Dan sjećanja obilježava se u Italiji: Žrtve fojbi i esuli traže poštovanje od hrvatske javnosti

»Treba poštivati taj dan, dostojanstveno i bez politizacije se sjećati mnoštva ljudi koji su doživjeli veliku nepravdu i stradanja kao posljedice rata«, ističe saborski poslanik italijanske nacionalne manjine Furio Radin.

Radin se poziva na podatak od oko 350 hiljada ljudi koji su otišli u egzodusu, koga je, kaže koristio i Tito, ali napominje da brojke nipošto nisu najvažnije

Dan sjećanja na žrtve fojbi i esule obilježava se 10. februara u Italiji u spomen na egzodus i stradanja stanovništva Istre, Rijeke i Dalmacije nakon Drugog svjetskog rata.

Donji dom talijanskog parlamenta izglasao ga je 2004., na dan potpisivanja Ugovora o miru između Italije i Jugoslavije 1947.

Mediji su proteklih godina javljali kako iredentističke politizacije prate obilježavanja dana sjećanja, ali i prenosili odgovore talijanskog predsjednika Đorđa Napolitana da su fojbe bile tragedija čije je priznanje predugo izostajalo te da obilježavanje tih događaja »nema ništa s istorijskim revizionizmom, revanšizmom i nacionalizmom«.

»Treba poštivati taj dan, dostojanstveno i bez politizacije se sjećati mnoštva ljudi koji su doživjeli veliku nepravdu i stradanja kao posljedice rata«, ističe saborski zastupnik talijanske nacionalne manjine Furio Radin.

Premda velike, brojke nisu najvažnije

Radin se poziva na podatak od oko 350 hiljada ljudi koji su otišli u egzodusu, koga je, kaže koristio i Tito, ali napominje da brojke nipošto nisu najvažnije.

Istoričar Sveučilišta u Rijeci Darko Dukovski raspolaže s podatkom od oko 220-225 hiljada ljudi koji su iselili s područja Istre i Rijeke do 1971., pozivajući se na novija talijanska i hrvatska istraživanja. Jedna trećina iseljenika, smatra se, bili su Slovenci i Hrvati koji su se protivili komunističkoj vlasti u Jugoslaviji.

Istra je proživljavala tešku istoriju veći dio 20. stoljeća. U prethodnom razdoblju, od 1918. do 1943., iselile su 53 hiljade Hrvata, a uselilo 29 hiljada Talijana. Sve to komplikuje činjenica da se 1921. 15 hiljada Hrvata izjasnilo kao Talijani, a 1948. 20 hiljada Talijana kao Hrvati, dodaje Dukovski.

Egzodus Talijana između 1943. i 1965. činili su dvije skupine ljudi: esuli, koji su ilegalno izbjegli i nisu imali nikakvih prava, i optanti, odnosno građani koji su po ugovoru zadržali talijansko državljanstvo i sva građanska prava te otišli u Italiju.

Iznimno poštujem taj dan jer su ti ljudi živjeli ovdje vjekovima i ostavili traga u kulturi, a među njima su bili i mnogi Hrvati. Oni su doživjeli veliku ličnu tragediju, a Hrvatska je njihovim odlaskom nemjerljiva osiromašena, dodaje Radin.

Među talijanskim izbjeglicama otišli su, primjerice, proslavljena glumica Laura Antonelli i kantautor Sergio Endrigo, književnik Fulvio Tomiza, pisac i političar Enzo Betiza, automobilistički prvak Mario Andreti, boksač Nino Benvenuti i drugi.

Egzodusi opustjeli Pulu

Uzroci iseljavanja bili su složeni: opšte političke nesigurnosti između bivših ratnih saveznika i stalna rastuća napetost između Italije i Jugoslavije oko utvrđivanja granica, zatim opšta pravna i ekonomska nesigurnost nakon rata koju je povećala rezolucija Informbiroa, ističe Dukovski i pribraja im ekonomske blokade Jugoslavije s istoka i sa zapada, kao i osvete nad Talijanima.

Najviše nemira unosilo je OZNA-ino »čišćenje terena« bez ikakva suda, iza čega se primjećivao nestanak sugrađana, navodi literatura, ali i »nesposobnost, netolerantnost i bahatost« vlasti od kojih je stradalo uglavnom nedužno stanovništvo.

Literatura Pulu u februaru 1947. opisuje kao grad duhova. Parobrod Toskana počeo je prevoziti izbjeglice 18. januara 1947. iz Pule za Veneciju i Ankonu. U februaru Pula je bila prazna, zatvorenih radnji, sa spuštenim roletama i pustih ulica. U martu iste godine prestao je svaki rad u gradu, pa je saveznička uprava morala priskočiti s opskrbom hranom.

Talijanske izbjeglice, koje su masovno iselile Zadar, nakon 54 saveznička bombardovanja 1943. i 1944. godine nazvale su taj grad »jadranskim Dresdenom«.

Izbjeglice su u Italiji prolazile svoju drugu kalvariju u sabirnim logorima otvorenog tipa i postupno se godinama uklapale u društvo, a zbog siromaštva države njihov problem je često ostajao samo njihov, ističe Dukovski.

Radin kaže da su dvije trećine njegove obitelji morale otići, iako nisu imali nikakvih političkih i ideoloških grijeha. Pet godina su boravili po logorima dok nisu dobili neki stančić.

