arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž
kalendar-genocida.jpg

Kalendar genocida: 18. i 19. septembar 1995. Zločini nad Srbima u akciji HV-a „Una 95“

18. i 19. septembra opštine Kozarska Dubica, Kostajnica i Novi Grad izgubile su 54 civila i 50 vojnika i pripadnika MUP-a. Na prostoru od Novog Grada do Kozarske Dubice za dva dana borbi protiv specijalnih snaga hrvatske vojske palo je oko 12 000 projektila raznih kalibara. Materijalna šteta u pomenutim opštinama bila je milionska. Vezane vijesti: Marko Janković: Odbrana zapadno krajiških opština septembra 1995. godine

SVETI SRPSKI NOVOMUČENICI JASENOVAČKI MOLITE BOGA ZA NAS

I ove godine u Hramu Rođenja Svetog Jovana Krstitelja u Manastiru Jasenovac 13. septembra biće služena Sveta arhijerejska Liturgija i proslavljeni Sveti Srpski Novomučenici Jasenovački. Da li je to dovoljan poziv svima da se sjećamo onih koji nisu zaslužili zaborav!? Redakcija našeg sajta predstavlja mali podsjetnik na obilježavanje ovog praznika. Odmah poslije rata, u Jasenovac se vratio Lazar Radovanović, paroh jasenovački. On je od nekoliko preostalih logorskih baraka napravio parohijski dom i stan,  a prostoriju koja je ustašama služila kao garaža ili mehaničarska radionica preuredio u privremeni  „hram“.  Prvi pomen žrtvama jasenovačkoglogora desio se na hramovnoj slavi 7. jula 1946.  Od ovog momenta,  u narednomperiodu na hramovnu slavu,  Ivanjdan dolazilo je sve

Zgarišta srpskih kuća u Medačkom džepu poslije akcije hrvatske vojske

Parastos Srbima ubijenim u akciji “Medački džep“ (Najava)

Udruženje porodica nestalih i poginulih lica “Suza“ sa sjedištem u Beogradu, organizuje parastos za Srbe koji su ubijeni septembra mjeseca 1993. godine u operaciji hrvatske vojske „Medački džep“ (kod Gospića u Hrvatskoj). Udruženje porodica nestalih i poginulih lica „Suza“ sa sjedištem u Beogradu, organizuje parastos za Srbe koji su ubijeni septembra mjeseca 1993 godine u operaciji hrvatske vojske „Medački džep“ (kod Gospića u Hrvatskoj). Parastos će se služiti u srijedu 09. septembra 2020. godine u crkvi Sv. Marka u Beogradu sa početkom u 11 časova. Nakon Parastosa u tašmajdanskom parku biće položeno cvijeće na spomen ploču stradalim Srbima u ratovima devedesetih. S poštovanjem, Predsjednica: Dragana Đukić Vezane vijesti: Podsećanja: Lekar

Godišnjica stradanja goraždanskih Srba u Kukavicama

Gorjelo je i nebo i zemlja, a krv je tekla asfaltom dok su ubijani goraždanski Srbi na ovom mjestu 1992. godine. U mjestu Kukavice kod Rogatice, 27. avgusta 1992. godine ubijeno je 25, a ranjeno 80 goraždanskih Srba, uglavnom civila, koji su u vozilima bježali pred muslimanskom ofanzivom. Najstarija žrtva bila je baka Tankosava Gavrilović stara 82 godine, dok je najmlađi ubijeni Milan Đurović bio beba „stara“ svega nekoliko mjeseci. „Gorelo je i nebo i zemlja, a krv je tekla asfaltom dok su ubijani goraždanski Srbi na ovom mjestu 1992. godine“, svjedoči Veljko Lasica koji je tada, iako teško ranjen, vozio skoro sve do Rogatice automobil u kome su se nalazile njegove takođe ranjene

kozarcani-slavonija1.jpg

Sloboština 16.08.1942. – Mučeništvo srpske nejači sa Kozare

Na područje Slavonske Požege u julu 1942. dopremljeno je 155 vagona izbeglica sa Kozare. „Po nalogu bojnika Luburića s njima se ima strogo postupati, ne smiju im se davati propusnice za kretanje, izuzev onih koji su se prijavili za rad u Nemačkoj“, – kaže se u jednom ustaškom izveštaju. 155 wagons of refugees from Kozara were brought to the territory of Slavonska Požega in July 1942. „Under the order of major Luburić they are to be treated sternly. They are not to be issued passes for movement, except those that have applied for labor in Germany“ – stated in one of the Ustasha reports. Jasenovačke ustaše su 16. avgusta 1942. u

