U Crkvi Svetog proroka Ilije u bratunačkom selu Bjelovac danas je služen parastos za 109 poginulih Srba iz ovog i susjednih sela Sikirić i Loznička Rijeka, od kojih su njih 68 muslimanske snage iz Srebrenice ubile na današnji dan 1992. godine.
Prislužene su svijeće za pokoj duša i položeno cvijeće uz spomen-ploču na zidu bjelovačkog hrama sa imenima svih ubijenih, čime su obilježene 24 godine od njihovog stradanja.
Cvijeće su položile delegacije Boračke i Republičke organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila, Saveza logoraša Republike Srpske, opština i opštinskih boračkih organizacija i organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila iz regije Birač.
Na današnji dan prije 24 godine u zoru jake muslimanske snage iz Srebrenice i okolnih sela pod komandom Nasera Orića upale su u ova tri podrinjska sela ubijajući sve što su stigle, pljačkajući i paleći srpsku imovinu.
Najmlađe žrtve bili su 14-godišnji Slobodan Petrović i 15-ogodišnji Čedo Miladinović, a najstarija 88-godišnja Dostana Matić. Starica Božana Ostojić je nestala i još nije pronađena.
„Uveče su opkolili selo, a diverzanti su postavili zasjede prema Drini. Iz sna su nas probudili pucnjava i jake detonacije. Nije bilo svanulo kad su muslimani upali u selo. Neki mještani su odmah ubijeni. Poginulo mi je 16 članova uže i šire porodice toga dana“, prisjeća se Krsto Rankić koji je preživio napad na Bjelovac, ali mu je poginuo sin Grujica.
On je dodao da je svaki treći stanovnik Bjelovca tog dana ubijen ili ranjen.
Prema njegovom svjedočenju, stanovništvo je bježalo i nošeni su ranjeni prema Drini gdje su naišli na zasjedu i mnogi su nastradali u talasima rijeke koja je bila „pokrivena“ mitraljeskom vatrom.
„Nas nekoliko iz jedne kuće pružali smo otpor jer izbora nije bilo. Bili smo na izmaku snage i municije kada se, žrtvujući živote, kroz neprijateljsku paljbu i vatru grupa specijalaca iz Bratunca, od koga smo bili odsječeni, probila i pritekla nam u pomoć“, prisjeća se Rankić.
On kaže da je vidio grupu u crnim uniformama i da su oni masakrirali i odsijecali glave ubijenima.
„Kada smo nakon dva dana sakupljali leševe, neke masakrirane komšije nismo mogli prepoznati, a trojici su odsjekli glave i odnijeli u Srebrenicu“, rekao je Rankić.
Slavki Matić su tog jutra ubijene kćerke Snježana i Gordana i muž Radivoje, a kuća je opljačkana i zapaljena. Ona sada živi sama u kući koju je djelimično sama obnovila.
Slavka kaže da je izgubila nadu da će pravda stići počinioce ovih monstruoznih zločina, da je jedina pravda za preživjele stanovnike ovih sela Republika Srpska, kao i da se još jedino nada u Božiju pravdu.
„Da je neko ubio toliko peradi odgovarao bi, a kamoli za ljude. A Haški tribunal oslobodio je Nasera Orića i u pravosuđe i pravdu više ne vjerujem“, kaže ona.
Ona je ispričala da je još nekoliko starih žena i invalida ubijeno na kućnom pragu, a da su neke uhvaćene u kućama i sa djecom odvedene u logor u Srebrenicu.
„Kasnije su se vojske pomiješale, cijeli dan je bila pucnjava i vodile su se borbe po dvorištima i voćnjacima. Mnogi su poginuli na obali Drine ili u čamcima, pokušavajući da se domognu Srbije. Snajperi su tukli sa obližnjih brežuljaka, a selo je gorjelo. Oko polovine poginulih bili su civili“, priča Matićeva.
Stoja i Milan Petrović ostali su živi sakriveni ispod stepeništa svoje kuće zahvaljujući pružanju otpora iz nekoliko kuća. Njoj je toga dana poginuo dvadesetogodišnji sin Mirko, a drugi sin Mile bio je ranjen.
U logor su na današnji dan 1992. godine iz Bjelovca odvedene žene civili Dostana i Mira Filipović, te sedmomjesečni Nemanja i trogodišnja Olivera Filipović, kao i devetogodišnji Brano Vučetić kome su toga dana ubijeni otac Radovan i brat Milenko, dok je majku izgubio tri mjeseca ranije.
Oni su odvedeni u Srebrenicu gdje su zlostavljani i gladovali dva mjeseca dok nisu razmijenjeni.
U 76 domaćinstava u Bjelovcu i okolnim selima bilo je 68 poginulih i skoro da nema kuće u ovom selu iz koje neko nije poginuo, a sve kuće su spaljene i većina ih je nakon rata djelimično obnovljena.
Za ove zločine, kao i za brojne druge počinjene nad Srbima u srednjem Podrinju, niko nije odgovarao, a porodice stradalih kažu da gube nadu da će zločince ikada stići pravda.
Predsjednik Opštinske organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila iz Bratunac Radojka Filipović kaže da su joj na današnji dan 1992. godine ubijeni suprug Dragan i svekar Dragoljub i još nekoliko članova šire porodice, a da je grupa civila zarobljena i odvedena u zatvor u Srebrenicu.
Filipovićeva kaže da, ako bi se donijele presude za zločine nad Srbima, one bi morale biti kvalifikovane kao genocid i time bi Bošnjaci morali izbaciti kvalifikaciju rata kao „agresiju“ i „genocid“.
Prema njenim riječima, porodice nestalih i poginulih dobile su prije dvije godine pisano uvjeravanje od Tužilaštva BiH da će biti podignuta optužnica za zločine počinjene nad Srbima u srednjem Podrinju, ali to nije učinjeno.
Predsjednik Republičke organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Nedeljko Mitrović izjavio je da se 20 godina nakon rata analiziraju i obilaze srpska stratišta, da su podnesene 43 prijave i dokazi o počinjenim zločinima nad Srbima u srednjem Podrinju gdje postoje elementi genocida, sa imenima počinilaca i svjedoka, ali da su Tužilaštvo i Sud BiH nijemi i ništa ne preduzimaju da procesuiraju počinioce, niti odgovaraju dokle se stiglo sa istragama i kada će optužnice biti podignute.
„Oni proganjaju i hapse Srbe i osuđuju ih kao da su svi komandovali. Na institucijama Republike Srpske je da se konačno odupru takvom ponašanju pravosudnih institucija BiH koji žele da ogole istinu o ratu, okrive jednu stranu i tako omoguće jednoj strani da zavlada cijelim prostorom BiH, a zna se šta bi u toj situaciji bilo sa srpskim narodom i to se ne smije dopustiti“, poručio je Mitrović.
On ističe da nepravda i tendencioznost u radu Tužilštva i Suda BiH vrijeđaju i razočaravaju, ali i ohrabruju ogorčene srpske predstavnike i cijeli narod da ne odustaju od borbe i različitih oblika organizovanja kako bi neutralisali nepravdu koju Srbima nanose dio međunarodne zajednice i pravosuđe BiH.
Izvor: SRNA