arrow up

Podijelite vijest:

Đurđica Dragaš: Oči Jovanove

Pitaju me, progone me, čekaju me, gledaju me..
Velebit; FOTO: Jovan Njegović Drndak

Usnule, zaleđene, skamenjene,
oči Jovanove.

Nežne, dečje, neljubljene,
oči Jovanove.

Vidim ih u svakom kutku neba,
čujem u svakoj kapi kiše.

Gledaju me iz zlaćanog  klasja,
uplašene i okrvavljene.

Kriju se u mraku Velebita, gonjene i uhvaćene,  ranjene i umorene,
oči Jovanove.

Otrgunte sa majčinih grudi, iz očevih ruku.
Uplakane i prestravljene, umiruće oči Jovanove.

Oči što zapamtiše nebo bez meseca i  mokru travu, zadah krvnika i miris krvi.

Gledaju me, neviđene, zaboravljene.
Pitaju me, progone me, čekaju me,
oči Jovanove.


Od istog autora:

KOLUMNISTI – PRIJATELJI: ĐURĐICA DRAGAŠ


NAJNOVIJE VIJESTI

MOM DEDI NIKOLI

Došla sam ti, Liko, stojim na dedovini. Prepoznaješ li me, zemljo? Došla sam ti,

Srpski Velebit

Pokušavam da se setim kada sam prvi put čula za Jadovno. Bilo je

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

Donirate putem PayPal-a, kreditne
ili debitne kartice​