arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž
cirina-kuca.jpg

Zapis o toponimu Ćirina kuća

Na velikim geografskim kartama, čak i na onim vojnim što ih zovu specijalke, toponim Ćirina kuća u ataru sela Prebilovci uzalud ćete tražiti. Nema ga ni u istorijskim knjigama. To je jedan od desetak toponima na području Prebilovaca koji su ime posudili ili od imena ili od prezimena ljudi ovog starog naselja.  Suhića ili Ekmečića gradina, toponimi kojih ima na kartama, svjedoče pored ostalog o starosti naselja na području današnjeg sela Prebilovci. Toponim Ćirina kuća postoji u pamćenju ljudi. I valjalo bi slovo o ovom toponimu prenijeti iz pamćenja ljudi u knjige koje imaju ambiciju da mlade naraštaje, što rastu na tom parčetu zemlje koji zovu „verige svijeta“, pouče šta se zbiva sa čovjekom i

Palanciste_parastos_i_komemoracija.jpg

(NE)ZABORAVLjENI ZLOČIN NAD CIVILIMA

Srna u pet nastavaka, uz do sada nepoznate detalje, donosi feljton o strašnom ustaškom pokolju u Velikom Palančištu kod Prijedora, u oktobru 1942. godine, kada su u jednoj noći, bez ispaljenog metka, ubijena 342 žitelja sela, među kojima 226 djece. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 08. oktobra 2015. godine. – Muzej Kozare Prijedor za svojih šest decenija postojanja po prvi put je priredio izložbu dominantno posvećenu stradanju civila u Drugom svjetskom ratu nazvavši je „Godina stradanja – 1942“. Viši kustos istorijske zbirke ovog muzeja Vedrana Adamović kaže Srni da se ne može sa sigurnošću tvrditi zašto se tek sada po prvi put

Raport kaplara Gavrića

Rat je državni posao. Vode ga armije i mase. U njemu nema mesta za pojedinca, za njegove razloge i sudbinu. Sa druge strane, ratovi se pamte i kao pojedinačne tragedije i herojstva. Sudbina, ratna i životna, osmogodišnjeg dečaka Momčila Gavrića iz sela Trbušnica kod Loznice, objedinila je sve paradokse i apsurde rata. Jedan, za velike državne razloge, nebitan mali život spojio je u svom trajanju bol i nesreću, hrabrost i rešenost da se stigne do časnog kraja.  Leopold fon Berthold, ministar spoljnih poslova Austrougarske, izdao je nalog da 28. jula 1914. telegram o objavi rata Srbiji bude poslat običnom poštom u Beograd. Kako su sve državne ustanove bile evakuisane, telegrafisti

kralj Aleksandar Prvi Karađorđević

Na današnji dan u Marseju ubijen kralj Aleksandar

Na današnji dan prije 87 godina u Marseju, u Francuskoj, ubijen je srpski kralj Aleksandar Prvi Karađorđević. Kralj Aleksandar Prvi Karađorđević ubijen je prilikom državne posjete Francuskoj, u koju je otputovao da bi učvrstio odbrambeni savez protiv nacističke Njemačke. Zajedno sa njim 9. oktobra 1934. godine ubijen je i francuski ministar inostranih poslova Luj Bartu, dok je atentator, Vladimir Georgijev Kerin, zvani Vlado Černozemski, pogođen sa više metaka u tijelo, isječen udarcima sablje i linčovan od gnijevne mase. Prava verzija tragične sudbine kralja Aleksandra, koji je bio stub jedinstvene države južnih Slovena i novog evropskog poretka na jugoistoku Evrope, ostala je nerazjašnjena. Mnogi istoričari i poznavaoci tog vremena tvrde da

Klepci_Stari_most.jpg

GODIŠNjICA POKOLjA PREBILOVČANA U MORINOM OTOKU

Na lokalitetu Morin otok, blizu starog mosta na Bregavi, u noći 14/15 avgusta 1941, zaklano je preko 50 Prebilovčana. Oni su se na poziv i obećanje o amnestiji predali ustašama, utučeni saznanjem da su im porodice stradale u Šurmanačkoj jami. Bili su to uglavnom odrasli ljudi, sa svojim sinovima i unucima. Tako se tu, pored mosta na Bregavi iz XI veka, ugasilo više prebilovačkih ognjišta. Posle mučenja u seoskoj školi, pešačili su vezani 2,5 kilometra, da bi im tu, glave odsekao Ciganin Ibro Mehić, kovač iz Tasovčića. Glave su zakopane u jednu, a tela u drugu rupu. Mehić, koji je zbog ovog zločina odležao nekoliko godina u Zenici, posle je

