arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Dragan J. Pejanović: Ubijeni od ustaša

Noću, 16 aprila 1941 godine, u vrijeme ulaska Njemaca i Talijana u Mostar, moj djed Drago je kao čin ličnog protesta protiv okupacije istakao zastavu Kraljevine Jugoslavije na dimnjak termoelektrane rudnika uglja u Mostaru, gdje je radio kao mašin-bravar. Poslije toga je više puta odvođen u ustašku policijsku stanicu u Mostaru na saslušavanje. Posljednji put je uhapšen na poslu 26.jula 1941. godine i nakon par dana boravka u stanici prebačen u gradski zatvor Ćelovina. U tom vremenu nekoliko puta je dovođen kući na preobuku, u pratnji policajca Krešimira Krtalića (rodom iz sela Gnojnice, kod Mostara). Vojislav, Dragin sin se sjeća da mu je prilikom jednog od tih dolazaka policajac nudio

veljun-7.jpg

Masakr u Blagaju na Đurđevdan 1941.

Masakr u Blagaju su izvršile ustaše nad Srbima iz Veljuna i okoline koji je trajao od 6. do 8. maja 1941. godine. Bio je prvi masovni zločin genocida nad Srbima na Kordunu. Bio je to organizovan zločin planiran u samom vrhu ustaške organizacije i počinjen sa genocidnom namerom istrebljenja srpskog stanovništva na teritoriji NDH. U ovom zločinu oko 530 muškaraca iz Veljuna i okoline pohvatano je ili domamljeno na prevaru u zgradu žandarmerijske kasarne i škole u Hrvatskom Blagaju i usmrćeno je na zverski način hladnim oružjem, osim jedne grupe koja je bila streljana. Planiranje zločina i izazivanje mržnje Krajem aprila 1941. u župnom stanu župnika Blaža Tomljenovića u Hrvatskom Blagaju

Blaženopočivši Patrijarh srpski gospodin Pavle

† Patrijarh Pavle – Beseda u Prebilovcima 1991.

† Patrijarh Pavle je posle odsluženog parastosa novomučenicima Prebilovačkim, ispred ,,Doma kulture,, (u kome se u leto 1941 godine odigrao krvavi ustaški pir), besedio okupljenom narodu o istinskom smislu stradanja. Beseda je objavljena u celini jer se samo kao takva može ispravno shvatiti, bez prostora za jednostrana i niskim mudrovanjima sklona tumačenja.       Vezane vijesti: Video zapisi vezani za stradanje u Prebilovcima, ljeta 1941. Slovo Milorada Ekmečića u Prebilovcima-Održano 24. novembra 1990. godine POKLONIČKO PUTOVANjE U PREBILOVCE Stranica na našem sajtu posvećena Prebilovcima  

Milan Bastašić: Žrtve Bilogore i Jasenovac

English  Igra brojkama je drska podvala! U Drugom svjetskom ratu, u opštini Grubišno Polje, na Bilogori, bilo je 3.108 žrtava rata. Od toga je 2.214 žrtava muškog i 894 žrtava ženskog pola. Autor: Dr Milan Bastašić Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 08. novembra 2015. godine. Nacionalna struktura žrtava je slijedeća, Srba 2.694, Hrvata 165, Roma 78, Jevreja 47 i 124 ostalih. U jasenovačkoj  grupi logora ubijeno je 1.115, u gospićkoj 549, slijedi Sisak sa 104, pa ostali. Ukupno 2.007. Ostale žrtve do 3.108 uključuju direktni teror i druga stratišta. Žrtava djece do 14 godina bilo je 318. Od ovog broja, na predškolsku

Tata-Sabranje.jpg

Na srpskoj Bilogori nema sela gdje nema masovne grobnice našeg naroda

Klerofašistička NDH, do jeseni 1942. godine, zločinom Pokolja  likvidirala je 2.694 srpske glave sa Bilogore, među njima 318 – ero djece od kolijevke do 14. godina starosti Milan Bastašić Bilogorsko područje u zapadnoj Slavoniji, uvažavajući sve relevantne kriterije, mi poimamo po pravoslavnim sakralnim objektima koji ga ograničavaju, od Male Trnovitice,Velikih Zdenaca i Jasenaša. Njih ni manje ni više od dvadeset i sedam. Najstarija svetinja je Hram Sv. Pantelije u selu Pavlovac iz 1670.godine. Svi ti objekti ucrtani su na karti Austrougarske monarhije koja datira iz ranih godina osamnaestog vijeka. U to vrijeme, na tome prostoru nije evidentirana ni jedna katolička bogomolja. Sa tornja crkve Sv.Petke u Velikoj Peratovici, na vrh Bilogore,

