska dela i ovi naslovi iz pojedinih informbirovskih listova koji su publikovani u Bugarskoj, Rumuniji, Mađarskoj, Poljskoj, bivšem Sovjetskom Savezu i bivšoj Čehoslovačkoj, koji su danas vrlo teško dostupni.

    Evo tih naslova:

    1. P.K., SVE VEĆI BROJ OFICIRA, PODOFICIRA I VOJNIKA STUPA U ILEGALNU BORBU PROTIV TITOVACA, „Za Socijalističku Jugoslaviju“, Organ Jugoslovenskih komunista polit-emigranata u SSSR, Broj 10 od 1.X.1945, s.5.
    2. Dimitrijević, UDBA UVODI MILICIJU U SVOJE KRVAVE ZLOČINE, „Pod Zastavom Internacionalizma“, Organ Jugoslovenskih komunista polit-emigranata u NR Rumuniji, Broj 10 od 1. X. 1949.
    3. Naslov: TITOVA KLIKA – BANDA POLITIČKIH UBICA, „Pod Zastavom Internacionalzma“, Broj 10 od 1.X.1949.
    4. Mihalj Seleši, FAŠISTIČKI TEROR TITOVACA, „Pod Zastavom Internacionalizma“, Broj 10 od 1.X.1949.
    5. Naslov: KONTRAREVOLUCIONARNI PLANOVI TITOVE FAŠISTIČKE KLIKE, „Pod Zastavom Internacionalizma“, Broj 10 od 1.X1949.
    6. Naslov: UNIŠTITI TITOVSKU ŠPIJUNSKU BANDU – ZADATAK JE KPJ KOJA SE USPOSTAVLjA, „Pod Zastavom Internacionalizma“, Broj 10 od 1.X.1949.
    7. Naslov: PREGLED LISTA „ZA TRAJNI MIR, ZA NARODNU DEMOKRATIJU!“, „Pod Zastavom Internacionalizma“, broj 10 od 1X.1949.
    8. Naslov: VLADA NARODNE REPUBLIKE RUMUNIJE ZAHTEVA OD TITOVE KLIKE DA SE OPOZOVE IZ RUMUNIJE ŠPIJUN LOMPAR, „Pod Zastavom Internacionalizma“, Broj 10 od 1.X.1949.
    9. Naslov: IZBACIVANjE PREDSTAVNIKA JUGOSLOVENSKIH FAŠISTA IZ MEĐUNARODNIH ORGANIZACIJA, „Pod Zastavom Internacionalizma“, Broj 10 od 1.X.1949.
    10. Dobrosavljević S., RADNICI PRIMENjUJU SVE NOVIJE FORME BORBE PROTIV TITOVACA, „Pod Zastavom Internacionalizma“, Broj 10 od 1.X.1949.
    11. Z.S., RADNICI MASOVNO NAPUŠTAJU ROPSKE RADOVE U KAMENOLOMIMA, „Pod Zastavom Internacionalizma“, Broj 10 od 1.X.1949.
    12. Naslov: OKO 150 JUGOSLOVENSKIH TROCKISTA IMPERIJALISTIČKI ŠPIJUNI OD 1941 GODINE, „Pod Zastavom Internacionalizma“, Broj 10 od 1.X.1949.
    13. Naslov: UPRAVLjAČI JUGOSLAVIJE – AGENTI OBAVEŠTAJNE SLUŽBE SAD, „Pod Zastavom Internacionalizma“, Broj 10 od 1.X.1949.
    14. Naslov: ŠPIJUNSKE VEZE TITOVACA I ANGLO-AMERIKANACA, „Pod Zastavom Internacionalizma“, Broj 10 od 1.X.1949.
    15. Naslov: TITOVA KLIKA JE ODAVNO IZDALA INTERESE NARODA JUGOSLAVIJE, „Pod Zastavom Internacionalizma“, Broj 10 od 1.X.1949.
    16. Dzon Smit, DOŠAO, NIŠTA NIJE VIDEO A NABRBLjAO, „Pod Zastavom Internacionalizma“, Broj 10 od 1.X.1949.
    17. Naslov: RASTE NEZADOVOLjSTVO NARODA JUGOSLAVIJE PROTIV TERORA TITOVE BANDE, „Pod Zastavom Internacionalizma“, Broj 10 od 1.X.1949.
    18. B.K., ILEGALNE ORGANIZACIJE KOMUNISTA STAVLjAJU SE NA ČELO BORBE RADNIH SELjAKA, „Pod Zastavom Internacionalizma“, Broj 10 od 1.X.1949.
    19. Naslov: SA SUDSKOG PROCESA ZLOČINCU RAJKU I NjEGOVIM SAUČESNICIMA – RAZOBLIČENE VEZE TITA, RANKOVIĆA I DRUGIH SA ŠPIJUNSKOM SLUŽBOM SAD, „Pod Zastavom Internacionalizma“, Broj 10 od 1.X.1949.
    20. Naslov: ODJECI POVODOM SUĐENjA AMERIČKO-TITOVSKOM ŠPIJUNU RAJKU I NjEGOVIM SAUČESNICIMA, „Pod Zastavom Internacionalizma“, Broj 10 od 1.X.1949.
    21. Jakub Borman, KONTRAREVOLUCIONARNI PREVRAT U JUGOSLAVIJI, „Pod Zastavom Internacionalizma“, Broj 10 od 1.X.1949.
    22. Naslov: KRAH IMPERIJALISTIČKIH PLANOVA U MAĐARSKOJ – RAZOBLIČENI SU ŠPIJUNI IZ BUDIMPEŠTE I BEOGRADA, „Pod Zastavom Internacionalizma“, Broj 10 od 1.X.1949.
    23. Gromiko A., NOTA SOVJETSKE VLADE JUGOSLOVENSKOJ VLADI, „Pod Zastavom Internacionalizma“, Broj 11 od 15.X.1949.
    24. Naslov: AMERIČKI OFICIRI DOLAZE KAO VOJNI INSTRUKTORI U JUGOSLAVIJU, „Pod Zastavom Internacionalizma“, Broj 11 od 15.X.1949.
    25. Naslov: TITOVA FAŠISTIČKA VLADA PRISTUPA AGRESIVNOM SREDOZEMNOM PAKTU, „Pod Zastavom Internacionalizma“, Broj 11 od 15.X.1949.
    26. Naslov: NOVI SNAŽNI UDARCI PO FAŠISTIČKOJ KLIKI TITA I RANKOVIĆA, „Pod Zastavom Internacionalizma“, Broj 11 od 15.X.1949.
    27. Naslov: NA ZASEDANjU OUN ŠPIJUNI KARDELj, ĐILAS I BEBLER UKLjUČILI SU SE U GLASAČKU MAŠINU SAD, „Pod Zastavom Internacionalizma,Broj 11 od 15.X.1949.
    28. Pero Popivoda, IZDAJNIČKA DELATNOST KLIKE TITA-RANKOVIĆA U PERIODU NARODNO-OSLOBODILAČKE BORBE JUGOSLOVENSKIH NARODA, „Pod Zastavom Internacionalizma“ Broj 11 od 15X.1949.
    29. Pejnović, MOBILISANjEM SELjALKA NA KONKRETNIM AKCIJAMA, ILEGALNE ORGANIZACIJE KOMUNISTA POSTIŽU DOBRE REZULTATE, „Pod Zastavom Internacionalizma“, Broj 11 od 15X.1949.
    30. „Fruškogorac“, U SREMU – KAO ZA VREME OKUPACIJE, „Pod Zastavom Internacionalizma“, Broj 11 od 15.X.1949.
    31. Naslov: ILEGALNE OMLADINSKE GRUPE AKTIVNO SE BORE, „Pod Zastavom Internacionalizma“, Broj 11 od 15.X.1949.
    32. S.M., ŽELjEZNIČKI RADNICI PRELAZE NA NOVE FORME BORBE, „Pod Zastavom Internacionalizma“ Broj 11 od 15.X.1949.
    33. Naslov: NOTA VLADA ZEMALjA NARODNE DEMOKRATIJE JUGOSLOVENSKOJ FAŠISTIČKOJ VLADI, „Pod Zastavom Internacionalizma“, Broj 11 od 15.X.1949.