Fojbe

Drugi oblik stradanja koga štiti Dan sjećanja usmjeren je prema kraškim jamama, »fojbama«, i izaziva znatno više kontroverzi. Dokument koji je priložen prijedlogu zakona kaže da je u fojbama pogubljeno 17.000 ljudi. Istarska enciklopedija sažima podatke više talijanskih autora koji govore o 4500–6000 ljudi, te naglašava da su hrvatska i slovenska istoriografija tek u novije vrijeme počele sistematski istraživati žrtve jama.

Na upit Hine Ministarstvo branitelja je odgovorilo da ne raspolaže službenim podacima o broju žrtava već samo parcijalnim informacijama organizacija civilnog društva i provedenim istraživanjima koja iznose različite podatke o broju stradalih.

»Kroz službene razgovore zajedničke stalne Komisije za provođenje Ugovora između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Talijanske Republike o uređenju ratnih grobova, nismo do sada dobili takve podatke, ali će to zasigurno biti jedna od tema budućih razgovora«, kaže se u odgovoru Ministarstva branitelja.

Radin kaže da je 2001. predložio da se u Hrvatskoj obilježi jedna od fojbi, koja će biti znak poštovanja tih žrtava. Slično kao jamu Bazovicu u Italiji, kod koje se obilježava 10. veljače, predlagao sam da to bude Vinešak fojba kod Labina. I dok su talijanski partizani prihvatili komemoraciju u svojoj zemlji, Društvo antifašističkih boraca Istre se nije složilo, pa u tom pogledu nismo napredovali do danas, kaže Radin.

Ratne štete

Usporedo s podacima o stradalima, mediji ponavljaju izjave o ratnim štetama koje su Jugoslavija, odnosno njezine sljednice, dužne izbjeglicama.

Prema Ugovoru o miru s Italijom i Osimskim sporazumima, dogovoreno je da će se optanskom imovinom – dakle uzima se u obzir samo ova kategorija ljudi – namiriti ratna odšteta Jugoslaviji, ali je Jugoslavija premašila taj iznos, a da će talijanska strana svojim građanima isplatiti štetu, što nije učinila, objašnjava Dukovski.

Dakle, Jugoslavija se poslije obvezala platiti onaj dio koji je prešla u nekoliko obroka, ali to je učinila, čini mi se, tek jednom, a onda je prestala. Zemlje sljednice, dakle Slovenija i Hrvatska moraju nadoknaditi taj novac. Slovenci su taj novac izdvojili i deponirali, ali ga talijanska strana nije uzela, a mi nismo ništa iako smo se obavezali da hoćemo, kaže Dukovski.

Prema pisanju medija, Hrvatska treba platiti Italiji 35 milijuna dolara odštete, ali Radin nije želio ovom prilikom razgovarati o tom novcu.

Posebno su zainteresovane one bogatije obitelji koje su imale što izgubiti. Međutim sada povrat imovine i novca traže i oni koji nisu optanti ili ezuli, pa je Hrvatska, koliko znam, i njima obećala nadoknadu. Neki ne žele novac nego povrat nekretnina (Cerlenizza) koje nisu male, kaže Dukovski.

Interesantno je da su status ezula preuzeli i oni koji su se rodili u Italiji, čak i druga generacija Talijana i koji s Istrom nemaju ništa. Osnivaju se poglavarstva gradova u egzilu u kojima sjede ljudi čiji su roditelji ili djedovi bili ezuli itd. Sve to dobiva političku konotaciju koja je vrlo delikatna, zaključuje Darko Dukovski.

Hrvatska i Dan sjećanja na fojbe

Talijanski predsjednik Đorđo Napolitano izrazio je mišljenje da bi Dan sjećanja na fojbe trebao postojati i u Hrvatskoj i u Sloveniji. Radin kaže da su predstavnici Talijana iz Hrvatske prisustvovali komemoraciji toga dana u Napolitanovoj predsjedničkoj palači Quirinaleu, ali da u Hrvatskoj za sada nema signala da bi se tako nešto moglo dogoditi ovdje.

Ulaskom Hrvatske i Slovenije u Evropsku uniju ove tri zemlje su dio jedne porodice i otvara se mogućnost da zajednički obilježe tu tragediju. Da svaka strana prizna svoje pogreške i da ne politizuje žrtve, kaže Radin i dodaje kako je neodrživo da »hrvatski premijeri idu u Blajburg, a da se žrtve fojbi ignoriraju«.

Ne želim nikome davati savjete, ali mi se čini da bi takva inicijativa trebala krenuti od naših predsjednika, ističe Radin i zaključuje: »To bi bio sjajan početak!«

Hrvatske vlasti za sada o tome ne govore ništa.

Autor: Ivo Lučić / Hina

Izvor: Novilist.hr 08. februara 2015.

Vezane vijesti:

Dalmacija: jedna zaboravljena istina – Jadovno 1941.

„Druga“ istina o zločinu Titovih partizana nad Italijanima i Srbima

Konferencija u Latini, Italija: „Dalmacija: jedna … – Jadovno 1941.

JUGOSLAVIJA: ITALIJANSKA VOJSKA JE PREKINULA POKOLj

Senator Finestra: Etničko čišćenje Srba u Hrvatskoj … – Jadovno 1941.

Zločini nad Srbima dokumentovani u italijanskim „zabranjenim“ knjigama

Italijan senator i četnički komandant – Jadovno 1941.

Komandir“ i „1943. Dalmacijo, mladosti… – Jadovno 1941.

RTRS – Emisija „Nekad bilo“ – 07. jun 2011. – O Jadovnu, o stradanju Srba i Italijana…