Jadovno-Simbol stradanja Srba, Jevreja i Cigana u NDH

Fašistoidna Endehazija sišla je sa germanskih teritorija na srednje evropskom području na Balkan i omogućila svom kvislingu Anti Paveliću, zagrebačkom advokatu, da stane na čelo te Nezavisne države Hrvatske, sa centrom u Zagrebu. Blagoslov joj je dao Adolf Hitler, kancelar Nemačke, a prećutno i Rimski papa, poglavar katolika u svetu. Hrišćanstvo Adolfa Hitlera, kao i njegovog italijanskog kolege Benita Musolinija, zasnovano je na istim rasnim, političkim i verskim načelima, na čistunstvu krvi, vere i molitve. Katoličanstvo je religija svih, kojima je božji apostol u Rimu. Pravoslavlje je greh hrišćanski, jer je to Bezbožje, takođe i Islam… Prema tome učenju i verovanju, nije Greh istrebiti nevernike i ljudske stvorove koji zagađuju

Potvrda nekog župnika iz okoline Kupresa kojom ovjerava da je neka udovica sa četvoro članova porodice iz pravoslavne prešla u katoličku vjeru

Kriva kletva

Ustaški zločini u Livnu i selima rubom Livanjskog polja ne odskaču od svega onoga što je u ime „Svete, Božje, Katoličke i Vojujuće Hrvatske” počinila soldateska Ante Pavelića u ljeto 1941. godine širom Hercegovine, Bosanske krajine, odnosno u svim onim krajevima u kojima je bilo nastanjeno srpsko stanovništvo i u kojima je valjalo ostvariti sumanutu ustašku vodilju: „Ili se pokloni, ili ukloni…” Livanjski kraj nije karakterističan ni po pobroju žrtava ni po metodama koje su primjenjivane za ostvarivanje paklene ustaške ideje čiji je rodonačelnik bio dr Mile Budak, da se jedan dio Srba pobije, drugi raseli, a ostali prevedu u katoličku vjeru i tako pretvore u Hrvate. I u Livnu

MILKA BOŠKOVIĆ udata MALjKOVIĆ: rane nikad nijesu zacijelile

Zalogaj smo dijelili…

U predvečerje jednog jesenjeg dana 1955. godine, neko zazva odozgo iz planine sa vrh Kovioca i glas ode u Rujane da je poginuo Mirko Maljković. Plećatog, prkosnog deliju koji se oči u oči trojice nije plašio, našli mrtvoga među stijenama. Onaj kome je bilo stalo da se oko toga ne diže prašina sve protumačio kao nesrećan slučaj i postarao se da sa Mirkom u grob pođe i tajna o njegovoj smrti. Oni koji su mogli i smjeli nijesu željeli da se oko toga bilo šta ispituje i provjerava, a oni koji su željeli, niti su mogli niti smjeli riječ prozboriti. Ostala je tako samo sumnja da ona rana na stomaku

uzeli_mu_seku1.jpg

Ustaše mu pre 70 godina uzele seku i još traga za njom

Miloš Milinović ne gubi nadu da će naći sestru Dobrilu koju su ustaše odvele 1942. i koju traži sve do danas. Poslednji put se videli u prihvatilištu „Karitas“ u Zagrebu. Napomena redakcije portala Jadovno 1941.: Ovaj prilog je na našem portalu objavljen novembra mjeseca 2012. godine.   Mićo, ne daj me! Ovaj vapaj, koji je izgovorila, tada trogodišnja, Dobrila Milinović, upućujući ga rođenom bratu, i danas, sedam decenija kasnije, odzvanja u glavi Miloša Milinovića. On veruje da će živeti za dan kada će ponovo sresti svoju Dobrilu, bratski je zagrliti i poljubiti. Za Miloša Milinovića iz Banjaluke, koji je zašao u devetu deceniju, ali je dobrog zdravlja i sveže misli,

Pod tuđim krstom: Četnik već u vrtiću! (13)

Prema procenama pravoslavnog sveštenstva u Hrvatskoj, katoličku veronauku u školama pohađa oko 90 odsto srpske dece  Duhovnom genocidu Katoličke crkve i lično Franje Kuharića naročito su doprineli mešoviti brakovi i njihova „jugoslovenska deca“. Venčanje u katoličkoj crkvi, po tumačenju Srpske pravoslavne crkve podrazumeva da su oboje prišli toj crkvi. Kad je srpsko dete u vrtiću od početka izrugivano, roditelji iz želje da ga zaštite, pohrvaćuju ga. Bilo je studenata koji su se, plašeći se ispita, izjašnjavali kao Hrvati. Jovan Pokrajac u napisu „Uključivanje srpske dece u katolički veronauk u Hrvatskoj uzelo maha“ („Politika“ od 15. decembra 1994. godine), između ostalog, kaže: „Tuđmanovi podanici arijevski insistiraju na čistoti svog porekla. Upravo

Vatikan

Pod tuđim krstom: Vatikan krije zločin (12)

