arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž
U zaseoku Vurune u Donjem Vodičevu, opština Novi Grad, danas su položeni vijenci i prislužene svijeće kod zajedničkog spomen-obilježja za 75 civilnih žrtava iz Drugog svjetskog rata

Obilježen Dan stradanja civila u Drugom svjetskom ratu

U zaseoku Vurune u Donjem Vodičevu, opština Novi Grad, danas su položeni vijenci i prislužene svijeće kod zajedničkog spomen-obilježja za 75 civilnih žrtava iz Drugog svjetskog rata. Vijence su položili predstavnici opštine Novi Grad, opštinskog SUBNOR-a, opštinske Boračke organizacije i potomaka stradalih. Predsjednik Komisije za njegovanje tradicija oslobodilačkih ratova Aleksandar Janković rekao je da su u ovom zaseoku na Ilindan 1941. godine u krvavom ustaškom piru stradali civili – žene, djeca i starci. Janković je naveo da je spomen-obilježje podignuto 2006. godine, a tabla sa imenima žrtava postavljena 2012. godine. Predsjednik Opštinskog odbora SUBNOR-a Drago Todić podsjetio je da je selo Vodičevo u Drugom svjetskom ratu izgubilo polovinu stanovništva. Predsjednik

O sudbini članova Saveza sokola u logoru Jasenovac

U Jasenovcu je u međuratnom periodu osnovano Sokolsko društvo Jasenovac. Godine 1934. starešina je bio dr. Spasoje Madiraca, zamenik Nikola Miladinović, tajnik Marko Franjić, načelnik Đorđe Čolak, zamenik Milan Sinjak, načelnica Ljubica Vučinić, zamenica Ankica Klobučar, blagajnik Milan Starčević. Članovi Uprave bili su Stanko Stasiov, Ilija Đilas, Milan Pavlica, Terezija Ivčić i Vojislav Mikić. Revizori su bili Ozren Bačić, ing. Ivan Vitaljić, Dušan Bosnić, Miloš Krnjajić i Slavko Metlaš. U Sudu časti bili su Pero Vučinić, Nada Madiraca, Miroslava Kajzer, Milan Miljenović i Vojin Sogonić. (1) Sokolska društva i čete osnivana su i po okolini Jasenovca. Sokolsko društvo Jasenovac na Savi iz župe Zagreb proslavilo je 1930. Prvi decembar, Dan

Vladimir Rolović

Branislava Rolović: Nismo nimalo iznenađeni – to je djelo fašizma

Branislava Rolović, čiji je suprug Vladimir kao jugoslovenski ambasador ubijen u terorističkom napadu u Švedskoj 1971. godine, izjavila je da nije nimalo iznenađena viješću da je u Hrvatskoj podignut spomenik njegovom ubici Miri Barišiću i naglasila da je taj spomenik nastavak svega što se dešava u Hrvatskoj i cijelom svijetu. „Antifašizam je temelj EU. Svi evropski zvaničnici osuđuju fašizam. To su divne reči, ali dela fašizma možemo da vidimo i u komšiluku i svuda u svetu. Zato i jesam uplašena, brinem šta sve može da se dogodi i čime se sve ovo može završiti“, rekla je Rolovićeva za „Večernje novosti“.  Ona je naglasila da je ubistvo njenog supruga prije svega

Nekažnjeno ubijanje Srba: Branimir Glavaš Foto: Reuters

Otvoren lov na Srbe u Hrvatskoj

Srbija je uputila još dve protestne note Hrvatskoj – zbog ukidanja presude Branimiru Glavašu i podizanja spomenika ustaškom teroristi Miru Barišiću, ubici jugoslovenskog ambasadora Vladimira Rolovića. U noti zbog Glavaša, osuđenog za zločine nad Srbima u Osijeku, ističe se da hrvatsko pravosuđe šalje poruku da je dozvoljen i nekažnjen zločin nad Srbima, čime je, uz govor mržnje, otvoren lov na Srbe u Hrvatskoj. Otpravnik poslova Hrvatske u Beogradu Stjepan Glas odbio je da primi note, ali ih je Ministarstvo dostavilo redovnim putem, čime je formalno uručenje izvršeno. Šef srpske diplomatije Ivica Dačić konstatovao je nakon izjave hrvatskog kolege Mire Kovača da srpske vlasti treba da prestanu sa propagandom koja podseća

Mile Bjelajac

Hrvatska živi po pravilima NDH

Istoričar Mile Bjelajac o rehabilitaciji Stepinca, oživljavanju ustaštva, mržnji prema Srbima, Glavašu, Jasenovcu, „Oluji“… Načinom na koji reaguje na aktuelne događaje, počevši od rehabilitacije Alojzija Stepinca, preko događaja u Srbu, gde je država tolerisala divljanje proustaških i profašističkih ekstremista, Hrvatska pokazuje da je spremna da izvrši reviziju istorijske slike NDH. Pitam se da li ćemo doživeti da se obori „komunistički proces“ i Ljubi Milošu, nekadašnjem upravniku logora Jasenovac, koji se posle bekstva vratio u Hrvatsku 1947. Tada je uhapšen i osuđen 1948. na smrt, kao i Erih Lisak pre toga, kome je sada uz Stepinčev proces, takođe, oborena presuda. Istoričar Mile Bjelajac ovako, u intervjuu za „Novosti“, komentariše burne događaje

