arrow up

Podijelite vijest:

Dragomir Antonić: Čaj bez prošlosti

Tokom posete princa Čarsla nije se štedelo u komplimentima i poklonima. Kao što se nije štedelo ni u ćutanju o zločinima koje je prinčevska država Srbiji i Srbima činila

Dragomir Antonić
Dragomir Antonić, etnolog

Čega se Srbi stide? Tuđih zločina ili sopstvenih žrtava? Nema novina, niti televizije u Srbiji koja rečju i slikom nije pratila svaki korak princa Čarlsa i njegove bolje polovine. Sve što je u Srbiji imalo snage da trči, od ljudi na vlasti do sveštenstva i članova Krunskog saveta trčalo je bez daha ne bi li pokazalo kako milijeg gosta od princa odavno nije bilo u Srbiji. Nije se štedelo u komplimentima i poklonima. Kao što se nije štedelo ni u ćutanju o zločinima koje je prinčevska država Srbiji i Srbima činila. Istorija se zaustavila na dobu od pre stotinu godina. Ništa što se desilo posle 1915. godine, reče kustos vodič princa po Kalemegdanu, nije se smelo pominjati.

Ništa što je srušeno pre sedamnaest godina, 1999, nije se smelo pokazati ni pomenuti. Princ je bio zadovoljan i zahvalio se javno: – Ne budite zarobljenici istorije! Član britanske kraljevske porodice kaže nekom da ne bude zarobljenik istorije odnosno prošlosti!? Oni koji se ne bi odrekli najmanjeg događaja iz svoje istorije, stvarnog ili izmišljenog, savetuju druge da zaborave istoriju. Novinama i televizijama u Srbiji su postale nevažne srpske žrtve i niko se nije usudio da kaže koliko je ljudi, dece, žena stradalo od engleskih bombi tokom prošlog veka. Koliko je gradova bombardovano, šta je sve porušeno.

Trebalo je princa na to makar podsetiti. Tad bi imalo smisla da se govori o „zarobljenicima istorije“ i praštanju. Ne može žrtva praštati, ako se prvo zločinac ne izvini i ne pokaje. Ako nema izvinjenja i pokajanja, zločinac misli da je u pravu. Da nikakav zločin nije počinio. Ko žrtvi može garantovati da se zločin neće ponoviti?

Princa i njegovu posetu svi u Srbiji su mogli videti. Povorku žrtava šiptarskog pogroma na Kosovu i Metohiji 17. marta 2004. godine, malo ko je mogao u Srbiji 17. marta 2016 videti. Smrt Srbinova, ako je ubica stranac, zabranjena je vest.

Braćo Srbi, ne budite zarobljenici sopstvenih žrtava, reče nam princ i ode na čaj u pet.

 

Dragomir Antonić, etnolog – Večernje Novosti

 

NAJNOVIJE VIJESTI

Rezime

Bez obzira na eventualna reagovanja na ovu knjigu, autor konstatuje jednu tragičnu či­nje­nicu

Vasilije Karan

Banja Luka Kazuje: Koračao sam u koloni koja je vodila u Jase­no­vac. Kolona

Branko Graonić

Rođen 23. novembra 1939. godine u selu Velika Жuljevica, Bosanski Novi Kazuje: Rođen

Danica Praštalo

Rođena 14. marta 1933. godine u selu Aginci, Bosanska Dubica Svjedoči: Davne 1933.

Miloš Ćirić

Rođen 9. aprila 1937. godine u Gornjim Podgradcima, Bosanska Gradiška Piše: Moja sjećanja

Đuro Savatić

Rođen 6. maja 1927. godine, Starčevica, Banjaluka Kazuje: Otac Todor, rođen 1902. godine.

Tomo Lučić

Rođen 1. marta 1931. godine u selu Bistrica, opština Жepče Kazuje: Moji roditelji

Stojan Stojaković

Banjaluka Svjedoči: Rođen sam u selu Slabinja, Bosanska Dubica 15. 11. 1929. godine

Zorka Delić-Skiba

Rođena 1937. godine u selu Kruharima, opština Sanski Most Svjedoči: Rođena sam 27.

Gojko Lovrić

Rođen 1934. godine u selu Klekovci, Bosanska Dubica, profesor Svjedoči: Ovu istinitu i

Svetozar Rubin

Rođen 20. jula 1940. godine u selu Gornja Omarska, Prijedor Svjedoči: Moj otac

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

Donirate putem PayPal-a, kreditne
ili debitne kartice​