Jedini cilj pokrštavanja već krštenih jeste uništenje srpskog naroda u NDH. Na osnovu nekih pouzdanih podataka i činjenica može se utvrditi bar približan broj pokatoličenih Srba u NDH. Zato nam se čini da je realno prihvatiti mišljenje pisca knjige „Katolički teror danas“ Avra Manhata, poreklom Italijana. Prikazujući sadržaj te njegove knjige, L. M. Kostić („Hrvatska zverstva u Drugom svetskom ratu prema izjavama Pavelićevih saveznika“) iznosi mišljenje ovog pisca da je „trideset procenata pravoslavnih Srba u novoj Hrvatskoj bilo prekršteno u katolicizam i to u izvanredno kratkom vremenu…“ Mi se njegovom mišljenju pridružujemo i kao prilog tom mišljenju posebno ističemo da je u granicama NDH bilo najmanje tri miliona Srba, kako to tvrde dva kompetentna autora: Veliša Raičević

Preživjeli iz jame Bikuše neposredno poslije rata pokazuju kako su ih vodili na gubilište

Ni ljepota ih nije spasila

Poslije pokolja koji se u školi u Čelebiću zbio na Ognjenu Mariju, ljeta gospodnjeg 1941, mještani su razvukli crijep da pokrivaju i obnavljaju spaljene kuće, a kiše su vremenom izbrisale krvave tragove sa zidova i podova. Krov je poslije Drugog svjetskog rata obnovljen, zidovi omalterisani i prekrečeni i sve učinjeno da se strašne uspomene izbrišu i sakriju. Osnovci su tako decenijama preskakali prvu i najvažniju lekciju — da se zlo nikada ne smije zaboraviti, jer to je jedina garancija da se ono i ne ponovi. Nigdje nema nikakvog znaka, nijedne riječi zapisane na zidu, u učionicama, da se zna i pamti vo vjeki vjekova kako je bezum čovjekov jednom tu

pod-tudjim-krstom-tudjman-11.jpg

Pod tuđim krstom: Tajnu skriva Vatikan (11)

Samo Sveta stolica raspolaže podacima o prevođenju Srba u katolike. Srbe nisu Nemci i Italijani pokrštavali, nego ustaše Predsedništvo Zemaljskog antifašističkog veća narodnog oslobođenja Hrvatske donelo je 25. avgusta 1944. godine odluku o poništavanju prisilnog preveravanja sa pravoslavlja na katoličanstvo. U članu 1 se kaže: „Ustanovljuje se da je nasiljima okupatora i njihovih pomagača izazvano nedobrovoljno i iznuđeno prevođenje izvjesnog broja Srba u Hrvatskoj s pravoslavlja na katoličanstvo ili koju drugu veru“. Stavljamo naglasak na reči „nasiljima okupatora i njihovih pomagača“. Namerno se ne kaže ustašama ili ustaškim Hrvatima. Ne pominje se ni katolička crkva u Hrvatskoj, ni Stepinac ni njegovi potčinjeni. Iz takve formulacije ispada da su i Nemci i

Grotlo jame u Tušnici

Tušnica

U prvom izdanju ove knjige, zbog žurbe da se pojavi prije 11. avgusta 1991. godine, kada je u Livnu obavljena  sahrana posmrtnih ostataka  žrtava  ustaškog genocida, nijesu u potpunosti obuhvaćena i opisana sva gubilišta, sve jame i stratišta, niti do kraja istraženi  svi zločini. Tako sam, opet zahvaljujući Miću Radeti, u međuvremenu saznao da je i iz jame u Tušnici (mještani je zovu Jelovača,prim.B.S.), baš kao i iz jame Ravni dolac na Dinari, od oko pedeset ubačeih, spaseno njih četrnaestoro. Najstarija među njima je, izgleda, bila Stana Raco, žena Jove Raca, rodom od Pažina iz Potoka. Od Pažina iz Potoka je bila i njena snaha Jovanka, žena Staninog sina Mirka,

Srbi u glinskoj crkvi

Pod tuđim krstom: Pokolj na Svetog Iliju (10)

Primanje druge vere nije bila garancija da se sačuva život. Umesto pokrštavanja poklano 5.000 duša iz Vrgin Mosta O prisilnom katoličenju Srba govorili su i pisali Nemci, Italijani, ili kao očevici ili po saznanju, kako naročito ukazuje L. M. Kostić. Valter Hagen piše: „Pošto se po staroj tradiciji izjednačuje hrvatstvo i katolička vera… to počeše pravoslavne da teraju da pređu na katoliku veru. Ovo prinudno prekrštavanje beše upravo forma po kojoj se vršilo hrvatiziranje“. Dr Gestenmajer u izveštaju Ribentropovom ministarstvu od 14. septembra 1944. godine javlja: „Ustaše su primorale desetine hiljada Srba u Hrvatskoj da pređu u katoličku veru. Onim pravoslavcima koji su se tome protivili, masovno je prerezano grlo (ovo treba

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.