arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž
radio-sam-svoj-seljacki-i-kovacki-posao.jpg

Zločini u Šegestinu, Dvor na Uni: svjedočenje Milke Ilibašić

Povodom godišnjice bestijalnih zločina, Pokolja nad srpskim stanovništvom Šegestina 29/30 januara 1942,  UG Jadovno 1941. objavljuje svjedočenje Milke Ilibašić iz knjige „Radio sam svoj seljački i kovački posao“ Đure Zatezala. U selu Šegestinu na području Dvora na Uni ustaše su 29/30. januara 1942. godine pobile 189 i odvele u logor smrti Jasenovac 22 Srbina, muškarca, žene i djecu. O tom zločinu svjedočanstvo je zapisala Milka Ilibašić, kćerka Anđelije i Radovana Ilibašića koja je tada imala 20 godina. Ona je 18. maja 1945. godine ispričala: “29. januara 1942. godine iz Unčana, Divuše i ostalih hrvatskih sela koja su uz rijeku Unu, oko 300 ustaša, domobrana i oružnika izmiješanih sa civilima Hrvatima pod zapovjedništvom satnika Bećirevića,

Kako su potrošene zlatne rezerve Kraljevine Jugoslavije

“Novosti“ otkrivaju kako je potrošena 84.574 kilograma zlatnih rezervi Kraljevine Jugoslavije. Američki saveznici naplatili oduzetu imovinu svojih državljana, ali i svu „pomoć“ partizanima i četnicima Prema raspoloživim podacima, uoči Drugog svetskog rata Kraljevina Jugoslavija je posedovala 84.574 kilograma čistog zlata. Uviđajući opasnost po zemlju, knez Pavle je odobrio da veći deo zlatnih rezervi bude prebačen u Englesku u maju 1939. godine. Transport je izvršio razarač „Beograd“ i tako je u Englesku banku stiglo 980 sanduka u kojima se nalazilo 3.379 zlatnih poluga. U ovoj banci Narodna banka Kraljevine Jugoslavije je već imala 225 zlatnih poluga, pa je ukupna rezerva u Velikoj Britaniji uvećana na 44.886,61 kilogram čistog zlata. Nakon početka

Dane Lukić: „Jadovno“

Nastojali su da ubiju samo jednog od dvojice žicom povezanih nesrećnika, tako da bi ubijeni svojim padom povukao u jamu onog živog. Govoriti o teroru koji su ustaše sprovodili po našim selima ne bi bilo potpuno ni razumljivo a da ne spomenemo velebitski logor „Jadovno“. Idući od Gospića prema Karlobagu, ispred sela Brušana odvaja se makadamski put za selo Trnovac. Mesto logora su odabrali dobri poznavaoci terena, ustaše koji su ponikli u ovim krajevima, koji su znali dubinu i položaj svake jame. Zatočenike i nesrećnike su iz gospićkih logora dovozili kamionima ovim putem do Trnovca i kod crkve ih iskrcavali. Tu su ih povezivali žicom po dvojicu za leve i

Mladen_Bulut.jpg

Na Tisi crna ćuprija

Samo na utoku Jegričke u fašističkoj raciji ledenom rekom isteklo je više od 1500 života – Most na Tisi u Žablju i dalje razdvaja zločinom nespojive obale Piše: Mladen Bulut – Da je Bog dao, pa da si se do ramena sasušila – klela je, do kraja života samotnog, svoju ruku učiteljica Anđelina Stefanović kojom je posegla da zlotvorima otvori vrata i u isti mah, od vazda bogougodnog doma Živanovih, načinila – grobnicu. Tek jednu od onolikih drugih u dugom nizu uzduž i popreko sasvim opustele Glavne ulice – onda preimenovane u Horti Miklos utca – kojim je, prema službenom opisu od 17. januara 1942. jednog specijalno izaslatog budimpeštanskog detektiva,

Nismo zaboravili: Stradanje porodice Zec u Zagrebu

Aleksandra Zec bila je kći zagrebačkog mesara Mihajla Zeca, i vjerojatno sasvim obična dvanaestogodišnjakinja, koja po ničem ne bi zaslužila da se o njoj piše, – da je nisu svirepo ubili. Uveče oko 23 časa, 7. decembra 1991. u njen dom u Poljaničkoj ulici 22. na zagrebačkoj Trešnjevci, banuli su Siniša Rimac, Munib Suljić, Igor Mikola, Nebojša Hodak i Suzana Živanović (pripadnici Merčepove jedinice) sa namjerom da uhapse Mihajla Zeca, zbog njegovih navodnih veza sa pobunjenim krajinskim Srbima. On je nekako uspio je istrčati na ulicu, i pokušao pobjeći, ali ga je Siniša Rimac ustrijelio na udaljenosti od tridesetak metara.[1] Nakon tog su svezali 12 godišnju Aleksandru i njenu majku

Prve žrtve ustaškog terora i genocida u Sremskim Karlovcima, hapšenje istaknutih građana juna 1941. godine i njihovo stradanje u logoru Jadovno