Napadače na Srbe izvesti pred sud

Beograd traži da Hrvati istraže sve etnički motivisane napade na naše sunarodnike Od Zagreba očekujemo da istraži sve etnički motivisane incidente i napade na Srbe i obaveste nas o sudskim postupcima. To nije nikakvo mešanje u unutrašnje stvari Hrvatske, već zaštita naših sunarodnika, ali i antifašističkih tekovina, na kojima počiva i EU, čija je Hrvatska članica. To, za „Novosti“, poručuje šef diplomatije Ivica Dačić, reagujući na protestnu notu iz Zagreba koju naša ambasadorka Mira Nikolić u četvrtak nije htela da primi, a čiji je sadržaj Hrvatska u petak obelodanila. U tom tekstu zvanični Zagreb optužio je Beograd za pokušaje mešanja u unutrašnje stvari Hrvatske, a srpske vlasti pozvao da se

Foto: V. Danilov / Zoran Dokić

Beogradske priče: Jedini put kad je baka bila „gospođa“

Stara porodična dokumenta vraćaju sećanja. Još čuvam pismo iz Mauthauzena iz 1943. godine u kojem piše da dedina smrtnovnica može da bude podignuta ukoliko se uplate 72 marke – kaže Zoran Bezbroj Beograđana nestalo je u ratovima koji se stalno i uporno „vrzmaju“ ovim prostorom. Svakako je mnogo više onih koje smo zaboravili nego onih kojih se, s pijetetom, danas sećamo. Jedan od takvih, zlokobnih sukoba deo je sećanja našeg sagovornika Zorana Dokića, zaljubljenika u istoriju brodarstva, hroničara i istraživača starog Beograda i njegovih običaja. Kako to već biva, svakog ko ima neki poriv da se bavi istorijom na takav iskorak tera nešto ili neko. Neki trag iz prošlosti koji

Između dva zločina

Spomen-obeležje u Glini ima dosta sličnosti sa zidanjem Skadra na Bojani, samo što je ono legenda a ovo stvarnost u kojoj je licemerje vrhunska odrednica. Zna se da je u glinskoj crkvi presvete Bogorodice u vreme od 28. jula do 3. avgusta 1941. godine izvršen zločin genocida, kada je 1567 građana srpske nacionalnosti iz okolnih mesta prevarenih da idu na pokrst lišeno života najbanalnijim klanjem. Na lokaciji u glavnoj glinskoj ulici sagrađena je 1826. godine pravoslavna crkva Presvete Bogorodice u kojoj su obavljani verski obredi do leta 1941. godine kada su hrvatski ekstremisti toga doba – ustaše, izvršili pomenuti zločin, crkvu zapalili i porušili. Lokalne vlasti, su po dobijenim instrukcijama

Ikonostas akademskog slikara Pavla Simića (1818-1876) uništen u glinskoj crkvi

Tokom četiri godine svoje vladavine ustaška Nezavisna Država Hrvatska ispoljila je monstruoznu aktivnost totalnog genocida: uništavanje srpskog naroda i njegovog istorijskog postojanja. Takvu zločinačku delatnost nije ispoljila ni nemačka okupatorska vojska u Srbiji. Tragični događaji u srpskim crkvama u NDH, posebno u Glini, imali su, dakle, dva vida genocida: 1. Klanje Srba u hramu, 2. Uništavanje hrama kao srpskog pravoslavnog spomenika kulture. U glinskoj crkvi uništen je ikonostas i zidni živopis Pavla Simića, jednog od najznačajnijih srpskih slikara 19. veka. Pavle Simić je rođen u Novom Sadu gde je posle završenih slikarskih studija na bečkoj Akademiji imao stalni atelje sa saradnicima. Osnovne slikarske pouke primio je od poznatog baroknog slikara

Zaključak

 U ovoj monografiji su objedinjena delimična ali autentična svedočanstva o masovnim ustaškim zločinima nad Srbima iz Gline, Vrginmosta, Bosanske Dubice i drugih mesta iz njihove okoline. Ova katalogizacija nedužnih stradalnika je samo deo jednog poglavlja „Srpske knjige mrtvih“ koja je pripremljena s namerom da podseća Srbe sa Korduna i Banije i Bosanske krajine, na svu tragiku njihove sabraće, koju su fanatizovani Pavelićevi dželati poubijali u vremenu fašističkog poretka NDH 1941.-45. godine. Nažalost pravosuđe FNRJ i federalne jedinice republike Hrvatske nije osudilo kvinslišku NDH za počinjene zločine genocida. Naprotiv, istinu o ustaškom istrebljenju srpskog naroda u ratu -AGITPROP CK KPJ i KP Hrvatske decenijama su tu činjenicu zatirali u miru. Ni

