Bokan: Slava, vjera i ćirilica čine sveto srpsko utočište i ne smiju se izdati (VIDEO)

Znajući da nam je sve darovano oni nisu mogli da se plaše onako silno i strašno kao mi. Oni su služili onome koji im je sve podario. To službovanje nije bilo služba roba ili sluge, već služba sina, u slavu Božju, sa svješću o tome da ne postoje pobjede i porazi, već postoji podvig na jednoj strani i izdaja na drugoj strani.

Osnivač Instituta za nacionalnu strategiju Dragoslav Bokan istakao je da srpsko utočište mora da se čuva, a to utočište čine slava, vjera i ćirilično pismo.

On je to kazao na nedavno održanom Okruglom stolu na temu „Prošlost, sadašnjost i budućnost ćirilice kao djela srpske baštine“.

Bokan je rekao da u danima u kojima vatra prijeti da uništi čitav naš život i sve ono u šta vjerujemo , poput dana 24. marta 1999. ili 28. juna 1389. godine, u tim momentima se naša svijest sužava, kako je kazao, na najbolji način, „i tada od 1000 imamo samo jedan jedini problem“.

Kako je objasnio Bokan, najvažnije za čovjeka je samo njegovo iskustvo, jer mu ono nikada neće ponuditi lažne odgovore i falsifikovanu realnost. Uz vjeru, kazao je on, jedino je iskustvo čvrsta uporišna tačka koja nam pomaže samo razumjevanjem svega onog što je najvažnije.

Iskustvo je, istakao je on, isključivo vezano za ono najstrašnije što nam se događa.

“Iskustva su vezana za poraza, dubok je smisao poraza i zahvaljjući njima mnogi narodi uspjevaju da se ponovo vrate na napušteni put, da budu ono što su bili, kao potomci svojih predaka na istom putu kao i oni, sa istim planovima u srcu. Iskustvo poraza je početka tačka koju Srbi treba da imaju pred sobom kad razmišljaju o svom daljem putu, kuda da zakorače“, ukazao je on.

On je objasnio kako je poraz 15. vijek u kom su nastupili ,,nasrtaji sa svih strana“, potom nestanak srpske države, vjere, srednjovjekovlja, i svega što je činilo kulturni krug hrišćanstva koje je “optočio u tvrđavu“ Sveti Sava bio samo fizički i da je Srbija do svog oslobođenja pružala pobjednički otpor.

U 15. vijeku, podsjetio je, nestala je srpska država, nestala je, kako je kazao, simfonija Svetovaska između crkve, naroda i države koja je odlikovala srpsko srednjovjekovlje.

“U 15. vijeku smo zadobili fizički poraz, ali nismo duhovno poraženi. Taj naizgled veliki poraz je početak velikog podviga“, objašnjava on.

Bokan je istakao kako je hrabrost i sigurnost srednjovjekovnog srpskog bića počivala u njegovoj spoznaji kako mu ništa ne pripada i kako je svakom čovjeku sve darovano.

“Znajući da nam je sve darovano oni nisu mogli da se plaše onako silno i strašno kao mi. Oni su služili onome koji im je sve podario. To službovanje nije bilo služba roba ili sluge, već služba sina, u slavu Božju, sa svješću o tome da ne postoje pobjede i porazi, već postoji podvig na jednoj strani i izdaja na drugoj strani“, rekao je.

Slave srpske su, kazao je on, postali kućni oltari i svaka je srpska kuća bila i tvrrđava i crkva i plemićko gnijezdo u kome žive duhovni plemiće.

“Kad izađu iz kuće izgledali su kao robovi, kao poraženi, kao oni koji teškim radom zarađuju za koricu hleba, ali kada uđu unutra u svoju tvrđavu i crkvu, kroz svoju porodicu, svaki je Srbin je zaspjevao kao duhovni plemić i svakim danom je dokazivao svoje plemstvo time što nije prelazio na stranu svojih neprijatelja, tzv pobjednika“, priča Bokan o hrabrim srpskim precima.

Dodao je kako su oni znali da pomiješana istina i laž postaju laž, kao i da pomiješano zlo i dobro na kraju postaje zlo, to su, uvjeren je Bokan, preci razumjeli i osjećali, iako to vjerovatno ne bi znali riječima da objasne.

“Preživjeli smo zahvaljujući tome ,jer je naš narod imao šta da čuva“, kazao je on.

Kako je istakao Bokan, srpski narod je krvlju kovao i stvarao velike ljude kao što su vožd Karađorđe ili prota Mateja Nenadović. Nisu se oni rodili tek tako, kako on tvrdi, već je postojanje takvih junaka narod krvlju platio, cijenom soptvenih života.

A onda se ipak, podsjeća Bokan, dogodilo nešto strašno, dokaz kako pobjeda, kad postoji izdaja iznutra, može donijeti gore posledice od samog poraza. Pobjeda 1918. godine za koju je najžaslužnije srpsko oružje ostavila je, ironično, najveće posledice upravo na srpski narod. Srbija je tu pobjedu platila sa milion života, a ta pobjeda se pretvorila u izdaju.

Naslednik vožda Karađorđa poklonio je pobjedu, ali je sa pobjedom poklonio i sve ono što je činilo jezgro srpske ideje, što je pripadalo našem zavjetu, poklonio je našim krvnim neprijateljima, koji će zbog toga postati još gori neprijatelji nego prije toga.

Ukinuo je, kako kaže, sve sveto i srpsko što je vjekovima čuvano, i stvorena je multinacionalna bezbožnička država Jugoslavija, Srbija bačena u ambis, a neprijatelji prozvani braćom.

Na skupu su govorili su istaknuti govornici koji su podsjećali na viševjekovne muke sa kojima se srpski narod krvavo borio u nastojanju da sačuva svoju vjeru, tradiciju i buduća pokoljenja od uništenja i zaborava.

Govornici Okruglog stola koji je održan u Kulturnom centru “Ćirilica“ u Beogradu bili su poznati djelatnici u svojim oblastima: Dragoslav Bokan, reditelj i osnivač Instituta za nacionalnu strategiju, prof. Dragoljub Zbiljić, osnivač prvog udruženja „Ćirilica“ iz Novog Sada, prof. dr Radomir Baturan, pisac i izdavač dvojezičnog časopisa „Ljudi govore“ iz Kanade, Veroljub Vukašinović, pjesnik i direktor Narodne biblioteke Jefimija iz Trstenika, prof. dr filozofije i pisac Milan Mladenović i Mirko Marković, osnivač „Internet kluba“ iz Ljiga i suosnivač Registra nacionalnog internet domena Srbije (RNIDS).

Skup je počeo „Zaveštanjem knjige i pisma“ iz zbirke Mileta Medića „Zaveštanja velikog župana srpskog Stefana Nemanje svome sinu Svetom Savi“ koje je govorio prvak Narodnog pozorišta iz Beograda, glumac Lepomir Ivković.

Izvor: IN4S