Spomen_ploca_na_crkvi_u_Velikoj_Kladusi.jpg

MASOVNI POKOLj SRBA IZ SLUNjA I VELIKE KLADUŠE

Na današnji dan 1941. godine dovršeno je ubijanje oko 7.000 Srba u ranije iskopanim rovovima na Mehinom stanju i u pravoslavnoj crkvi u Velikoj Kladuši, podsjećaju iz Udruženja „Jadovno 1941“. Ustaše su na stratištu Mehino stanje, na granici Slunjskog i Kladuškog kotara, od 30. jula do 14. avgusta 1941. godine ubili 7.000 Srba, muškaraca, žena i djece, Samo iz sela Komesarca, Savić Sela, Bogovlje, Maljevca, Buhače, Crnog Potoka, Glinice, Gojkovca, Šiljkovače, Krstinje, Široke Rijeke, Jagrovca, Svinjice, Ruševice, Delić Poljane, Pašin Potoka, Žrvnice, Kuplenskog i Selišta ubijeno je 4.000 srpskih seljaka. Mehino stanje je zemljište na granici Slunjskog i Kladuškog kotara gdje je pred rat 1941. godine jugoslovenska vojska iskopala protivtenkovske

Užasi nad jamama

Za samo tri časa ustaše su u Šurmanačku jamu bacile od 500 do 600 žena, djece i staraca iz sela Prebilovaca, dok je tokom rata u nju bačeno više od 3.000 Srba… Priredio: Ognjen BEGOVIĆ U bestijalnim masovnim ubistvima Srba u Prebilovcu posebno su se istakli ustaše – Marko Rodin, Čutura Ivan, izvjesni Šarić iz Višića, a preživjeli su naročito isticali sramnu ulogu Murata Šoše iz Bivoljeg Brda i njegovih sinova. Ustaše su 4. avgusta tražile Prebilovčane, većinom muškarce, koji su se spašavali bjekstvom u brda. One koje su uspjeli da uhvate ubijali su na licu mjesta. Narednog dana ustaše su iz ostalih zaselaka prikupili sve stanovnike, mahom žene, djecu

prebilovci-lidice3.jpg

Lidice i Prebilovci

Lidice su teško postradale posle ubistva Hitlerovog protektora Češke Rajnharda Hajdriha. U sprovođenju plana genocida nad srpskim narodom u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, Prebilovci su teško postradali u avgustu 1941. Uporedni prikaz dešavanja vezanih za ova sela, od Drugog svetskog rata do danas, govori mnogo o donosu društava prema prošlosti. LIDICE Lidice – selo u srednjoj Češkoj, 20 km zapadno od Praga i 8 km od rudarsko- metalurškog centra Kladna, do 10. juna 1942. imalo je 503 stanovnika, u 167 porodica i 106 kuća. Lidice su teško postradale posle  ubistva Hitlerovog protektora  Češke Rajnharda Hajdriha.  Atentat je izvršen 27.  maja 1942, a Hajdrih je umro od zadobijenih rana 4. juna iste

Matija_Beckovic.jpg

NE ZNA SE ŠTA JE NEČOVJEČNIJE – ISTRAGA ŽIVIH ILI MRTVIH

Akademik Matija Bećković kaže da se „kost ne može do kraja uništiti niti spepeliti, i da je iz prebilovačke razorene kosturnice nikao Hram Hristovog vaskrsenja“… Srpski književnik i akademik Matija Bećković smatra da je bitno održati sjećanje u srpskoj kolektivnoj svijesti na ustaški zločin nad Srbima u Prebilovcima u Drugom svjetskom ratu, ali i na zločin nad njihovim kostima u ratu devedesetih. Bećković ističe da je „teško znati šta je bilo nečovečnije – istraga živih ili mrtvih“. „Bitno je održati sećanje na Prebilovce zato što smo doživeli ovo što smo doživeli. Što ih se nismo sećali i što smo ih zaboravljali, što nismo imali nijedno srpsko stratište na kojima su

Glina stara Glinska crkva

ZLOČINI HRVATSKIH USTAŠA: Ubijanje srpskog naroda u Gornjem Taborištu, kod Gline, od strane svojih komšija

Selo Gornje Taborište nalazi se na području opštine, odnosno nekad i kotara (sreza) Glina, na Baniji. Udaljeno je oko 18 kilometara severno od Gline, na putu koji vodi do sela Slatine, na reci Kupi. Kod sela je i raskrsnica puteva koji vode na istok, do sela Stankovca, na reci Glini, i na zapad, do puta na Kordunu koji spaja Vrginmost sa selom Lasinja, na severu, na reci Kupi. Srbi u Gornjem Taborištu doživeli su u Drugom svjetskom ratu nekoliko puta strašne zločine od strane hrvatskih ustaša iz svoga i okolnih sela. Doživeli su najstravičnija klanja i ubijanja od Hrvata, svojih komšija, dotašnjih dobrih poznanika i prijatelja. Doživeli su i pokrštavanje