Iz rezolucije Evropske Unije 1993. godine

Na pokušaj prećutkivanja zločina nad delovima bilo kog naroda u Drugom svetskom ratu, Evropska unija je donela Rezoluciju 1993. godine, koja nalaže svim vladama da ne kriju ni jednu činjenicu, niti bilo šta što prikazuje nacistička nedela. Svaka zemlja bi morala čak da predvidi i zakonske kazne za one koji negiraju postojanje zločina u Drugom svetskom ratu, koji umanjuju, prikrivaju ili koriste simbole iz tog rata. Da li je tragičnije ako o tome neke vlade nisu ništa znale, ili da su znale, a nisu poštovale. Nemareći za naloge EVROPSKE UNIJE, u Tuđmanovoj RH ni jedna preporuka iz ove Rezolucije nije bila prihvaćena – mada za to ima istorijskih činjenica na pretek. Da

Fragmenti izjave Hilmije Berberovića, koljača Srba u glinskoj pravoslavnoj crkvi

Istorijski arhiv Beograda UGB IV IV-146/32) Ubijanje je vršeno na taj način što smo neke udarali pravo u srce, neke klali preko vrata, a neke udarali gđe stignemo. Ako neki Srbin ne bi bio od prvog udarca smrtno pogođen, toga ustaše priklali nožem. Za vrijeme klanja nije gorjela svjetlost u crkvi, već su bili određeni specijalni vojnici koji su rukama držali baterijske električne lampe i time nam osvjetljivali prostor. U više mahova desilo se da je neki Srbin naletio na nas pesnicom, ili pak da je nekoga udario nogom, ali je taj bio odmah iskasapljen. Za vrijeme ovoga klanja bila je u crkvi velika galama. Prisutni Srbi vikali su „Živio

Integralni tekst izjave Ljubana Jednaka sa svedočenja pred zagrebačkim sudom

(Šime Balen „Pavelić“, Zagreb 1952.) „… On je metnuo glavu na stol, a ustaše su mu narezale grkljan. „Pjevaj sada“. Kako je on pjevao, krv mu je udarila iz grkljana na 2-3 metra daleko. Bilo je to svakako jako neugodno svima nama gledati. Kad je krv udarila prema nama, jedan mi je rekao: „Tako će biti i s nama, jaoj nama.“ Nato su ustaše povikali – „Udari ga nožem, majku mu njegovu…“ I udarili su ga 2-3 puta nožem iza vrata, a kada je pao na pod, priskočili su mu drugi, posebno određeni, koji su mrvili glave. Priskočiše mu dva ustaše i smrvili mu svu glavu. Zatim su ga bacili iz

Ustaški zločin nad Srbima u glinskoj pravoslavnoj crkvi bio je isplaniran za Ilindanski praznik

„Čujte ovo starci, počujte svi žigelji zemlje! Je pi ovako što ikad bilo u vaše dane, il’ u dane vaših otaca? Recite ovo svojim sinovima, Vaši sinovi svojim sinovima, a njihovi sinovi potonjem koljenu.“ (Riječ Jahve 1, 2, 3.)   Ilindansku pesmu i molitvu zamenili su udarci noževa, maljeva, krikova strave i užasa u ovom genocidnom zločinu, nepoznatom u istoriji civilizacije, izvršenom na svetištu i oko njega. Tada je usmrćeno 1567 ljudi sa područja Korduna i Banije. Ustaški „misionari“ hteli su pred ikonama, krstom i oltarom zatrti život, kulturu, duh i veru jednog naroda. Glavni organizator i inspirator svih počinjenih zločina u Glini, Banskom Grabovcu, Gornjem Taborištu, Šušnjaru, Velikom Gracu,

Masakriranje srpskih civila na Banskom Grabovcu u julu 1941. godine

„Mi znamo kako rana peče, – i kako boli nož… Istina je naša krvlju zapisana“ (epitaf na spomeniku grabovačkim žrtvama -Jure Kaštelan)   Krajem jula 1941. godine, glinske, petrinjske i zagrebačke ustaše, dovele su na Banski Grabovac preko 1200 pohapšenih srpskih seljaka, od 16 do 60 godina starosti iz srezova: Glina, Petrinja i Dvor na Uni. Pavelićev Pokrijetni prijeki sud sve ih je proglasio „krivim“ i osudio ih na smrt. Ustaše su tehniku egzekucije, nad tim nesrećnicima, primenjivali prema svojim ličnim sklonostima. Krvavi pir na Grabovcu uspelo je da preživi samo sedam ljudi. Evo za ovu priliku nekoliko delova iz neobjavljenog dnevnika dr. Juraja Perina, Hrvata, glinskog lekara, koji je

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.