arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž
Devastirani_spomenik_pobijenim_zrtvama_na_Krupi_kod_Draceva.jpg

Stravičan pokolj Srba 1941. u Dračevu kod Čapljine

Ubijeno je više od 70 Srba iz Dračeva, Sjekosa, Kljenka, hercegovačkih Glušaca, Dubravice, Kolojanja, Cerovice, Višića i pojedinaca iz drugih mesta. Selo Dračevo se nalazi u opštini Čapljina, na plodnoj zemlji, sa leve strane reka Neretve i Krupe, preko puta Gabele, a ispred Metkovića. Sve do 19. veka u Dračevu su živeli samo Srbi i muslimani. Danas je to veliko i čisto hrvatsko selo. Srbi iz Dračeva su užasno postradali u hrvatskom Pokolju 1941, a 1992. su proterani sa svojih ognjišta, dok su im materijalna dobra opljačkana ili uništena. Hrvati iz Dračeva, pohapsili su pred Vidovdan 1941, sve svoje komšije Srbe, odrasle muškarce i zatvorili ih u putarsku kuću. Posle

plascanska-dolina-nob.jpg

Sjećanje na zločin u Janja Gori

Povodom zločina u mjestu Janja Gora, kod  Plaškog, koji se desio 27. februara 1945. godine, kada su ustaše masakrirale 25 srpskih seljaka, donosimo spisak „ žrtava fašističkog terora i rata na području plaščanske doline i okolice1941-1945“- za područje Janja Gora. Spisak je kompletan i bez intervencija preuzet iz knjige Plaščanska dolina i okolica u NOR-u  u izdanju Historijskog arhiva u Karlovcu iz 1976.godine.  Žrtva je ljudsko biće, živa duša, a ne broj. Ne zaboravimo njihovia imena. JANjA GORA  Grahovac Petra Marija, rođ. Pešut, 1912, seljanka, Srpkinja, ubile je ustaše zajedno s njene šestoro maloljetne djece u Janja Gori 27.02.1945. Grahovac Nikole Danica, 1935, dijete, Srpkinja, ubile je ustaše u Janja Gori 27.02.1945. Grahovac Nikole Gojko, 1937, dijete, Srbin, ubile ga

Crno jezero-plač iz dubine rijeke Une

Mnoga su i raznolika mjesta na kojima su Srbe, Jevreje i Rome prinosili na žrvenike “bogovima“ ustaštva 1941.godine. Prije samog “žrtvoprinošenja nedužnih Srba, Jevreja i Roma“ žreci nove religije ustaštva svoje su žrtve pa ustaškom obrednom zakonu’ mučili, masakrirali i ubijali. Svima su čuveni i poznati Jasenovac i Jadovno – sinonimi za sve logore,  jame i bezdane koje su kao sistem zločina osmislili i realizovali hrvatsko-muslimaske ustaše NDH-zije. Iako to znaju njihovi potomci, koji se sada deklarišu kao europjeci i veliki demokrate, oni se osjećaju uvrjeđenim kada ih čovjek potsjeti na to. Jednako se na ovo potsjećanje ljute i reaguju određeni “vjernici“ i članovi određenih rimokatoličkih redova i crkvenih krugova,

Vjesanje_Srba_u_Gacku_1914.jpg

Srbi iz Bosne i Hercegovine u vrtlogu Prvog svjetskog rata

Vješanje Srba u Gacku 1914. godine U raspravama o Gavrilu Principu, karakteru Mlade Bosne i ulozi Srbije u izbijanju Velikog rata, sudbina Srba u Bosni i Hercegovini za vreme Prvog svetskog rata ostaje zaboravljena. Mi slobodni građani, kojima je zajamčena bila lična sloboda ustanovom, našli smo se kao preko noći lišeni sviju ljudskih prava, poniženi više nego životinje, u prahu, memli i mraku, koji nije bio namjenjen da daje skrovište ljudima, nego akrepima i zmijama. – Internirci Zemaljskoj vladi u Sarajevu Danas, na pragu obilježavanja stogodišnjice izbijanja Prvog svjetskog rata, duhovi prošlosti ponovo lebde nad nama. U publicističkim krugovima i naučnoj zajednici širom Evrope sve su češće rasprave o karakteru

kosanovici.jpg

Istina Kosanović Dušana i Stevana

U želji da istina o tragičnoj smrti mojih oca i strica (Kosanović Dušana i Stevana) ostane trajno zabilježena kao iskreno svjedočanstvo kroz moje skromno sjećanje dostavljam Vam kratak životopis za obojicu, te dešifrovane dopisnice koje je u ratnoj golgoti sačuvala moja majka. Bit ću neizmjerno sretan ako Vam ovi dokumenti posluže u građi koju obrađujete  za eventualne potankosti uvijek sam na raspolaganju. 1. – školska sprema Dušana Kosanović djece: Simica šumarski tehničar; Samuilo dipl. ing. Šumarstva; Dušanka, osnovna škola; Dragomir dipl. ing. Šumarstva 2. Stric Stevan nije imao djece Biografija Kosanović Dušan rođen je 1892. godine u selu Kunić br. 56, općina Ploški Kotor, Ogulin, od oca Vladimira i majke Simice, a brat Stevo