sadilovac-4-org.jpg

GODIŠNjICA STRADANjA NEDUŽNIH SRPSKIH CIVILA U SADILOVAČKOJ CRKVI NA KORDUNU

Selo Sadilovac nalazi se na reci Korani, na Kordunu, na samoj granici Korduna, Like i Bosne. Prema nekim podacima selo Sadilovac nastalo je 1790. godine dolaskom prvog pravoslavnog sveštenika Gaje Grgića, koji je sa sobom doveo i naselio srpski narod. Malo po njihovom dolasku napravljen je i pravoslavni hram posvećen Rođenju Presvete Bogorodice, sagrađen 1826. godine. Parohiju Sadilovac čine: Sadilovac, Vaganac, Lipovača, Smoljanac, Irnovac, Grabovac, Drežnik i Korana. Dana 31.07.1942. godine ustaški zlikovci su u ovoj crkvi pobili i zapalili 463 muškarca, žena i dece (od kojih 149 mlađih od 13 godina) iz Sadilovca, Bugara, Lipovače i okolnih sela. Jedini greh ovih nevino postradalih ljudi je bio to što su

kalendar-genocida-c549cd23.jpg

Kalendar genocida: 26. jul 1941. Godišnjica stradanja Srba iz Like i Banije

Na današnji dan bilježimo nekoliko stradanja Srba u 1941. godini: Banski Grabovac, Petrinja, 24, 25. i 26. jula 1941. godine ustaše i oružnici masakrirali 1.200 Srba. Poklane Srbe ustaše zatrpale zajedno s pobijenim psima. Ledenice na Kršu. 26. jula 1941. godine ustaše poklale porodicu Paripović Mile od 8 članova, te suprugu i dijete Paripović Dane. Duman, skrovita dolina u srcu Velebita. 25/26. jula 1941. godine ustaše su u dvorištu kuće Đure Marčetića Vugonje zaklale 48 Srba. Izvor: Đuro Zatezalo „Radio sam svoj seljački i kovački posao“ – svjedočanstva genocida. SKPD Prosvjeta, Zagreb 2005. 

Kordunski-rekvijem.jpg

Svetozar Livada: „Kordunski rekvijem“

Livada piše o svom zavičaju u kome je kao trinaestogodišnji dječak doživio okrutne smrti svojih najdražih, neshvatljiva zvjerstva, palež, rušenja i mržnju. Autor govori da je najstrašnije što se, „sve ponovilo 1991. godine, u samo jednom životu, a to je previše patnje i boli za jedan život“. U knjizi piše da su se strahote ponovile jer „Srbi i Hrvati prakticiraju kulturu smrti nesmiljeno, kao neku vrstu kućne radinosti“ i rezignirano poručuje da ulazimo u 21.vijek „bez ijednog riješenog problema“. Pročitajte knjigu SVETOZAR LIVADA: KORDUNSKI REKVIJEMAcrobat PDF dokument, 2,7 MB

Slobodanka Tanović

Pridvoračka žrtva Boško Šakota i stravično stradanje jednog porodičnog stabla

O sudbini 13 Srba, koje su u noći između 23. i 24. juna 1941. ustaše mučki ubile na Pridvoračkoj jami kod Trebinja, ćutalo se više od 70 godina. „Moja Hercegovina“ pokrenula je pitanje njihove neobilježene zajedničke grobnice u trebinjskom groblju u Podgljivlju, u kojoj još uvijek leže posmrtni ostaci nekih od njih, a sada vam donosi feljton o pridvoračkim žrtvama, kako njihovo stradanje i životi ne bi nezasluženo pali u zaborav. Tema naše prve priče je Boško Šakota (1896-1941.), porijeklom iz sela Kozice kod Stoca, koji je od 1930. godine radio kao komandir Gradske policije u Trebinju. Njegov otac Jovo(1845-1906.) nije dočekao Drugi svjetski rat, dok majka Stoja (djevojački Glibo,

Sjećanje na zločin u hercegovačkom selu Korita, početkom juna 1941.

Kod Korićke jame u selu Korita, opština Bileća, u koju su ustaše – muslimani iz Fazlagića Kule pod vođstvom ustaškog povjerenika Hermana Togonala i gatačkog hodže Muharema Glavinića, mučki ubile i bacili u jamu više od 130 Srba mještana ovog i okolnih sela, svake godine početkom juna mjeseca, služi se pomen i obilježava godišnjica od ovog strašnog zločina. Zločin u Koritima dogodio se u noći između 4. i 5. juna 1941. godine, a kosti korićkih stradalnika izvađane su 1953. godine, kada je na osnovu 180 pronađenih lobanja ustanovljeno da je broj žrtava Korićke jame bio znatno veći. Najstarija žrtva te strašne noći bio je osamdesetogodišnji Jevto Svorcan, dok je najmlađi bio