Položaj Srba u NDH se sve više pogoršavao, kao i položaj Jevreja i Cigana, posle objavljivanja „Zakonske odredbe o rasnoj pripadnosti“ i „Zakonske odredbe o zaštiti arijevske krvi i časti hrvatskog naroda“ početkom maja 1941. godine u glasilu hrvatskog ustaškog pokreta (Hrvatski narod, broj 78 od 1. V 1941. godine). Te odredbe je propisao poglavnik NDH Ante Pavelić po nemačkom nacističkom uzoru. Mržnju protiv Srba, Jevreja i Cigana uporno je širila ustaška propaganda preko dnevne štampe, radija i na skupovima. Oni su okrivljivani za sva postojeća zla i označavani kao niže rase i „nepoćudni elementi“. Srbi su još nazivani četnicima, a srpska pravoslavna vera grčko-istočnom ili šizmatičkom. Ustaška štampa je

gospic.jpg

O Mesiću i Gospiću

SVJEDOČENjE BRAĆE DRAŠKA I BOJANA KALANjA IZ GOSPIĆA, ČIJI SU RODITELjI ĐORĐE I MIRJANA UBIJENI 18. OKTOBRA 1991. NAKON “SMRTONOSNOG SASTANKA” NA LIPOVOJ GLAVICI Gospićka bajka Bojan Kad sam došao na VMA na prepoznavanje, samo znam da je bio jako ružan dan, januar, devedeset i druge. Došao sam tamo, ja i jedna tetka, prepoznao sam ga po tom kaišu… Otac je često išao u kupovinu. Baš se sjećam toga kaiša. Kupili smo ga skupa u Dermi u Gospiću, u kožarskoj radnji. Mamu sam prepoznao… Ona je radila zube kod doktora Johmana, prepoznao sam zube. Kad mi je doktor Stankovi rekao, meni je bilo teško. Jednostavno, neka težina u plućima. Nisam

Patrijarh Pavle

Beseda Patrijarha Pavla u Prebilovcima 1991. godine

† Patrijarh Pavle je posle odsluženog parastosa novomučenicima Prebilovačkim, ispred ,,Doma kulture,, (u kome se u leto 1941. godine odigrao krvavi ustaški pir), besedio okupljenom narodu o istinskom smislu stradanja. Beseda je objavljena u celini jer se samo kao takva može ispravno shvatiti, bez prostora za jednostrana i niskim mudrovanjima sklona tumačenja. Neka Gospod upokoji duše naše braće i sestara, koji ne izgiboše kao zločinci i to je jedina stvarna uteha. Da pred Bogom živim onaj ko je čovek uvijek živ, a nečovek je mrtav pred njim i dok gazi po ovome svetu. Ne daj Bože da mi, njini potomci i braća i sestre, da mi ne održimo ime srpsko

more-pag.jpg

Ustaški logor na Pagu (4): I MORE – GROBNICA

English  Zagrebački „Večernji list“ srijedom, od 14. maja 1975. do 4. juna 1975. u četiri nastavka objavio je feljton autora Ive Palčića o logorima na ostrvu Pag. Feljton je nastao iz razgovora  sa Antom Zemljarom u čijoj se knjizi „Haron i sudbine“, između ostalog, nalaze i podaci koji su pomogli pri pronalaženju ovih članaka. Veliki doprinos pomenutog Zemljarovog djela saznanju istine o ovom strašnom mjestu genocida  nad Srbima i Jevrejima  otjelotvoren je i u nastavcima koje vam predstavljamo. U prethodna tri nastavka opisan je ustaški logor „Slana“ u kojem je poubijano za svega tri mjeseca ustaške vladavine otokom 1941. godine 10-15 tisuća logoraša, žena, djece i muškaraca. Mjesto umiranja zvano „Slana“ otkrili su vojnici

ustanak-u-lici.jpg

Dr Momčilo Diklić: ANTIFAŠIZAM U HRVATSKOJ

Tvrdnja, da je Hrvatska bila jedna od vodećih antifašističkih država, ako ne i prva u Evropi, je neviđeni apsurd. Uvod To se tvrdi, za državu, u kojoj je istovremeno porušeno preko tri hiljade antifašističkih spomenika. Ovo ne iznose samo desničari nego i mnoge druge strukture i razni pojedinci, koji su u poslednje dve decenije tako učeni. Tako je u „Večernjem listu“ 24.aprila 2012.godine objavljen tekst, povodom Milanovićevog  govora u Koncentacionom logoru Jasenovac, pod naslovom „Napokon razumna definicija hrvatskog antifašizma“. U tekstu se među ostalim konstatuje i sledeće: “da su Hrvati u Drugom svetskom ratu masovno sudjelovali na pobjedničkoj strani“, zatim se dodaje „Dakle neprijeporna je činjenica da su Hrvati masovno