Mihajlo-Veljic.jpg

Kako sam preživio dječji logor

Priča Mihajla Veljića jedna je od priča hiljada djece s Kozare, koja su nakon ustaško-njemačke ofenzive sredinom 1942. završila u logorima NDH-a. Veljić, rođen u Donjim Podgradcima kraj Bosanske Gradiške, u to je vrijeme bio dvanaestogodišnjak. – Kada je počela ofenziva, povukli smo se iz sela u Kozaru, gdje smo majka, moja braća Milorad i Pero i ja uhvaćeni s mnoštvom naroda i odvedeni u Staru Gradišku. Selekcija je izvršena odmah; muškarci i mlađe žene odvojeno su slani u Njemačku na rad. Prije odlaska, muškarci su bili na katu kaznionice, a mi djeca i žene bili smo u dvorištu oko kaznionice. Bilo je grozno vruće, a nije bilo vode. Presušio

vladimir.jpg

Vjerni potomci nevjernih predaka

O stradanjima Srba u Livnu i okolini u ratnim sukobima devedesetih godina prošlog vijeka, o zlu koje se ipak ponovilo poslije pola vijeka, nema mnogo pisanih i drugih tvrdih dokaza, čak ni kompletnog spiska žrtava. Da se i ne govori o detaljnijim opisima ko ih je, gdje, kad i kako pobio. Špekuliše se podacima od najmanje 50 pa do 107 žrtava, ali nije jasno razgraničeno da li se tu radi samo o Livnjacima ili i onima koji su odnekud drugo dovođeni i ovdje umoreni. Po istraživanjima  Duška Nikića, jednog od onih koji je takođe prošao kroz pakao novoustaških mučilišta u Livnu i pravim čudom ostao živ, kroz logore u Livnu

Spomen_obiljezje_na_Mehinom_stanju.jpg

Masovna grobnica Mehino stanje

Sigurno je da Ovaj zločin nije dovoljno istražen i sećanje na njega je gotovo izbrisano. Tačan broj žrtava nikad nije utvrđen, ekshumacija nikada nije obavljena i žrtve nisu dostojno sahranjene. Jedanaest godina nakon završetka Drugog svjetskog rata na njivi Mehino Stanje postavljeno je spomen-obilježje na kojem je zapisano: »NA OVOM MJESTU AUGUSTA 1941. GODINE KRVOŽEDNE SLUGE MRSKOG OKUPATORA NA ZVJERSKI NAČIN UBILI SU OKO 2400 NEVINIH ŽRTAVA–LjUDI, ŽENA I DJECE IZ VELIKE KLADUŠE, CRNOG POTOKA, GLINICE, POLjANE, PONIKAVA, GEJKOVCA, VRGIN-MOSTA, ŠILjKOVAČE, MALjEVCA, ŠMREKOVCA, KRSTINjE, BRUSOVAČE, JAGROVCA, SVINICE, ŠIROKE RIJEKE, BUHAČE I DRUGIH OKOLNIH SELA OVOG KRAJA. U ZNAK SJEĆANjA NA ŽRTVE FAŠISTIČKOG TERORA, A POVODOM PROSLAVE 27. JULA–DANA USTANKA NARODA

Crkva u Ržanom dolu

Sjećamo se jame u Ržanom dolu

Služenjem pomena i polaganjem cvijeća, svake godine oko Vidovdana obilježava se godišnjica masovnog stradanja Srba iz Popovog polja, Bobana i okolnih mjesta.  Uoči Vodovdana 1941. godine ustaše su na prevaru uhvatile 186 Srba, i nakon zvjerskog mučenja bacile ih u jamu Ržani Do kod Ljubinja. Ustaše iz Dubljana, Ravnog i Trnčine predvođene Jurom Borojom te fratrima don Josipom Zovkom i don Andrijom Mojićem uoči Vidovdana 1941. godine na prevaru su povhatale srpske seljake koji su obrađivali zemlju u Popovom polju,  zatvorile ih u školu u Veličanima, a potom poslije stravičnog mučenja bacile u jamu Jagodnjača -Ržani Do kod Ljubinja.  “Zločin su počinile komšije, Hrvati iz okolnih sela, a nažalost niko

Trideset šest godina od nabijanja na kolac Đorđa Martinovića u blizini Gnjilana

1. maja se navršilo trideset šest godina od nabijanja na kolac Srbina, Đorđa Martinovića, u blizini Gnjilana, dok je obrađivao svoju njivu. Ovaj događaj je pokrenuo  lavinu iseljavanja Srba sa prostora Kosova i Metohije, a prethodio je brojnim događajima koji su se desili u poslednjoj deceniji prošlog i početkom ovoga veka. „Đorđe Martinović (rođen 1928,[1], umro 6. septembra 2000. u Čitluku kod Kruševca[2]) je bio Srbin sa Kosova i Metohije, koji je 1985. mučen nabijanjem na kolac na čijem je vrhu bila polulitarska staklena flaša. Rukovodstvo komunističke Jugoslavije bilo je ujedinjeno u zataškavanju slučaja koji je, protivno brojnim lekarskim nalazima, obeležen kao samopovređivanje u pokušaju prikrivanja etničkih tenzija u tadašnjoj SAP

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.