fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

Čovjek koji nije imao milosti

Spomen kompleks u Gornjim Martinićima

Spomen kompleks u Gornjim Martinićima


Mahmut-paša je 1796. godine preduzeo pohod na Bjelopavliće i Pipere, ali se ovog puta prevario potcijenivši slogu koju je u Crnoj Gori u međuvremenu postigao Sveti Petar Cetinjski.

Mah­mut-pa­ša Bu­ša­tli­ja je, što je ma­nje po­zna­to, bio od­met­nik od cen­tral­ne tur­ske vla­sti – ve­li da­lje isto­ri­čar Pre­drag Vu­kić. – Tač­ni­je, on bi po­vre­me­no, kad bi pro­ci­je­nio da mo­ra i da od to­ga ima ko­ri­sti, li­ce­mjer­no pri­zna­vao sul­ta­na, a on­da bi se po­no­vo od­me­tao i ra­dio po svo­me…

Po­zna­to je da je ca­ri­grad­ska Por­ta tri pu­ta sla­la ka­zne­ne eks­pe­di­ci­je na Ska­dar i neposlušnog Bu­ša­tli­ju, ali je Mah­mut-pa­ša sva­ki put u tim su­ko­bi­ma iz­la­zio kao po­bjed­nik i eks­pe­di­ci­je bi se grd­ne i po­ra­že­ne vra­ća­le u Ca­ri­grad. Cen­tral­na tur­ska vla­da, da­kle, ni­je u to vri­je­me ima­la sna­ge da do­đe gla­ve osi­o­nom ska­dar­skom pa­ši.

– Bi­lo je to vri­je­me ka­da se tur­sko car­stvo opa­sno lju­lja­lo i na­la­zi­lo u fa­zi ne­mi­nov­nog rasta­ka­nja nje­go­ve mo­ći. Mno­gi ob­la­sni be­gler-be­go­vi, pa­še i ve­zi­ri, ad­mi­ni­stra­tiv­ni upravi­te­lji i na­mje­sni­ci, ta­ko­đe su ot­ka­zi­va­li po­slu­šnost i na svo­joj te­ri­to­ri­ji se po­na­ša­li kao dr­ža­va u dr­ža­vi. Cen­tral­na vlast je gu­bi­la uti­caj i ni­je mo­gla vi­še da su­zbi­je separatizam lo­kal­nih moć­ni­ka i od­met­ni­ka ka­kav je bio ska­dar­ski Mah­mut-pa­ša Bu­ša­tli­ja…

I nje­gov na­pad na Ul­cinj, od­no­sno nje­gov ne­mi­lo­srd­ni ob­ra­čun sa ul­cinj­skim pi­ra­ti­ma – smatra Vu­kić – po­tvr­đu­je da se ra­di­lo o jed­nom od­luč­nom, ali ve­o­ma bes­kru­pu­lo­znom čo­vje­ku, ko­ji je u isto­ri­ji upam­ćen kao čo­vjek i voj­sko­vo­đa ko­ji ni­je imao mi­lo­sti ni pre­ma ko­me. To njego­vo ne­mi­lo­sr­đe po­seb­no će osje­ti­ti i upam­ti­ti Cr­na Go­ra, po­stoj­bi­na nje­go­vog pra­pret­ka…

Mah­mut-pa­ša je i u ju­lu 1796. go­di­ne pred­u­zeo po­hod na Bje­lo­pa­vli­će i Pi­pe­re, ali se ovog puta pre­va­rio i pre­ra­ču­nao. Vla­di­ka Pe­tar Pr­vi je u me­đu­vre­me­nu, uglav­nom svo­jim ve­li­kim lič­nim uti­ca­jem i svo­jim ču­ve­nim po­sla­ni­ca­ma (Ivo An­drić ve­li da „od apo­sto­la Pa­vla do da­nas u epi­sto­lar­noj knji­žev­no­sti ne­ma ni­šta rav­no po­sla­ni­ca­ma Pe­tra Pr­vog), uspio da orga­ni­zu­je i uje­di­ni raz­je­di­nje­na i za­va­đe­na cr­no­gor­ska ple­me­na. Ni­je ga za­va­ra­la ni tvrd­nja Mah­mut-pa­še u od­go­vo­ru na nje­go­vo pi­smo da ne­ma na­mje­ru da uda­ra na Cr­nu Go­ru već sa­mo želi da ka­zni i ura­zu­mi Bje­lo­pa­vli­će i Pi­pe­re ko­ji su osi­li­li i za­tvo­ri­li pu­te­ve i pri­la­ze gra­do­vi­ma tur­skim, već je oku­pio sva ple­me­na i pri­pre­mio ska­dar­skom sil­ni­ku „do­ček“ ka­kav je za­slu­žio.

