Gost nove emisije „Rubikon“ bio je dr. Dušan Bastašić, osnivač i predsjednik udruženja Jadovno 1941. – Jadovno 1941. koji je govorio o kulturi sjećanja, sistematskom zatiranju tragova zločina nad Srbima u NDH i opasnim trendovima revizionizma.

Gospodin Bastašić posvetio je posljednjih 15 godina istraživanju i dokumentovanju stradanja Srba u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Njegova lična motivacija potiče iz porodične tragedije – oba djeda i stric ubijeni su u kompleksu logora Jadovno-Gospić-Pag, dok je njegov otac kao dvanaestogodišnjak preživio Jasenovac.
JADOVNO – PRETEČA JASENOVCA
Bastašić je u razgovoru istakao da je Jadovno bilo prvi likvidacioni centar NDH, koji je funkcionisao od aprila do avgusta 1941. godine, prije nego što je Jasenovac počeo sa punim radom. Prema istraživanjima dr Đure Zatezala, u ovom kompleksu ubijeno je ne manje od 40 000 ljudi, od čega 38 000 Srba.
„Jasenovac nije bio u planu od početka, on je nastao tek nakon što su Italijani, zgroženi monstruoznošću zločina i pobunom srpskog naroda, zatvorili kompleks Jadovno“, objasnio je Bastašić, upozorivši da se danas često zaboravlja širina genocida koji nije bio vezan samo za Jasenovac, već za cijelu teritoriju NDH, uključujući stratišta poput Garavica, Starog Broda i brojnih kraških jama.
BRISANjE TRAGOVA I „SANITARNA“ REVIZIJA
Jedan od najšokantnijih dijelova svjedočenja odnosi se na današnji odnos Hrvatske prema srpskim stratištima. Bastašić navodi da se pod plaštom ekologije i projekta „Čisto podzemlje“ čiste kraške jame u kojima su bacane žrtve.
„Speleolozi se spuštaju u jame, čiste smeće, ali i kosti žrtava tretiraju kao otpad koji se uklanja, čime se trajno uništavaju dokazi“, upozorio je on. Takođe, ukazao je na praksu preoravanja srpskih grobalja i uklanjanja spomenika u Hrvatskoj pod administrativnim izgovorima.
INSTITUCIONALNA NEBRIGA I TERMINOLOŠKI RAT
Bastašić je izrazio ogorčenje odnosom zvaničnih institucija Srbije i Republike Srpske prema ovom pitanju. Posebno je kritikovao Muzej žrtava genocida u Beogradu i pojedine istoričare koji, kako tvrdi, učestvuju u umanjivanju broja žrtava (svodeći Jadovno na 16 000, a Jasenovac na oko 100 000 stradalih) radi pomirenja sa hrvatskim kolegama.
„Mi nemamo čak ni adekvatan naziv za taj zločin. Jevreji imaju Holokaust, Romi Porajmos, a mi još uvijek lutamo. Naše udruženje predlaže termin Pokolj, jer on najbolje odslikava način na koji je naš narod ubijan – ne industrijski kao u Aušvicu, već ručno, kame, maljem i bacanjem u jame“, istakao je Bastašić.
ZABORAVLjENA GROBNICA U ZEMUNU
Gost je otkrio i malo poznat podatak o masovnoj grobnici na Jevrejskom groblju u Zemunu, gdje leži 6 500 žrtava iz logora Sajmište, većinom Srba sa Kozare i Banije.
„To je jedna od najvećih pojedinačnih masovnih grobnica, a gotovo je nepoznata javnosti. Tek posljednjih godina, zahvaljujući našem udruženju, tamo se drže pomeni“, rekao je on.
Zaključujući razgovor, Bastašić je poručio da je institucionalizacija sjećanja jedini način da se spriječi ponavljanje istorije, te da je opstanak srpskog naroda nakon takvog pogroma dokaz njegove vitalnosti i snage, a ne samo razlog za kuknjavu.
Izvor: Fejsbuk stranica USKOK – Ilija Smiljanić