ivo-andric.jpg

Ivo Andrić: Zaraziti nekog čekanjem, to je najsigurniji način vladanja nad njim

I tako, prihvativši prećutno uslove života koje vam vaš neprijatelj postavlja, živite kako on hoće; upravo, i ne živite nego strpljivo čekate, sve dok se sav vaš život, zajedno sa svim onim što ste očekivali, ne pretvori u strpljenje i beskrajno čekanje, što znači da ste prihvatili rajinski način života, a to je isto što i put dobrovoljne propasti za sebe i svoje potomstvo. Da ne bi morali da vas sami ubijaju, zarazili su vas tim čekanjem koje vas održava u životu i polagano ubija. Uvenućete i nestati kao što su uvenuli i nestali toliki preci i narodi u Osmanskom Carstvu, pre vas na isti ili sličan način. Nisu ni

neki-italijanski-vojnik.jpg

Dobrotvori

Da nije zlih ljudi, dobrotvorima bi se utro trag. Da nije poganstva i mržnje, dobrotvorstvo i ljubav bi poginuli za sva vremena. Nesreća je samo što čovjek sve to shvati i uvidi kad ga zlo skoli i nesreća pritisne, što dobročinstvu nauči cijenu tek kad ga obrva pakost i nemilosrđe. To najbolje znaju oni koji su preživjeli i prošli kroz pakao ustaškog zlotvorstva. Niko kao oni nije utvrdio da dobročinstvo nikad ne može poginuti, da dobro vazda ispliva, čak i ako se u more baci. Mnogi se od njih, tako, neće sjetiti detalja iz sopstvenog života, svih stradanja i muka koje su preturili preko glave, ali svi kao molitvu pamte

baba-visnja.jpg

ZABORAVLjENA HEROINA: Rat baba Višnje protiv Austrougarske

Među imenima zaboravljenih srpskih heroina sigurno se nalazi i baba Višnja Mosić iz višegradskog sela Gornje Dubovo koja je desetak godina pre Sarajevskog atentata i početka Prvog svetskog rata bila pripadnik organizacije Mlada Bosna. Ova visprena i pismena srpska seljanka, koja je 1906. godine ostala bez muža Pera, ne samo da se brinula o brojnoj familiji nego je preko uvek nemirne granice između Bosne i Hercegovine i Srbije, čija je granična linija prolazila na stotinak metara od njene kuće, prevodila sve one koji su je za pomoć zamolili. Austrougarske vlasti u predvečerje Prvog svetskog rata pojačale su kontrolu granice između sela Dubova u BiH i Zaovina u Srbiji, ali to

vladimir_umeljic.jpg

Vladimir Umeljić: „Sveti“ Alojzije Stepinac i Srbi

Sasvim trezveni istorijski izvori sami po sebi vagaju Alojzija Stepinca. Pismo Vladimira Umeljića Episkopu slavonsko-pakračkom Jovanu Ćulibrku Preosvećeni Vladiko, Vaš intervju Nedeljniku, koji je – sudeći po Vašem sledstvujućem prigovoru – od strane novinara dodatno politički konotiran (instrumentalizovan?), pogodan je da izazove u najmanju ruku nedoumice i sumnje, neće sigurno i nažalost ostaviti dobre tragove iz zlog vremena. Dozvoljavam sebi kritički ton, jer složićete se, u svetosavskom pravoslavljanju Nebeskog Svedržaoca nema Bogu hvala mesta nepogrešivosti, kao u vatikanskoj hijerarhiji. Šaljem Vam donji tekst, koji svedoči da i bez pogrešnog i grešnog oslanjanja na komunističku „pravdu i pravo“, sasvim trezveni istorijski izvori sami po sebi vagaju Alojzija Stepinca, te da Vaše: 

Prof. dr Svetozar Livada

Svetozar Livada: Čitao sam dnevnik Alojzija Stepinca

Alojzije Stepinac je bio jedan od najužasnijih sveštenika u biskupijama pape Pija XII. Ja sam jedan od retkih koji je pročitao Stepinčev dnevnik koji, uzgred, nikada nije štampan, niti će ikada biti objavljen – kaže za „Vesti“ penzionisani univerzitetski profesor iz Hrvatske dr Svetozar Livada . Zašto je Stepinčev dnevnik i danas u rukopisu? Zato što je Stepinac njime sam sebe osudio. I zato nikada taj dnevnik neće biti objavljen jer bi time bio srušen mit o Stepincu kao prelatu koji je stradao zbog svojih hrišćanskih uverenja i žrtvovanja za veru. Navedite neke zanimljive detalje iz tog rukopisa? Čuvena je njegova izjava o Srbima: „Kada bi Srbina i Hrvata skuhali

