Milost zaslužili nismo

Pada kiša,
sitna, sipljiva, pitljiva.
Pada….
al’ čemu ….
Polja su umrla, vode presušile, trave presahle
Ni ptica više nema.
Savijaju gnezda na srećnijem mestu.
Padaju sitne, škrte kapi
tek toliko da zemlju omekšaju.
Nije to srećni doboš što na život miriše.
Plač je to… nesrećni marš predaje.
Pada kiša, a kao da joj se ne ide ka zemlji.
Kao da bi nazad u oblake,
međ’ pravednike,
međ’ one što ne moraju da udaraju u damare.
Međ’ one što ćute i gledaju.
Međ’ one što će ruku dići i presudu na zemlju poslati.
Čekamo je, kišo….
Kaži im da milosti nemaju.
Zaslužili je nismo!
Izvor: Đurđica Dragaš – Fejsbuk stranica
Od istog autora: KOLUMNISTI – PRIJATELJI: Đurđica Dragaš