arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž
Vera Turaković

Verino sećanje na zarobljeništvo u Nemačkoj

Neobični Beograđani: Vera Turaković, dama koja pamti dane u Drugom svetskom ratu. Mada je napunila 93 godine, ova vedra starica slikovito pamti neobične detalje svog burnog života Nije čudo kada vremešni ljudi recituju stihove koje su naučili u osnovnoj školi, ali jeste ako sa pune 93 godine uče nove strofe, koje sa lakoćom izgovore. Pogotovo je neobično ako pričamo o nekome ko jasno prepričava događaje iz Drugog svetskog rata, pamti imena svakog bitnog učesnika u tim dramatičnim događajima, nekoga ko se i sada čudi sa kojom snagom je uspeo da se vrati sa prinudnog rada u nemačkoj fabrici topova. Vera Turaković je vedra starica iz Kupinova, a pre 93 godine

livanjsko_spomenici.jpg

Livanjsko polje – neposredno pred rat 1992. godine

U kratkom video zapisu autor dokumentuje lokalitete srpskog stradanja sa malobrojnim i tada još očuvanim spomenicima žrtvama pobijenim 1941.g. od strane hrvatskih ustaša. Do sada najkompletniji prikaz o stradanju Srba Livanjskog polja 1941. godine, uradio je gospodin Budo Simonović sa svojom knjigom „Ognjena Marija Livanjska“   Vezane vijesti: Vađenje kostiju iz jame Ravni Dolac 1991. godine Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 06. april 2012. godine.

biskup-banjalucki-alfred-pihler-i-srbi.jpg

Biskup banjalučki Alfred Pihler i Srbi

Vraćajući se prošle jeseni sa puta iz Glamoča za Bosanski Petrovac, prelazeći preko Oštrelja i njegovih krivina, za ime banjalučkog biskupa Alfreda Pihlera (Alfred Pichler) sam prvi put saznao od jednog saputnika. Od tog zemljaka, inače zaljubljenika u istoriju i balkansku problematiku čuh sledeće: „I on je rođen ovdje, na Oštrelju…“ Probuđeno interesovanje za ličnost banjalučkog biskupa otada nije zamiralo. Istraživanja su me drugim poslovima vodila po raznim arhivskim zbirkama, a ideja o portretu ovog biskupa je sa pronađenom faktografijom konačno mogla da se ostvari. Takođe, istraživanja takve vrste nisu nepotrebna, pogotovo ne danas kada zvanična politika Rimokatoličke crkve sprovodi plansku i sistematsku rehabilitaciju sveštenika i fratara koji su učestvovali

zitomislic.jpg

Beseda posle opela prepodobnomučenicima Žitomislićkim 1991. – † Patrijarh Pavle i † mitropolit Vladislav

Osam prepodobnomučenika manastira Žitomislić: Konstantin (Vučurević), jeromonah i nastojatelj manastirski, Dositej (Vukićević), jeromonah, Makarije (Pejak), jeromonah, Vladimir (Čejović), protođakon iz Mostara, Mladen (Šaran), iskušenik, Obren (Okiljević), iskušenik, Marko (Prodanović), bogoslov i Branko (Bilanović), bogoslov, 26. juna 1941. pozvani su od ustaških vlasti na desnoj strani Neretve, da se jave u ustaški tabor. Otišli su svi, koji su činili manastirsko bratsvo i oni koji su se tu zatekli, mirno i naivno, kao jaganjci na klanje, ne pomišljajući na prevaru i okrutni zločin. Mučeni su od ustaša i potom odvedeni do jame Vidonje, u brdu iznad Neretve. Tu su živi bačeni i na njih je nabačeno kamenje. Jama poslije rata nije bila

sinisa_nadazdin.jpg

Tragedija Prebilovaca je biblijskih razmjera

U Svetom Pismu zapisan je, između ostalog, događaj u kome Bog proroku Jezekilju pokazuje u viziji dolinu prekrivenu starim, isušenim skeletima. Na Božje pitanje šta misli da li stare, isušene kosti mogu oživjeti, prorok Jezekilj odgovara: “Ne znam Gospode, Ti znaš”. Na to Bog izli svog Duha i kosti počese da se vraćaju u žvot, na njih se vratiše žile, zatim meso i koža, a na kraju i život. Isto ovo pitanje moglo bi se postaviti svima nama, s tim što bi u našem slučaju glasilo: Može li se život vratiti u Prebilovce? Priča o Prebilovcima, kao i ova priča iz Svetog Pisma, je neraskidivo vezana za krv i kosti

