Đurđica Dragaš: ZELENA GRADINA

I svetli Gradina, selo joj u nedrima ozelenelo.

Svetli Gradina.
Nebom obasjana.
Peva,
pesmom oplakana.

Zeleni se Gradina.
Pod njom selo izraslo.
Zeleno selo sa kućama belim.

Pred crkvom se kolo vije.
Prepletene ruke i košulje bele.
Na travi zelenoj izrasla ruža.
Crvena ko’ zora.

Kraj ognjišta bosi tabani dečji.
Rumeni obrazi i zveket kašika.
Ko zlatna kiša zelena.

U krilu bakinom dojenče spava.
I svetli kandilo iz mrkog mraka.
Sa ikone sija koplje Svetog Đorđa
i miriše cveće u venčiću iznad vrata.

Zelene se stada bela… tamo iza oblaka.

I svetli Gradina,
selo joj u nedrima ozelenelo.
Zeleni se Gradina,
krvlju ozidana…

Od istog autora: Kolumnisti / prijatelji – Đurđica Dragaš