Logor Danica

Ustaški logor „Danica“ 1941. godine

(Iz neobjavljenog rukopisa preživelog logoraša iz „Danice“, prote Dimitrija Joke) – U selu Drnje kod Koprivnice, osnovan je logor, i zgrade napuštene fabrike „Danica“ biće upotrebljene u logorske svrhe. Iz naše zgrade, 600 zatvorenika odmah je otpremljeno tamo. Nas je sada ovde bilo nepunih 400 ljudi. Govorilo se da ćemo i mi za njima… tako je i bilo sa našom sobom. Na železničkoj stanici bilo je dosta putnika, ali odjednom se oko nas nagomila silni narod, neprijateljski prema nama raspoložen, i svi se ustremiše na nas. Biju nas kamenicama, pokidaše plot, pa nas onim letvama sabiše u jedan ćošak, pljuju, viču, pesniče, hoće da nas linčuju… Zolić (natporučnik sprovodnik) je

Jasenovac_ulaz_u_logor_1.jpg

Dugo skrivena tajna: Istina o iskopavanjima u Jasenovcu

Samo 1964. vršena su iskopavanja u Jasenovcu, i akademik Srba Živanović je učestvovao u njima. U enciklopediji Catena mundi prvi put je objavljen izveštaj. Predrag Dragić Kijuk je 1991. u enciklopediji Catena mundi, svima i svakome, obznanio izveštaj komisije o tom iskopavanju, posle koga je Srba Živanović morao da beži iz zemlje. Evo odlomka: „U prvoj sondi br. 112 B nastavljeno je iskopavanje. Uklonjen je prvo površni sloj blata napravljen posle kiše, pa se zatim nastavilo sa iskopavanjem. Između dubine 1,20 i 1,50 m ležali su mnogi nagomilani predmeti raspoređeni bez nekog određenog reda celom površinom sonde. Bili su pomešani sa grumenima kreča, od kojih su pojedini bili znatne veličine do

zlocin-u-ponikavma-i-sapicima.jpg

Godišnjica zločina nad Srbima u Čajniču 1993.

14. februara obilježava se godišnjica kako su 1993. godine snage tzv. ARBiH ubile 24 civila srpske nacionalnosti u čajničkim selima Ponikve i Šapići. Napad je izveden s leđa, s teritorije Crne Gore. Među ubijenima je bio i 14 godina star Željko Mašić. Ranjena je i zarobljena sedmogodišnja Ivana Mašić koja je sa majkom odvedena u logor u Goražde. „Mama je među zločincima prepoznala komšije Bungure, Muslimane iz Bukovice“ rekla je Ivana Mašić. Žrtve i porodice žrtava bezuspješno pokušavaju, svojim svjedočenjima, da probude pravosudne institucije u BiH i Crnoj Gori. Godinama je istragu o ovom zločinu vodilo Okružno tužilaštvo u Trebinju. Po nalogu Suda BiH predmet će preuzeti Tužilaštvo BiH. Vrhovno državno tužilaštvo

JANjA LALIĆ-ŠUNjKA: najteže mi je bilo slušati i gledati kako mi braća umiru od žeđi i gladi…

Janja

Janja Šunjka je prevalila sedamdesetu, ali se još ne da životu i godinama – zapisao sam u proljeće 1990. Onako krupna i stasita, još sigurno i krotko korača i, sem po nekoliko grdnih ožijaka po tijelu, ni po čem se ne bi dalo zaključiti da je sudbina i prema njoj bila tako okrutna, da je i ona iskusila nemilosrđe ustaško. Vedra, govorljiva, očito zadovoljna sa tri kćeri i sinom i njihovom srećom, nerado zbori o onome što je prije bezmalo pedeset godina preživjela u rodnim Rujanima. Sve bi, kaže, nekako to da zaboravi i smetne s uma, ali se ne da, snovi je iznova vraćaju u Ravni dolac i mira

Drakulic.jpg

Pokolji 1942. godine – egzemplar genocida

Pokolj nad srpskim stanovništvom u selima oko Banjaluke 1942. godine predstavlja egzemplar genocida, jer su u njemu ubijeni svi bez selekcije, i iza njega stoji država, a ne pojedinci, ističe novinar i publicista iz Banjaluke Jovan Babić. On je naglasio da je signal za izvršenje zločina dat iz Zagreba, što se vidi iz činjenice da su ubistva izvršile dvije satnije Druge tjelesne bojne poglavnika NDH Ante Pavelića, koja je bila njegova lična garda. „Da je evidentno riječ o genocidu i da je plan za izvršenje zločina pripreman u tajnosti, govori i podatak da čak ni veliki župan tadašnje župe Luka i Sana – Vladislav Vitez Aleman nije bio upoznat o

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.