otkopavanje-istine.jpg

Otkopavanje istine: Istina više nije pod zemljom

Tri godine rada Državne komisije za tajne grobnice ubijenih posle septembra 1944. godine: Evidentirano više od 36.000 žrtava oslobodilačkog terora. Oko 200 tajnih stratišta Kada smo u junu 2009. godine objavili šokantnu i šest decenija skrivanu istinu da je odmah po oslobođenju od nacističke okupacije ubijeno u našoj zemlji više desetina hiljada građana Srbije, stručna i politička javnost se uzburkala. * Komunističke organizacije su negodovale, tvrdeći da se brojke naduvavaju, a činjenice prekrajaju. * Intelektualci, pisci, istoričari, akademici, uključili su se u polemiku i zahtevali da istina izađe na videlo. * Potomci žrtava prvi put osetili su nadu da će posle 60 godina dobiti mogućnost da svojim nastradalim precima zapale sveću. ZLOČINE NA

Ratko Dmitrović

Jedno (ne)prijatno sećanje na 1982. i „Golubnjaču“

Samo dve godine posle Titove smrti, kada je mirna površina bratstva i jedinstva jugoslovenskih naroda tek počela da se blago talasa, dva mlada književnika razbila su svojim delima debeli zid ćutanja nad onim što se Srbima dogodilo u vreme Drugog svetskog rata Odrastao sam na četrdesetak kilometara od Jasenovca, na 15 kilometara udaljenosti od Bajića jama, lokaliteta kod Kostajnice na kojem su ustaše iz okolnih hrvatskih sela, na samom početku rata, u leto 1941. godine, ubile oko hiljadu Srba; svojih komšija, prijatelja, kumova, poznanika, ali nikada za vreme tog odrastanja, formiranja moje buduće ličnosti, u porodici nisam čuo nijednu reč o Jasenovcu, Bajića jamama, pokolju u mojoj rodnoj Komogovini. Nikada

danica-todorovic.jpg

Zbog izdajnika poginule desetine ranjenika

Prijedor – Iako je od Drugog svjetskog rata prošlo 77 godine, sjećanja na taj period života kod Danice Todorović, rodom iz Koprivne kod Oštre Luke, ne blijede. Pred očima joj je slika, priča ova osamdesetšestogodišnja starica, događaja od 1. januara 1944. godine u selu Motike kod Banjaluke, kada je zbog izdaje poginulo na desetine ranjenika i partizana od neprijateljske avijacije. Tada kao sedamnaestogodišnja bolničarka Šeste krajiške brigade prebačena je u štab diviziona kojim je komandovao Josip Šoša Mažar. Tog 1. januara vodile su se borbe za oslobođenje Banjaluke. U hrvatskom selu Motike, koje su partizani zauzeli u toj akciji, bio je veliki broj ranjenika. – Ranjenici su bili raspoređeni po

Uništavanje Spomen hrama i moštiju prebilovačkih novomučenika

Uništavanje Spomen hrama sa kriptom, sarkofagom i kostima hiljada žrtava hrvatskih zločina, kao i seoskog groblja i naselja Prebilovci je bilo dio zločinačkog plana koji koji je ostvarivan u ratu protiv Srba na prostoru bivše Jugoslavije u poslednjoj deceniji 20. vijeka. To potvrđuju i memoari ratnog zločinca Janka Bobetka, objavljeni pod naslovom „Sve moje bitke“, a posebno zapovjest za napad na Prebilovce i hvalospjevna deseteračka pjesma nepoznatog autora, objavljeni u ovoj knjizi.Taj rat se nastavlja i traje i danas samo  drugim sredstvima i usmjeren je protiv  nevinih žrtava srpskog naroda..  Prebilovački mučenici, dva puta ubijani, i dalje su ratna meta, sada preko prikrivanje istina i njegovanja zaborava žrtava. Time bi

zlocin-u-niksicu-2.jpg

Nikšić: Otkriven partizanski zločin posle 70 godina

Nikšić – Sedam decenija Nikšićani ćute o krvavom događaju koji se odigrao u drugoj polovini januara 1943. godine nadomak grada, na prevoju Pandurica, kada su se partizani surovo obračunali sa 12 momaka i devojaka, starih od 16 do 18 godina, koji, praktično, život nisu ni osetili, niti su pripadali bilo kojoj vojsci. Ta mladost bila je kriva samo jer je htela da zimski školski raspust provede kod rođaka u Bjelopavlićima i što se sasvim slučajno našla u kamionskoj koloni do Danilovgrada, koju su pratili Nemci, Italijani i četnici. Posle paljbe partizana na Pandurici niko od vojnika ni sa jedne, a ni druge strane nije zrnom očešan, dok su goloruki momci i devojke

