fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

DA SE NE ZABORAVI: NATO bombama hteli da nam zatru potomstvo

Na današnji dan, na praznik Spasovdan pre dve decenije, Alijansa bombardovala KBC „Dragiša Mišović“ u Beogradu

Posle udara u ovom delu KBC je ostao prah i pepeo
Posle udara u ovom delu KBC je ostao prah i pepeo

Sve se zatreslo, odjednom. Zemlja, zidovi, prozori, bolnički kreveti. Sasula su se stakla, pomešala sa ciglama i, sve je poletelo. Prostor su ispunili, jači od eksplozije, jauci očajnih pacijenata.

Do njih su gotovo leteli lekari i sestre. Užas i panika zagospodarili su i porodilištem u kome je petnaestak beba upisivalo prve dane života.

Dvadeseti maj, 1999. godine, Spasovdan, a pedeset osmi dan NATO napada na SRJ. U 446. naletu bombardera smrtonosni projektili usmereni su na Kliničko-bolnički centar „Dragiša Mišović“, na beogradskom Dedinju. Nije bilo spasa za pacijente na klinici za neurologiju.

Zora Brkić, Branko Bošković i Radoslav Novaković u trenu su ubijeni. Više desetina pacijenata je povređeno. Jedan projektil pogodio je vojni kamion u kome su dežurali gardisti. Ubijeni su vojnici Aleksandar Bajin, Goran Verežan, Predrag Ignjatović, Branimir Krnjajić, Slaviša Miljković, Vojin Pejčinović i Dragan Tankosić. Najmlađi je imao 20, a najstariji 26 godina.

Reporteri „Novosti“ te noći užasa zabeležili su reči spasilaca na ruševinama Neurološke klinike.

– Ovu ženu (Zoru Brkić) ne uspevamo da izvučemo ispod ruševina – vikao je nekome Ljuban Tasić. – Jedan deo ekipe, onda, da nastavi otkopavanje, a drugi… idite vi spasavajte porodilište. Odmah idite!

A u porodilištu nemi pogledi majki i trudnica. Jedna je pokidala aparat za anesteziju, istrgla iglu iz vene, krv se prolila po podu, na licu grč, ona bez reči. Sudara se sa babicom koja nosi bebe u naručju. Svaki sekund je važan. Strahuje se od ponovljenog napada.

– Kuda ćete mi s bebom – čuje se iz polutame. – Prvo do podruma, posle ćemo videti – stiže odgovor.

– Dajte mi ga u ruke, samo malo, još ga nisam ni dotakla… dajte mi ga – prolama se u ovom opštem haosu.

U noći u kojoj su i kolevke bile meta. U kojoj bolnička oznaka napadačima nije značila ništa, kao što ni svih ovih 20 godina nije bilo ni kajanja ni pokajanja za žrtve i večite traume koje bode iz sna. Pre zore.

Dr Moma Jakovljević
Dr Moma Jakovljević

Sa slikama užasa živi i dr Moma Jakovljević, zamenik direktora KBC „Dragiša Mišović“.

– Bio sam te noći s kolegama Potićem i Dragovićem, dežurni na hirurgiji – seća se dr Jakovljević. – I, bio sam prilično uznemiren. Valjda je to instinkt, šta li. Onda je puklo kao grom i mi smo sa hirurgije poleteli do akušerske klinike.

Tamo je bilo petnaestak povređenih trudnica, možda toliko porodilja. Povrede su bile od stakala koja su pucala. Intervenisalo se, bez reči, na licu mesta. Munjevito. I niko nije pitao šta je čija nadležnost. Važno je bilo da se pomogne. Odmah. A ja se vazda pitam: Gde to ima da se udari na bolnicu? Gde to ima?

Irena Dinić sa kćerkom Jelenom, jedna od povređenih porodilja
Irena Dinić sa kćerkom Jelenom, jedna od povređenih porodilja

Kolega Mome Jakovljevića, anesteziolog, prof. dr Predrag Stevanović, ne prestaje da postavlja gotovo isto pitanje svih ovih godina. U noći napada na KBC bio je u celodnevnoj smeni, od jutra do jutra, pa i posle jutra, jer je to bilo vreme kad nije bilo dileme: ostati ili otići kad si potreban.

– Šta da vam kažem? Taj udar je bio takav šok od koga se još nisam sasvim oporavio – priča nam dr Stevanović. – Zapravo, u trenutku napada i satima koji su usledili, bilo je najvažnije da se pacijenti izvuku i smeste na, koliko-toliko sigurno mesto. A kako je vreme odmicalo, slike su u meni sve življe i pitanje: zašto?

Spomen-obeležje u znak sećanja na stradale
Spomen-obeležje u znak sećanja na stradale

Bilo je vedro u tom danu, uoči bombardovanja Kliničkog centra „Dragiša Mišović“. Mirisao je bagrem, na sve strane. Zorica Vasiljević iz porodilišta je javila mužu da je rodila sina. Da je ona dobro i da, on, bez brige, može da vozi pčele na pašu do bagremove šume.

– Lep je dan – kazala je.

A u najnovijem ratnom NATO biltenu navedeno je da će „vojna akcija biti nastavljena i povećan broj borbenih letova, zahvaljujući dobrim vremenskim uslovima“.

 

TEHNIČKA GREŠKA

U prvom reagovanju posle nepada na KBC „Dragiša Mišović“ NATO je objavio da je reč o „Incidentu koji će biti istražen“. Kasnije je saopštio da je „bombardovanje bolnice bila tehnička greška“. I, na tome se stalo. Na tome i ostalo.

BEBE PAMTE

Stručnjaci kažu da se svi strahovi i traume koje osećaju majke, prenose na njihove nerođene i rođene bebe. Posledice se javljaju u razvoju, strah i traume koji su preživele majke, deca nose do kraja života.

Dr Predrag Stevanović
Dr Predrag Stevanović

NASTAVILI NAPADE

Tokom noći u kojoj je bombardovao KBC, NATO bombarderi se nisu zaustavili. Koji minut posle, napadnuta je „Prva Iskra“ u Bariču, Batajnica, Makiš, Lipovica i Rakovica. U Kazneno-popravnom zavodu u Istoku, u napadu istog dana, ubijeno je 19 zatvorenika.

SEĆANjE

Na klinici za neurologiju u trenu su ubijeni: Zora Brkić, Branko Bošković i Radoslav Novaković. U kamionu u kome su dežurali gardisti stradali su: Aleksandar Bajin, Goran Verežan, Predrag Ignjatović, Branimir Krnjajić, Slaviša Miljković, Vojin Pejčinović, Dragan Tankosić.

Autor: MILENA MARKOVIĆ, DRAGANA MATOVIĆ

Izvor: VEČERNjE NOVOSTI

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: