
„Crkva na točkovima“ u spomen Krajišnicima
Zavičaj, najlepša reč! On je majčino gnezdo, očeva snaga. Vedrina i oblak. Pesma koja snaži, nesreća koja boli. Zavičaj je dvorište na koje prvi put staje nesigurna dečja noga… zapisaće Miljka Kajganić u „Crkvi na točkovima“, knjizi kratke proze, kako ju je u recenziji označio dr Duško Babić. ŠTIVO IZ ZAVIČAJA: Miljka Kajganić A zavičaj gospođe Kajganić, rođene Bekić, profesorke jugoslovenske književnosti i srpskohrvatskog jezika (tako se to nekada zvalo) je Kordun čiji žitelji su se, smešteni na prostoru između dva moćna carstva grčevito borili da opstanu i da svima budu „pravi“. Ali, stalno su ih proglašavali krivima, zbog čega su „sve dok carevine nisu posustale u osvajanju