    34. Naslov: II KONGRES KOMUNISTIČKE PARTIJE SLOBODNE TERITORIJE TRSTA, „Pod Zastavom Internacionalizma“, Broj 11 od 15.X.1949.
    35. Naslov: PETOGODIŠNjICA OSLOBOĐENjA BEOGRADA OD STRANE SOVJETSKE ARMIJE, „Pod Zastavom Internacionalizma“, Broj 11 od 15.X.1949.
    36. Naslov: U SUSRET 32 GODIŠNjICI VELIKOG OKTOBRA, „Pod Zastavom Internacionalizma“, Broj 11 od 15X.1949.
    37. Mirko i Nikola, UČENICI U PRIVREDI ORGANIZOVANO STUPAJU U ŠTRAJKOVE, „Pod Zastavom Internacionalizma“, Broj 11 od 15X.1949.
    38. Ranko P., IZ STUDENIČKOG SREZA, „Pod Zastavom Internacionalizma“, Broj 11 od 15.X.1949.
    39. Timotijević A., ROPSKI USLOVI RADA U PREDUZEĆU „IVO LOLA RIBAR“, „Pod Zastavom Internacionalizma“, Broj 11 od 15.X.1949.
    40. Naslov: PREGLED LISTA „ZA TRAJNI MIR, ZA NARODNU DEMOKRATIJU!“, „Pod Zastavom Internacionalizma“, Broj 11 od 15.X.1949.
    41. Naslov: TRUDBENICI GRADA I SELA BORE SE SVE ORGANIZOVANIJE PROTIV TITOVE BANDE – LjUBAV NARODA PREMA SSSR-u I DRUGU STALjINU TITOVCI NE MOGU DA UGUŠE – BORBENE AKCIJE PROTIV TITOVACA, „Pod Zastavom Internacionalizma“ Broj 11 od 15>X.1949.
    42. Luiđi Longo, SVAKI IMA ONAKVE PRIJATELjE KAKVI MU DOLIKUJU, „Pod Zastavom Internaconalizma“, Broj 11 od 15.X.1949.
    43. Jan Marek, SLIZALI SE…, „Pod Zastavom Internacionalizma“, Broj 11 od 15.X.1949.
    44. Naslov: IZ REFERATA M. RAKOŠIA ODRŽANOG NA SASTANKU BUDIMPEŠTANSKOG AKTIVA MAđARSKE PARTIJE, „Pod Zastavom Internacionalizma“, Broj. 11. od 15X,1949.
    45. Nenad Maliž, KRVAVI ZLOČINI TITOVACA PREMA BORCIMA III BOSANSKOG KORPUSA, „Za Socijalističku Jugoslaviju“, Organ Jugoslovenskih komunista polit-emigranata u SSSR-u, Broj 12 (35) od 30 marta.1950.
    46. Loran N., PODJARMLjIVANjE JUGOSLAVIJE OD STRANE ANGLO-AMERIČKIH IMPERIJALISTA, „Za Socijalističku Jugoslaviju“, Broj 12 (35) od 30. marta 1950.
    47. Vlastimir Mihajlović, ŠPIJUNSKO LICE TITOVSKOG MINISTRA DOBRIVOJA RADOSAVLjEVIĆA, „Za Socijalističku Jugoslaviju“, Broj 12 (35) od 30. marta 1950.
    48. Trnovac M., TITOVSKI FAŠISTIČKI REŽIM -NAJVEĆI NEPRIJATELj JUGOSLOVENSKE OMLADINE, „Za Socijalističku Jugoslaviju“, Broj 12 (35) od 30. marta 1950.
    49. P. L., LONDONSKI ADVOKATI TITA ZABRINUTI REZULTATATIMA „IZBORA“, „Za Socijalističku Jugoslaviju“, Broj 12 (35) od 30. marta1950.