U od­lu­ču­ju­ćem su­da­ru ko­ji se de­sio na Vi­so­či­ci kod Mar­ti­ni­ća 11. ju­la 1796. go­di­ne, Tur­ci su do­ži­vje­li te­žak po­raz (po naj­skrom­ni­jim po­da­ci­ma, tur­skoj si­li na Mar­ti­ni­ći­ma, ko­ja je bro­ja­la iz­me­đu 17 i 18 hi­lja­da voj­ni­ka, su­prot­sta­vi­lo se oko 3.400 Cr­no­go­ra­ca; tur­ski gu­bi­ci su, po istim iz­vo­ri­ma bi­li 2.596 mr­tvih i ra­nje­nih – a sam Pe­tar Pr­vi tvr­di da su osman­ske sna­ge ima­le 473 po­gi­nu­la, dok je, na­vod­no, na dru­goj stra­ni po­gi­nu­lo, ra­nje­no i za­ro­blje­no sve­ga 67 Cr­no­go­ra­ca).

U bo­ju na Mar­ti­ni­ći­ma te­ško je ra­njen u gru­di i sam Mah­mut-pa­ša. Nje­mu se pri­ma­kao Ra­do­van Sta­kov Dur­ko­vić – Lju­mo­vić iz pi­per­skog se­la Gor­nji Crn­ci, i ga­đao ga iz ku­bu­re, ali ra­na nije bi­la smr­to­no­sna. Ra­na je tog da­na dva pu­ta do­pa­dao i sam Pe­tar Pr­vi ko­ji je za­jed­no sa svo­jim voj­ni­ci­ma ju­ri­šao na Tur­ke.

Za­ni­mlji­vo je da ul­cinj­sku pi­ra­te­ri­ju du­go ni­ko ni­je mo­gao da su­zbi­je i ob­u­zda. Ul­cinj­ski gusari su du­go bi­li si­la za se­be i ni­je­su ni­ko­ga za­re­zi­va­li. Oni su, re­ci­mo, če­sto na svo­ju ruku, mi­mo sa­gla­sno­sti Ca­ri­gra­da, na­pa­da­li i pljač­ka­li mle­tač­ke bro­do­ve na Ja­dra­nu kao i bro­do­ve osta­lih hri­šćan­skih dr­ža­va, a ne­ri­jet­ko čak i tur­ske. Ono što dru­gi­ma ni­je po­la­zi­lo za ru­kom po­šlo je Mah­mut – pa­ši ko­ji je 1787. go­di­ne za­u­zeo Ul­cinj i uni­štio ul­cinj­sku piratsku flo­tu…

 

Piše: Budo Simonović

 

Sju­tra: NI­JE ČE­KAO NI DA MU RA­NA ZA­CI­JE­LI

 

Izvor: Dan

 

Vezane vijesti:

Feljton: Tragom neobičnog krštenja na Cetinju I

Feljton: Tragom neobičnog krštenja na Cetinju II

Feljton: Tragom neobičnog krštenja na Cetinju III

Feljton: Tragom neobičnog krštenja na Cetinju IV

Feljton: Tragom neobičnog krštenja na Cetinju V

Feljton: Tragom neobičnog krštenja na Cetinju VI

Feljton: Tragom neobičnog krštenja na Cetinju VII

Feljton: Tragom neobičnog krštenja na Cetinju IX

Feljton: Tragom neobičnog krštenja na Cetinju X

Feljton: Tragom neobičnog krštenja na Cetinju XI

Feljton: Tragom neobičnog krštenja na Cetinju XII

Feljton: Tragom neobičnog krštenja na Cetinju XIII

Feljton: Tragom neobičnog krštenja na Cetinju IV

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: