Sokolski dom krasi centar Banja Luke, svojim spoljnim građevinsko-arhitektonskim uređenjem i svojom unutrašnjošću, koju krasi ogromna ikona Bijelog Anđela.
Napravljen je odlukom kralja Aleksandra, ali su ga po završetku Drugog svjetskog rata, komunističke vlasti pretvorile u društvenu svojinu i promijenile mu naziv u Sportski dom „Partizan“. Taj naziv Partizan ostao je duboko u svijesti stanovnika oko Sokolskog Doma, koji svojoj djeci, koja se igraju na tom igralištu i danas ne daju da ga zovu Sokolski, već po onom komunističkom Partizan. Preko ikone Bijelog Anđela su lijepili plakate o disko večerima i događajima koji su se tada dešavali u Sokolskom domu.
Od velelepne ograde, koja je predstavljala kombinaciju zidanog postdamenta i kovane ograde, napravili su ograde oko sadašnje hirurgije i Zavoda za zaštitu zdravlja, odnosno iskoristili su tu ogradu za druge objekte i narušili izgled Sokolskog doma.
Najveća je tragedija da je Sokolski Dom, 1996.g. dat u proces prve privatizacije u Republici Srpskoj, bez obzira što postoje nasljedici Sokolskog Doma, kao nepokretnosti.
Još tragičnije je da je dat u privatizaciju, ne vodeći računa, o istoriji Sokolskog Doma, koji je u Drugom svjetskom ratu bio komanda Gestapoa za Banja Luku i u isti su dovođeni Srbi, koji se iz Sokolskog nisu vraćali živi.
Sada je Sokolski Dom akcionarsko društvu i nije u vlasništvu grada Banja Luka, koje izdaje prostorije Sokolskog Doma, pa tako u prostoru gdje su mučeni i ubijani Srbi, u Drugom svjetskom ratu, sada se nalaze prostorije kladionica i Bingo igara na sreću.
Sokolski dom je postao privatno vlasništvo, a mogao da je postane muzej žrtava fašizma i da svojim sportskim prostorom, služi za razvoj fizičke i sportske aktivnosti svih naraštaja u Banja Luci, kao što su to nekada radili Srpski Sokolovi. .
Sokolski Dom ovo nije zaslužio.
SOKOLSKI DOM JE MORAO OSTATI SOKOLSKI DOM.
Autor: Dragiša Vulin