    50. Naslov: RADNO SELjAŠTVO BOJKOTUJE IZBORE ZA MESNE ORGANE VLASTI, „Za Socijalističku Jugoslaviju“, Broj 14 od 15.X.1949, str.3.
    (Nastavak 1)

  2. 51. Naslov: REVOLUCIONARNA BUDNOST PRI STVARANjU PARTIJSKE ORGANIZACIJE – OSNOVNI JE ZADATAK JUGOSLOVENSKIH KOMUNISTA, „Za Socijalističku Jugoslaviju, Broj 13 od 5.X.1949.
    52. Naslov: NOTA POLjSKE VLADE JUGOSLOVENSKOJ VLADI, „Za Socijalističku Jugoslaviju“, Broj 13 od 5.X.1949.
    53. Naslov: NOTA MAĐARSKE VLADE JUGOSLOVENSKOJ VLADI, „Za Socijalističku Jugoslaviju“, Broj 13 od 5.X.1949.
    54. Naslov: NOTA VLADA N.R. BUGARSKE I N.R. RUMUNIJE JUGOSLOVENSKOJ VLADI, „Za Socijalističku Jugoslaviju“, Broj 13 od 5.X.1949.
    55. Naslov: PRESUDA RAJKU LASLU I NjEGOVIM
    SAUČESNICIMA, „Za Socijalističku Jugoslaviju“, Broj 13 od 5.X.1949.
    56. Naslov: TITOVA KLIKA DAJE NOVE I NOVE KONCESIJE AMERIČKIM MONOPOLISTIMA, „Za Socijalističku Jugoslaviju“, Broj 13 od 5.X.1949.
    57. Naslov: AMERIČKI OFICIRI KAO „INSTRUKTORI“ JUGOSLOVENSKE ARMIJE „Za Socijalističku Jugoslaviju“, Broj 13 od 5.X.1949.
    58. Naslov: PORODIČNA SLIKA – FAŠISTIČKO-GESTAPOVSKA RODBINA: CALDARIS, TITO, FRANKO, „Za Socijalističku Jugoslaviju“, Broj 13 od 5.X.1949.
    59. Naslov: PISMO SA ILEGALNOG SASTANKA U BEOGRADU, „Za Socijalističku Jugoslaviju“, Broj 13 od 5.X.1949,str.5.
    60. Pero Popivoda, IZDAJNIČKI RAD KLIKE TITA – RANKOVIĆA U PERIODU NARODNO-OSLOBODILAČKE BORBE JUGOSLOVENSKIH NARODA, „Za Socijalističku Jugoslaviju“, Broj 13 od 5.X.1949.
    61. Naslov: ZAVERENIKE I ŠPIJUNE POSTIGLA JE ZASLUŽNA KAZNA – ZAVRŠNI GOVOR DRŽAVNOG TUŽIOCA ĐULA ALAPIA NA PROCESU ŠPIJUNSKO-ZAVERENIČKOJ BANDI LASLA RAJKA, „Za Socijalističku Jugoslaviju“, Broj 13 od 5.X.1949.
    62. Naslov: GENERAL REPUBLIKANSKE ŠPANIJE IZOBLIČAVA IZDAJNIČKU TAKTIKU TITA ZA VREME OSLOBODILAČKE BORBE U JUGOSLAVIJI, „Za Socijalističku Jugoslaviju“, Broj 13 od 5.X.1949.
    63. Cekić S., ANGLO-AMERIČKI ŠPIJUNI PAŠUJU U JUGOSLOVENSKOJ ARMIJI, „Za Socijalističku Jugoslaviju“, Broj 14 od 15.X.1949, str 4.
    64. Naslov: GOVOR M. RAKOŠIJA NA SAVETOVANjU BUDIMPEŠTANSKOG AKTIVA MAĐARSKE PARTIJE TRUDBENIKA, „Za Socijalističku Jugoslaviju“, Broj 14 od 15.X.1949.