Ratko Dmitrović

Zaboravljena zadarska „Kristalna noć”

Ovih dana u centru Zadra možete naići na poruku Srbima koja podseća na daleku prošlost toga grada, na jednog čoveka koji je u Zadru udario temelje mržnje prema pravoslavlju, ali i na događaj od pre samo dvadesetpet godina koji je bio repriza nacističkog divljanja desetog novembra 1938. godine Napomena: Prilog je objavljen 2011. godine. Postoji u Hrvatskoj nekoliko mesta gde Srbi žive od dobre volje većinskog stanovništva. Ako nisu ljuti na nekoga kod kuće, na Haški tribunal, na Engleze koji Hrvatsku – Zagreb je u to ubeđen – koče na putu u EU, Hrvati će pronaći drugu zanimaciju, ali u slučaju i najmanjeg zatezanja nacionalnih žica, diranja u „svetu hrvatsku stvar“ (ima ih

krst-pomen.jpg

Istina skrivana u trnju 62 godine

Potomci onih koji su, ovdje na ovome mjestu, 27. aprila 1942. godine, pobijeni pa zapaljeni ili čak živi zapaljeni, okupljaju se svake godine da pomenu nevine žrtve ustaškog zločina. Tako je bilo i 2014. godine. Zapaljene su svijeće, položeni su vijenci, popijena je po rakija-dvije za dušu stradalih. Potomci nevinih i potomci potomaka nevinih žrtava, prisutni đaci, imali su priliku da čuju šta se to tačno ovdje dogodilo prije 72 godine; lekciju koju u udžbenicima istorije, nažalost, nisu imali prilike pročitati. Jer nikad nije ni napisana. Oni koji su pažljivo slušali mogli su čuti i da vlasti više od pola vijeka nisu dozvoljavale da se ovaj zločin pominje, a kamo

zagreb-slike-17.jpg

Milan Bastašić: U SUSRET GODIŠNjICI PROBOJA JASENOVAČKIH ZATOČENIKA, APRILA 1945. GODINE

Postavka Jasenovca na Cvjetnom trgu u Zagrebu u režiji SNV – događanje se vezuje za datum proboja jasenovačkih logoraša aprila, 1945.godine. Ne mogu da shvatim, a vjerujem da me autori, organizatori i pokrovitelji tih događanja ne bi mogli uvjeriti u potrebu, da se nekakva proizvoljna i nekritička improvizacija logora Jasenovac postavlja van Jasenovca. Ne radi se ovdje o prezentaciji dokumenata pravne regulative NDH, o osnivanju, funkcionisanju i po njima o svrsi postojanja i djelovanja toga logora. Napomena: Ovaj prilog je prvi put objavljen na portalu Jadovno.srb , aprila mjeseca 2012. godine Ne radi se o prikazu – izložbi koljačkih noževa, maljeva, željeznih šipki, macola kojima su službene „postrojbe NDH“ kroz

Gospava Cijetić, udata Bošković, zvana Prndža: "Da prostiš, ja sam bila u drugom stanju kad me bacilo u jamu..."

Prndža

I ovaj zapis datira iz ljeta 1990. godine. Život joj je ponajviše prošao u samotinji i čamotinji. Sad samuje u Čaprazlijama. Suva kao grana i laka kao perce, a još se ne povija pod bremenom od sedamdeset i pet godina. Živi od dolaska do dolaska sina kojeg je život odavde ispod Drine odveo i udaljio. Krivo joj što unuka ne može češće viđati, ali se ne žali — navikla na patnju i odricanje. Dok govori, stalno je zagledana nekud u daljinu, dolje niz Livanjsko polje, niz samo njoj znane i vidljive drumove niz koje su toliki njeni, dragi i bliski, nepovratno otišli i nestali u krvavim tminama i životnim magluštinama:

MARKO – MARKICA BOŠKOVIĆ

Osveta Marka Boškovića

Ono što ustaškim pokoljima u livanjskom kraju daje posebnu težinu i tragičnost jeste činjenica da je među žrtvama bilo ponajviše djece. Mnoge porodice su zatrvene do posljednjeg izdanka, a u onima u kojima je neko od roditelja i uspio nekim čudom da se spasi, obično se vraćao u prazan dom. Svi oni koji su poslije svega ipak smogli snage da iznova založe ugašena ognjišta, da iznova sviju porodična gnijezda, obično su, iz velike tuge i želje da izgubljenoj djeci barem ime ne pogine, a možda i iz nekog očajničkog prkosa i inata, spominjali i ponavljali imena poginulih. Tako su djeca koja su se kasnije rađala po pravilu dobijala imena onih

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.