Serbian
Armenian
Croatian
Dutch
English
French
German
Greek
Hebrew
Hungarian
Italian
Norwegian
Polish
Russian
Slovenian
Spanish
Krajem aprila 2012. godine, preživjeli jasenovački dječak – logoraš, sada već pokojni dr Milan Bastašić, zaputio se u Zagreb gdje je na Cvjetnom trgu postavljen paviljon za obilježavanje godišnjice proboja iz koncentracionog logora Jasenovac.
Projekat je, u sklopu akcije ”Arhitektura sećanja” realizovan od strane Vijeća srpske nacionalne manjine u Zagrebu. U pozivu organizatora bilo je navedeno da će na okruglom stolu, koji će uslijediti glavna tema biti rasprava o broju žrtava u Jasenovcu uz napomenu da minimalni broj žrtava, a za koje je utvrđeno ime i prezime, iznosi 83.145, od čega 20.101 djece do četrnaest godina starosti. U to vrijeme, Milan nije mogao ni pretpostaviti da će svega nekoliko godina kasnije, vodeći nosilac projekta „realne procjene“ broja jasenovačkih žrtava biti Muzej žrtava genocida u Beogradu na čelu sa direktorom Veljkom Đurićem Mišinom. Kao jedini preživjeli jasenovački dječak – logoraš sa Bilogore, vidno uznemiren, neposredno po povratku u Beograd, napisao je tekst koji slijedi.
Na okruglom stolu, koji slijedi, glavna tema biće rasprava o broju žrtava u Jasenovcu!
Osnova rasprave je broj između ,,80 i 100 tisuća“ dobijen na osnovu nekakve p r o c j e n e. Najmanji broj je onaj za koji se zna ime i prezime, nešto preko ,,83 tisuće“.
Ne znam ko je sve pozvan za taj sto. Na stolu nema zaključaka imenovane državne komisije koja je na osnovu s o n d a ž a masovnih grobnica u Donjoj Gradini i z r a č u n a l a broj žrtava na oko 730 hiljada. Koliko se sjećam bilo je još sondaža i drugačijih cifara, svakako ne ovako niskih kao ,,83 tisuće“.
Moramo se složiti u žalosnoj istini da je i 80 hiljada previše žrtava i van svake pameti.
Isto tako moramo priznati i ne možemo negirati da su žene, djeca, starci i zreli ljudi usmrćivani tako masovno i brzo da ih državna regulativa NDH i njeni službeni dželati jednostavno nisu stigli prebrojati, a kamoli popisati!
Otuda besraman, uvredljiv i do sarkazma bolan zahtjev sljedbenika i potomaka dželata da potomci žrtava moraju dati imena i prezimena umjesto njih, inače se žrtve ne priznaju.
A šta govore ledine Jasenovca, Limana, Uštice, Jablanca, Mlaka, Krapje, Dubičke krečane?
Šta govore izbrojane masovne grobnice Donje Gradine i one koje su nestale erozijom obala rijeke Save, kao i podaci o bezbroj ubijenih na Graniku i na druge načine usmrćenih i bačenih u Savu?
Poslije svega, ne mogu a da ne kažem, kako sada, minimalan, nerealan i uvredljivo zanemareni ogroman broj žrtava u Jasenovcu, treba za okruglim stolom da potvrdi, niko drugi nego Srpsko nacionalno vijeće.
Pa dobro, braćo Srbi iz Srpskog nacionalnog vijeća, ko Vas nagovori na ovo istorijsko zlo, na neistinu o, u svijetu besprimjernom, stradanju svoga naroda?
Omladino draga, vi strahote niste vidjeli, to što znate pročitali ste, a puno toga ne znate, pa je sa vama lako manipulisati. Ovo je tipična, pa i više od toga – sramotna manipulacija.
Vi ste sve ovo shvatili kao mali Jovica ili Ivica šahovski meč Gligorić – Spaski. Čuje taj Ivica – Jovica preko radija da je Spaski Gligoriću pojeo konja, pa o tome stvori svoju sliku. Spaski ima viljušku sa kojom nabode normalnog konja i onda ga strpa u svoja velika usta i proguta. Spaski je za ovog dječaka uspješno progutao konja, a za Vas dame i gospodo, iz SNV Hrvatske, zalogaj koji gutate ovom prilikom zapinjaće Vama i vašem potomstvu.
To Vam nije trebalo, a za sredstvima, koja time trošite vape uništena spomen-obilježja, za čiju obnovu niste baš toliko darežljivi.
Evo o tome svjedočanstva poslije 70 godina od moga izlaska iz žice logora smrti Jasenovac. Ali ne i radnog logora, jer kako se zna, kako je od preživjelih opisano, svrha rada u tome logoru je bila u ravnini kame i malja.
Milan Bastašić
Preživjeli logoraš Jasenovca, oktobar i novembar 1942.
Vezane vijesti:
Milan Bastašić: U SUSRET GODIŠNjICI PROBOJA JASENOVAČKIH ZATOČENIKA APRILA, 1945. GODINE
KNjIGA – Milan Bastašić: Bilogora i Grubišno Polje 1941-1991.
One Response
Sve se vec isprocalo. Samo sto hrvati umanjuju zrtve i skrivaju svoje zlocine. Nesto zam pisao pa sam bio zabranjivan. I sada sam zabranjen na 30 dana samo zato sto sam jednoj gospodji napisao da ne kuka na nasilje izbeglica prema devojcicama, vec da uzme motku i oplete povnjima. Receno mi je da sirim mrznju. Mislim da mi ovo nece proci tj objaviti.