    65. Sahin Pašić S., JUGOSLOVENSKI IMPERIJALISTIČKI LAKEJI POTPOMAŽU POTPALjIVAČIMA RATA, „Za Socijalističku Jugoslaviju“, Broj 14 od 15.X,1949.
    65. Naslov: HARI POLIT O KRAHU PLANOVA TITOVE KLIKE, „Za Socijalističku Jugoslaviju“, Broj 14 od 15.X.1949.
    67. Naslov: ODBIJANjE FRANCUSKIH RUDARA DA POSETE JUGOSLAVIJU, „Za Socijalističku Jugoslaviju“, Broj 14 od 15.X.1949.
    68. M. Savić i V. Mihajlović, DVADESETI OKTOBAR – DAN OSLOBOĐENjA BEOGRADA, „Za Socijalističku Jugoslaviju“, Broj 14 od 15.X.1949.
    69. Naslov: BEOGRADSKI PROVOKATORI PRITERANI UZA ZID, „Za Socijalističku Jugoslaviju, Broj 14 od 15.X.1949.
    70. Naslov: NE DOZVOLITI TITOVCIMA DA PLjAČKAJU RADNO SELjAŠTVO, „Za Socijalističku Jugoslaviju“, Broj 14 od 15.X.1949.
    71. Naslov: SAVEZ RADNIKA I SELjAKA – OSNOVNA SNAGA ZA SVRGAVANjE KLIKE TITA – RANKOVIĆA, „Nova Borba“, Organ Jugoslovenskih komunista polit-emigranata u NR Čehoslovackoj, Broj 6(35) od 8.aprila 1950.
    72. Simonov Konstantin, SUBJEKT SA TRI IMENA I NjEGOVO VERNO PSETANCE, „Nova Borba“, Broj 6 (35) od 8.aprila 1950, str.4.
    73. Naslov: ODNAROĐENI I FAŠIZIRANI INTELIGENTI U SLUŽBI DOLARA, „Nova Borba“, broj 6 (35) od 8.IV.1950.
    74. Naslov: JUGOSLOVENSKI POLITEMIGRANTI U ČEHOSLOVAČKOJ ODRIČU SE ODLIKOVANjA KOJA SU DOBILI OD IZDAJNIČKE TITOVE KLIKE, „Nova Borba“, Broj 6 (35) od 8.IV.1950.
    75. Naslov: IZ PISAMA UREDNIŠTVU -„POBEDA JE NAŠA DRUGOVI“ – TITOVSKI FAŠISTI NI PREMA DECI NEMAJU OBZIRA…, „Nova Borba“, Broj 6 (35) od 8.IV.1950.
    76. Gojko Petrović, NAŠA VOJSKA JE VERNA NARODU I SOVJETSKOM SAVEZU, „Nova Borba“, Broj 6 (35) od 8.IV.1950.
    77. Naslov: „OSOVINA“ TITOFAŠISTA I MONARHOFAŠISTA, „Nova Borba“, Broj 6 (35) od 8.IV.1950.
    78. Marko Rudović, ISTINA O TITOVSKOJ ZADRUZI „NjEGOŠ“ – BORBA ZADRUGARA PROTIV PLjAČKE I NASILjA, „Nova Borba“, Broj 6 (35) od 8.Iv.2950.
    79. Naslov: SMELO USPOSTAVLjATI KPJ – RUKOVODIOCA BORBE ZA MIR, ZA UNIŠTENjE TITOVSKOG REŽIMA, „Napred“, Organ Jugoslovenskih komunista polit-emigranata u NR Bugarskoj, Broj 12 (28) od 15 jula 1950.
    80. Naslov: BORBA PROTIV TITOVE KLIKE – INTERNACIONALISTIČKI DUG KOMUNISTIČKIH PARTIJA, „Napred“, Broj 12 (28 od 15 jula 1950.