Kajmakčalan kao kapija slobode

Na današnji dan pre 108 godina pobedom Srpske vojske okončana je sudbonosna bitka na Kajmakčalanu u kojoj su učestvovali naši slavni preci – nosioci Albanske spomenice. Zauzećem Kajmakčalana naše pobedonosne trupe prvi put stupaju na zemljište svoje otadžbine. Čast za to pripada Drinskoj diviziji. Ovako je u zvaničnim srpskim izveštajima na Solunskom frontu u septembru 1916. godine obznanjeno svetu da je „otvorena kapija otadžbine i slobode“, da je planinski lanac i najjače utvrđenje, za koje su Bugari imali naređenje da brane do poslednjeg vojnika, zauzela vojska vaskrsla posle stradanja u Albaniji. Drinskom divizijom komandovao je Zlatiborac, pukovnik Krsta Smiljanić. Krvava drama trajala je 22 dana, uz grmljavinu topova, gušanje s

Grubišno Polje, 28. septembar 1942. – Masovni zločin na Trandlerovoj djetelini

Krajem septembra 1942. godine počela je neprijateljska ofanziva na Bilogori u kojoj je učestvovalo 5.000 hrvatskih ustaša, domobrana i Nijemaca. U Grubišnom Polju je 28. septembra 1942. godine ubijeno 69 ljudi, u Malom Grđevcu 62, Sibeniku 87, Velikoj Peratovici 67, Topolovici 66, Gakovu 48, Maloj Peratovici 37, Brzaji 32, Velikoj Dapčevici 31, Maloj Dapčevici 32 i Lončarici 15 ljudi. Neprijatelj je tada u logore, jasenovački i sisački, otjerao 3.000 stanovnika, uglavnom žena, staraca i djece, od kojih se vratio vrlo mali broj. Broj Srba sa Bilogore bio je više nego prepolovljen likvidacijom 487 muškaraca na Jadovnu i ostrvu Pagu početkom jula 1941. godine, iseljavanjem 2.500 ljudi u Srbiju, te odvođenjem

S. Avramov: Negiranje naših žrtava već jako iritira Srbe, osnivamo Memorijalni centar

Pred kraj života, prof. dr Smilja Avramov je bila svjesna snažnog i kontinuiranog procesa izvrtanja i negacije istine o Pokolju, genocidu počinjenom nad Srbima od strane NDH. Angažovala se oko ideje o formiranju Memorijalnog centra za srpske žrtve. Smatrala je nemogućim da se u Beogradu, na mjestu Starog Sajmišta formira Memorijalni centar jevrejskih žrtava jer se, kako je rekla, zna koliko je tamo Srba stradalo. Danas, kada je očito da se na tom mjestu podiže Muzej Holokausta a da Srbi nisu smogli snage, pameti i istorijske odgovornosti da podignu Muzej Pokolja, vrijedi se podsjetiti njenih riječi. OVAKO JE GOVORILA SMILjA AVRAMOV Bez obzira na stvarnost da su Srbi balkanski narod

naslovna.jpg

Božidar Sokolović: Ilija Desnica junak sa Oštrelja

Unačka dolina u borbi za opstanak 1941. „Građa za ovu spomen knjigu ustanka u borbi protiv hrvatskih ustaša i sprečavanju biološkog istrebljenja srpskog življa na široj tromeđi Bosne, Like i Dalmacije, zasnovana je na sećanju ustanika, danas sa obe strane okeana, koji su žrtvovali sebe da bi drugi živeli.“ Pročitajte knjigu Božidar Sokolović: Ilija Desnica junak sa OštreljaAcrobat PDF dokument, 12MB  „Ovaj projekat je sufinansiran iz Budžeta Republike Srbije – Ministarstva informisanja i telekomunikacija. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

amifibija.jpg

Marko Janković: Odbrana zapadno krajiških opština septembra 1995. godine

Nakon egzodusa srpskog stanovništva iz Republike Srpske Krajine, hrvatsko bošnjačka koalicija potpomognuta NATO avijacijom mjeseca septembra otpočela je opsežnu kampanju osvajanja teritorija Republike Srpske. Američki izaslanik za Balkan Ričard Holbruk u svojim memoarima „Završiti rat“ piše da je nagovarao Tuđmana i Izetbegovića da još energičnije krenu u obračun sa Srbima. Nakon uspješno provedene operacije „Maestral“ u Zapadnoj Bosni, hrvatski vojni i državni vrh odlučio je da izvrši forsiranje rijeka Une i Save i tako razvuče Vojsku Republike Srpske što je više moguće. Zeleno svjetlo za izvođenje operacije „Una 95“ dao je sam predsjednik Franjo Tuđman. Operacija „Una 95“ je u hrvatskim dokumentima šifrovana i kao operacija „Drina 95“, po čemu

NAJNOVIJE VIJESTI

Predgovor

Prije nekoliko godina boravila sam u Americi i tamo upoznala jednu bibliotekarku

Prilozi uz knjigu

Knjiga Bilogora i Grubišno Polje 1941 – 1991. Početna strana… Sadržaj poglavlja

Internet

Mišljenja iznesena na internet stranicama koje slijede su privatna mišljenja njihovih autora

Knjiga gostiju

Poštovani, pozivamo vas da vaše utiske, prijedloge i komentare upišete u našu

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.