Bošnjački nije bosanski

Ustavni sud BiH, povodom opisne definicije „jezik bošnjačkog naroda” u Ustavu Republike Srpske, doneo je očekivanu i ni na kakvim pravnim niti naučnim argumentima utemeljenu odluku da je ta definicija „neutralna odredba koja ne određuje naziv jezika, već sadrži ustavno pravo konstitutivnog bošnjačkog naroda da, kao i svi konstitutivni narodi i ostali koji se tako ne izjašnjavaju, jezik kojim govore nazovu kako žele”. Pritom Ustavni sud BiH naglašava da ovakva odredba ne daje pravo javnim vlastima u RS da u konkretnim slučajevima određuju ime jezika kojim govore Bošnjaci suprotno od njihovog ustavnog prava da jezik kojim govore nazovu imenom kojim žele i da bi „svako suprotno postupanje u praksi vodilo kršenju Ustava BiH, ali i Ustava RS”. Svoju odluku Ustavni sud temelji na tri nazoviargumenta: 1) da „Ustav BiH daje pravo konstitutivnim narodima i ostalim da jezik kojim govore nazovu imenom kakvim žele”, 2) da „Ustav BiH nigde ne propisuje da se nazivi jezika kojim govore konstitutivni narodi moraju povezivati s nazivima konstitutivnih naroda” i 3) da „naziv jezika ne može biti uslovljen ni lingvističkim pravilima zato što je ustavno pravo na naziv jezika odvojeno od sadržaja jezika, standarda jezika”.

Nijedan od navedenih kriterijuma nema ni naučno ni pravno utemeljenje. Evo i zašto.

1) Ne navodi se u kojem je to članu Ustava BiH zapisano da konstitutiv­ ni narodi i ostali imaju pravo da „jezik kojim govore nazovu imenom kakvim žele”. Međunarodni propisi koji se tiču jezika pokazuju da takvo pravo nigde u svetu nije zakonski sankcionisano. To su izmislili, bez potvrde u pravnim dokumentima i Ustavu BiH, članovi Ustavnog suda BiH. A i kad bi takvo pravo postojalo, podrazumevalo bi nužno specifikaciju: ako nije na štetu ili protiv interesa drugog konstitutivnog naroda. A upravo to je slučaj s nazivom „bosanski jezik”: izbor tog naziva jezika direktno je uperen protiv srpskog naroda i srpskih interesa u Bosni i Hercegovini. To „pravo” ništi ustavnu ravnopravnost srpskog naroda u Bih, a ravnopravnost konstitutivnih naroda temeljnije je ustavno pravo od bilo kojeg drugog prava. Naziv „bosanski jezik“, naime, podrazumeva sadržaj: „jezik Bosne i Hercegovine“, u odnosu jednog „bosanskog“ kao zemaljskog, i „srpskog“ kao nacionalnog „bosanski“ je nužno nadređen i podrazumeva „srpski“ kao svoj podređen pojam. Zbog toga bi prihvatanje naziva „bosanski jezik“ bio početak kraja ne samo srpskog jezika u BiH, nego i srpskog naroda u BiH, jer bi to značilo samoukidanje i „integrisanje” srpskog jezika u „bosanski”, a samim tim i Srba u projektovane „Bosance” kao naciju.

2) Tačno je da Ustav BiH nigde ne propisuje da se nazivi jezika kojim govore konstitutivni narodi moraju povezivati s nazivima konstitutivnih naroda, iz čega se ne može zaključiti da je sve dozvoljeno što ustavom nije propisano. Ustav BiH, kao ni drugi ustavi, nigde ne propisuje da je zabranjeno kanibalstvo, ali to ne znači da je ono dozvoljeno. Osim toga, Ustav BiH ne propisuje da naziv jezika jednog naroda mora biti istovetan u jeziku drugoga naroda! Kao što se slovenski jezik u srpskome jeziku imenuje slovenačkim, tako je i „bosanski jezik” u srpskome jeziku jedino ispravno imenovati „bošnjačkim jezikom”. U srbistici, za razliku od „bosnistike” i njenih „ustavnih simpatizera”, naziv jezika nije odvojen od naziva naroda koji taj jezik koristi. Prema tome, ako se Bošnjacima i priznaje pravo da jezik kojim govore zovu „bosanski”, to pravo važi samo za upotrebu u „bosanskom jeziku”, i nikako ne može važiti za upotrebu u srpskome jeziku, na kome je i (na)pisan Ustav RS.

3) Ustavni sud konstatacijom da je „naziv jezika… odvojen od sadržaja jezika, standarda jezika” želi da arbitrira u tome šta (ne) ulazi u predmet lingvistike kao nauke. Pošto su imena jezika vezana za imena naroda, a ne za imena zemalja u kojima ti narodi žive, da bi opravdao „unikatni” slučaj „bosanskog”, Ustavni sud bi da ukine nadležnost lingvistike o jezičkim pitanjima.

Odluka Ustavnog suda BiH, dakle, ništi ravnopravan status  srpskoga naroda i srpskoga jezika u BiH, i ne može obavezivati „javne vlasti u RS” da u srpskome jeziku i u Republici Srpskoj „jezik bošnjačkog naroda” nazivaju „bosanskim”, nego samo „bošnjačkim”.

*Profesor Filološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu

Izvor: POLITIKA, četvrtak 02 jun 2016., str. 24

Vezane vijesti:

Latinica i „anglosrpski“ potiskuju ćirilicu | Jadovno 1941.

Političari i lingvisti zajedno da čuvaju srpski jezik i …

Prof. dr Miloš Kovačević: Teze satkane od mržnje u kojima …