    81. Todorović T., SOCIJALNA OSNOVA FAŠISTIČKE DIKTATURE TITA – RANKOVIĆA, „Napred“, Broj 12 (28) od 15 jula 1950.
    82. Zaharijadis Nikos, STVARANjE OSOVINE „ATINA – BEOGRAD“ OPASNOST PO MIR, „Napred“, Broj 12 (28) od 15 jula 1950.
    83. „Podunavac“, DOPISI IZ ZEMLjE – PRIPADNICI JUGOSLOVENSKE ARMIJE VIDE KUDA IH VODI TITOVA KLIKA, „Napred“, Broj 12 (28) od 15 jula 1950.
    84. Naslov: DEKLARACIJA KOMUNISTIČKIH PARTIJA NEKIH ZAPADNOEVROPSKIH ZEMALjA, „Napred“. Broj 12 (28) od 15 jula 1950.
    85. Naslov: TITOVCI RADE PO NAREDBI IMPERIJALISTA, „Napred“, Broj 12 (28) od 15 jula 1950.
    86. Naslov: NOVI KORAK TITOVE KLIKE KA RESTAURACIJI KAPITALIZMA, „Napred“, Broj 12 (28) od 15. jula 1950.
    87. Šanko, NOV ZLOČIN FAŠISTIČKE BANDE U SREZU KRAJINSKOM, „Napred“, Broj 12 (28) od 15. jula1950.
    88. Naslov: OTPOR NAŠEG NARODA PREMA TITOVSKIM ROPSKIM RADOVIMA, „Napred“, Broj 12 (28) od 15. jula 1950.
    89. Naslov: ORGANIZOVATI BORBU PROTIV PROIZVODNjE ZA IZVOZ I RATNE SVRHE, PROTIV PLjAČKAŠKOG „OTKUPA“ ŽITA, „Napred“, Broj 12 (28) od 15. jula 1950.
    90. Mišić Petar, DAN USTANKA – PRAZNIK VEČNOG PRIJATELjSTVA NAŠEG I SOVJETSKOG NARODA, „Napred“, Broj 12 (28) od 15. jula 1950.
    91. Rudari, TITOVCI HAPSE RADNIČKE ZAŠTITNIKE, „Napred“, Broj 12 (28) od 15. jula 1950.
    92. Naslov: BORBOM ZA MIR OBUZDATI AMERIČKE AGRESORE – REZOLUCIJA PLENUMA SOVJETSKOG KOMITETA ZA ZAŠTITU MIRA, „Napred“, Broj 12 (28) od 15. jula 1950.
    93. Naslov: SOVJETSKI LjUDI ŽIGOŠU AMERIČKU AGRESIJU, „Napred“, Broj 12 (28) od 15. jula1950.
    94. Naslov: FAŠISTIČKO – ŠPIJUNSKA TITOVA KLIKA RAZRUŠILA JE NAJVAŽNIJU TEKOVINU NARODA JUGOSLAVIJE, „Za Socijalističku Jugoslaviju“, Broj 13 od 5. septembra 1949.
    95. Naslov: TITOVA ŠPIJUNSKO – FAŠISTIČKA BANDA – ORUĐE U RUKAMA IMPERIJALISTIČKIH OBAVEŠTAJNIH SLUŽBI, „Za Socijalističku Jugoslaviju“ , Broj 11 od 16 . septembar 1949.
    96. Naslov: BANDA FAŠISTIČKIH ZAVERENIKA, ŠPIJUNA I PROVOKATORA, „Za trajni mir, za narodnu demokratiju!“, Broj 18 od 16.IX.1949.
    97. Naslov: POTPUNO RAZOBLIČENjE PLANOVA JUGOSLOVENSKIH TROCKISTA O OBARANjU NARODNO-DEMOKRATSKE VLASTI U MAĐARSKOJ, „Za trajni mir, za narodnu demokratiju!“, Broj 18 (45) od 16. septembra 1949.
    98. Naslov: O FAŠISTIČKO-GESTAPOVSKOM REŽIMU U JUGOSLAVIJI, „Za Pobedu“, Broj 3 od 28. septembra 1949.
    99. Dimče Kostovski, JOŠ JEDAN DOKAZ TITOVE POMOĆI IMPERIJALISTIMA U GRČKOJ, „Za trajni mir, za narodnu demokratiju!“, Organ Informbiroa, Broj 18 od 16 septembra 1949.