Prilog BN Televizije o stradanju Prebilovaca /materijal iz 2008./

Posmrtni ostaci 600 mrtvih u Prebilovcima, kao i ostaci drugih Srba iz Čapljine, opštine Stolac i drugih oblasti (po nekim računicama oko 3.000 ljudi, a posmrtni ostaci su prikupljeni u oko 120 drvenih sanduka) izvađeni su iz jame Šurmanci 1990. godine i sahranjeni u novoizgrađenu crkvu u Prebilovcima. Nažalost, u junu 1992, crkva je srušena i svi ostaci su pretvoreni u prašinu i pepeo. To je učinjeno od strane pripadnika HOS-a, HVO-a i redovne hrvatske vojske. Izvor: BN Televizija Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 18. januar 2012. godine.

ljuban_jednak.jpg

Ljuban Jednak: Govorilo mi je nešto da ću ostat’ živ

Dokumentarni film je priča o čovjeku koji je 1941. godine jedini preživio pokolj u glinskoj crkvi Presvete Bogorodice. Zločin koji se dogodio nije bio najbrojniji po žrtvama, ali je bio najstrašniji po svom karakteru. Ljuban Jednak je pored gnusnog zločina u Glini preživio 1995. godine i „Oluju“, da bi mu se duša dve godine kasnije pridružila dušama velikomučenika koji nisu preživjeli pokolj u glinskoj pravoslavnoj crkvi.          

Korićka jama

Genocid u Hercegovini: Kad se to zvalo samo istrebljenje

Kako su, kad i gdje ubijani Srbi po Hercegovini; priča je koju niko više nema pravo da zaboravlja i prešućuje. Frontal stoga otpočinje još jedan feljton. Tragična drama srpskog naroda Hercegovine, započeta stvaranjem „Nezavisne Države Hrvatske“ (10. april 1941. godine), učinila je ovaj krševiti kraj arenom najgnusnijih zločina koje je zapamtila svjetska istorija, ali i kolijevkom prvog masovnog ustanka protiv fašističke tiranije u porobljenoj Evropi. Ono što su podivljale ustaške horde počinile u proljetnim i ljetnim pokoljima hercegovačkih Srba 1941. godine prevazilazi maštu i bestijalnost najsvirepijih zločina koje je istorija zapamtila. Muškarci, žene, djeca i starci ubijani su na najbrutanije načine: spaljivanjem na kućnom ognjištu, udaranjem maljevima, polugama i šipkama,

Budački proces – otrežnjujuće poruke istorije

Prikaz knjige dr Momčila Diklića: Kako su stradali vizionari sudbine Srba u Hrvatskoj – Budački proces, Institut za Evropske studije – Udruženje Srba iz Hrvatske, Beograd, 2011. godine Glavno određenje savremene Evrope jeste stav da je u njenim temeljima antifašizam, kao osnovna vrednosna matrica njenog postojanja i funkcionisanja. Evropske integracije su i izrasle kao posledica uverenja da se u Evropi mora održati mir i sprečiti mogućnost da se jave pokreti koji bi bili zasnovani na ideologiji rasizma, ksenofobije i netolerancije. Zato nije slučajno što se vitalnost antifašizma uzima kao jedna od glavnih odrednica u procenjivanju da li je jedna zemlja dovoljno istorijski sazrela da uđe u evropsku zajednicu naroda. Zato

nikola_zutic.jpg

Dr Nikola Žutić: Četnički liberalizam i antinacizam u Dalmaciji 1922-1945.

Sva zlodjela njemačkog nacizma (nacional-socijalizma) terminološkom ideološkom odrednicom fašizam pripisana su totalitarnoj ideologiji italijanskog fašizma, koji, kao što je poznato, nije u većoj mjeri osnivao koncentracione logore, nije bio antisemitski nastrojen u mjeri kao njemački nacizam itd. U nauci i publicistici decenijima su izjednačavani fašizam i nacizam, pa su danas pod odrednicom fašizam stavnjeni svi diktatorski korporativni pokreti i državni sistemi. Navešću kao primjer razliku između nacizma i fašizma u odnosu na vjeru, odnosno hrišćanstvo, tj. rimokatolicizam i protestantizam. Fašizam se od svog nastupanja 1922. nastojao što čvršće vezati uz Vatikan, rimokatolicizam zbog zajedničkog imperijalnog nastupa u evropskim pa i svjetskim okvirima. Njemački nacizam je sve više odbacivao rimokatolicizam, te

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.