    100. Jakub Berman, KONTRAREVOLUCIONARNI PREVRAT U JUGOSLAVIJI, „Za trajni mir, za narodnu demokratiju!“, Broj 18 (45) od 16. septembar 1949.
    101. P. Popivoda, IZDAJNIČKA DELATNOST KLIKE TITA-RANKOVIĆA ZA VREME NARODNOOSLOBODILAČKE BORBE JUGOSLOVENSKIH NARODA, „Nova Borba“, Broj 23 od 28. septembra 1949.
    102. Naslov: ODLUČAN UDARAC AMERIČKOJ ŠPIJUNSKOJ JAZBINI TITA-RANKOVIĆA, „Nova Borba“, Broj 23 od 28. septembra 1949.
    103. Mišić M., KLIKA TITA-RANKOVIĆA NEŠTEDIMICE TRGUJE SA NACIONALNOM IMOVINOM JUGOSLAVIJE, „Za Socijalističku Jugoslaviju“, Broj 11 od 16. septembra 1949.
    104. Nedeljković M., TITOVCI SU STVORILI NEIZDRŽLjIVE ŽIVOTNE USLOVE ZA JUGOSLOVENSKE RADNIKE, „Za Socijalističku Jugoslaviju“, Broj 11 od
    16.IX.1949.
    105.Naslov: STVARANjE OSOVINE „ATINA-BEOGRAD“ OPASNOST PO MIR, „Za trajni mir, za
    narodnu demokratiju!“, Broj 27 (87) od 7.VII.1950.
    106. Naslov: NOVI KORAK TITOVE KLIKE KA RESTAURACIJI KAPITALIZMA, „Za trajni mir, za narodnu demokratiju!“, Broj 27 (87) od 7.VII.1950.
    107. Naslov: BORBOM ZA MIR OBUZDATI AMERIČKE AGRESORE – DALjE RUKE OD KOREJE, „Za trajni mir, za narodnu demokratiju!“, Broj 27 (87) od 7 VII.1950.
    108. Naslov: BORBA PROTIV TITOVE KLIKE – INTERNACIONALISTIČKI DUG KOMUNISTIČKIH PARTIJA, „Za trajni mir, za narodnu demokratiju!“, 30 jun 1950.
    109. Naslov: FAŠISTIČKI NASILNICI PREVAZIŠLI SVE MERE, „Napred“, Broj 8 od 6.VI.1949.
    110. Naslov: OD SOCIJALIZMA KA FAŠIZMU, „Napred“, Broj 8 od 6.VI.1949.
    111. Ilić Radomir, UDBA – SISTEMATSKI PRIPREMANO ORUĐE KONTRAREVOLUCIJE, „Napred“, Organ Jugoslovenskih komunista polit-emigranata u NR Bugarskoj, Broj 8 od 6.VI.1949.
    112. Veljkovic Stojadin, TERORISANjE RADNIKA U RUDNIKU „MAČKATCA“ I NA GRADILIŠTU „VLASINA“, „Napred“, Broj 8 od 6.VI.1949.
    113. Naslov: FASIŠTIČKI BANDITI PREVRŠILI SU SVAKU MERU, „Nova Borba“, Broj 21 od 7.IX.1949.
    114. Naslov: POVODOM TITOVOG POKRETA ZA VISOKU PROIZVEDNOST, „Nova Borba“, Broj 21 od 7.IX.1949.
    115. Naslov: ORUŽANE AKCIJE PROTIV TITOVACA NA PAPUKU, „Nova Borba“, Broj 21 od 7.IX.1949.
    116. Erne Gere, NEKI ZAKLjUČCI SA PROCESA ŠPIJUNSKOJ BANDI RAJKA-RANKOVIĆA-TITA, „Za trajni mir, za narodnu demokratiju!“, Organ Informbiroa, Broj 19 (46) od 23.IX.1949.
    117. Blas Roka, PLAN POROBLjAVANjA ZAOSTALIH ZEMALjA, „Za trajni mir, za narodnu demokratiju!“, Broj 21 (48) od 10.X.1949.
    118. Naslov: NOVI MOĆNI PORASAT SVENARODNOG POKRETA ZA MIR, PROTIV POTPALjIVAČA RATA, „Za trajni mir, za narodnu demokratiju!, Broj 21 (48) od 10.X.1949.
    119. Macos Rakosi, UNIŠTENjE TITOVE AGENTURE U MAĐARSKOJ, „Za trajni mir, za narodnu demokratiju!“, Broj 21 (48) od 10.X.1949.
    120. Tolkunov L., BEOGRADSKI PROVOKATORI PRITERANI UZ ZID, „Za trajni mir, za narodnu demokratiju!’, Broj 21 (48) od 10.X.1949.
    121. Luiđi Longo, SVAKI IMA ONAKVE PRIJATELjE KAKVI MU DOLIKUJU, „Za trajni mir, za narodnu demokratiju!“, Broj 21 (48) od 10.X.1949.
    122. Martin Horvat, RAZOBLIČAVANjE I LIKVIDACIJA RAJKOVE BANDE, „Za trajni mir, za narodnu demokratiju!“, Organ Informbiroa, Broj 20 (47) od 1.X.1949.
    123. Naslov: FESTIVAL SVETSKE DEMOKRATSKE OMLADINE U BUDIMPEŠTI, „Za pobedu“, Broj 3 od 28.IX.1949.
    124. Naslov: PISMO UDRUŽENjA JUGOSLOVENSKIH STUDENATA U POLjSKOJ SVETSKOM FESTIVALU U BUDIMPEŠTI, „Za pobedu“, Broj 3 od 28.IX.1949.
    125. Naslov: NOTA SOVJETSKE VLADE JUGOSLOVENSKOJ VLADI, „Za pobedu“, Broj 3 od 28.IX.1949.
    126. Naslov: GNjEV NARODA ZBRISAĆE KLIKU TITA-RANKOVIĆA. NjU NEĆE SPASTI NI KRVAVI TEROR NI ŠPIJUNSKA SLUŽBA IMPERIJALISTIMA, „Pod Zastavom Internacionalizma“, Organ jugoslovenskih polit-emigranata u NR Rumuniji, Broj 10 od 1.X.1949.
    127. Naslov: BRATSKI SOVJETSKI SAVEZ – OSLOBODILAC I ZAŠTITNIK NAŠEG NARODA, „Za Socijalističku Jugoslaviju“, Broj 13 od 5.X.1949.
    128. Naslov: TEROROM I PRETNjAMA TERA SE OMLADINA NA GRADNjU AUTOPUTA, „Nova Borba“, Broj 6 (35) od 8.IV.1950.
    129. Radonja Golubović, BURŽOASKI NACIONALIZAM TITOVE KLIKE POD MASKOM SOCIJALIZMA, Moskva, 1948.
    130. Pero Popivoda, TITOVA KLIKA UNIŠTAVA KOMUNISTE U JUGOSLAVIJI, Moskva, 1949.
    131. Reno de Žuvenel, TITO – GLAVAR PREDATELEJ, Moskva, 1951.
    132. J. V. Staljin, Kuda vodi nacionalizam Titove grupe? Moskva, 1949.
    133. Pero Popivoda, FOR THE RESTORATION OF REVOLUTIONARY, GENUINELY COMMUNIST PARTY OF YUGOSLAVIA, 1950.
    134. Lorraine M. Lees, KEEPING TITO AFLOAT – THE UNITED STATES, YUGOSLAVIA, AND THE COLD WAR, University Park, Pa., 1997.
    135 Sayers, M., and Kahn, A. E., GREAT CONSPIRACY – THE SECRET WAR AGAINST SOVIET RUSSIA, Boston, 1946.
    136. Henry L. Roberts, TITOIZM AND COMINFORM, Havard University Press, 1952. 137. Adam B. Ulam, Titoism and the Cominform, Harvard University Press, July 1952.
    (Nastavak 2)

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: