arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž
Savo Marić, Jovanov, rođen 1906. godine

Jovan S. Marić – Umjesto početka rodoslova

Zar je moguće živjeti, djelati ili bitisati, a ne postaviti sebi i drugima pitanje o nastajanju, korjenima, brdu, nebu, livadi, kući ili zdencu? I kako je moguće da se ode na počinak i utone u snove, a da se ne sazna istina vertikale i horizontale o sebi i svojima? Koliko god sam se trudio da saznam o mojim korjenima, porijeklu i nastanku prvih Marića, obilazeći arhive i muzeje, čitajući knjige, publikacije, feljtone i slušajući brojne razgovore starijih, sve sam sigurniji u uvjerenju da je moja baba, po nadimku Pavluša-zvala se Cvijeta Pavlović (udato Marić) najjači oslonac i pouzdanje, koje mi je omogućilo da bar otpočnem ovaj rodoslov, bez mnogo izgleda

Ante_Pavelic_004.jpg

RASNI ZAKONI, LOGORI, LIKVIDACIJE, TROVANjA DJECE, PLjAČKE…

Optužnica protiv ustaškog poglavnika Ante Pavelića, koja nikada nije okončana suđenjem, obuhvatala je, između ostalog, optužbe za rasne zakone, koncentracione logore, ubistva djece, pljačkanje imovine i saradnju sa nacistima, navode hrvatski portali. U glavnom dijelu optužnice od 7. maja 1956. godine Pavelić je optužen da je formirao terorističku organizaciju nazvanu „Ustaška nadzorna služba“ sa zadatkom da upućuje u logore, osnovane u Jasenovcu i Staroj Gradišci, osobe koje te organizacije ocijene kao „nepodobne“. Takva deportacija u logore smrti odnosila se čak i na djecu, roditelje, sestre i braću uhapšenih. Ti organi su, izvršavajući Pavelićev zločinački plan, ubijali ljude sjekirama, maljem po glavi i na druge načine, uključujući izgladnjivanje, trovanje ili razbijanje

Ilija Vujnović

Divoselo – zločinom do pustoši – zapisi Ilije Vujnovića

U jesen 2003. godina, nakon 10 godina provedenih u izbjeglištvu uputio sam se iz Gospića u Divoselo. Na izlazu iz Gospića, kod pravoslavnog groblja pokraj mene se zaustavio auto, čujem poziv: „Ilija gdje si se uputio?“. Priđem, pozdravim, ali nisam uspio da prepoznam koga sam sreo, pa kažem: „Ja nikako ne mogu da te prepoznam, a ti mene prepozna u vožnji“.„Nije ni čudo, nismo se vidjeli 13 godina, ja sam Mićo Dragaš“.„Nisi se ti puno promjenio, ali ja sam u godinama kad sve prekriva tama zaborava. Pošao sam u Divoselo, ne vjerujem da ću stići do ostatka moje kuće, nije ni važno, želja mi je da vidim što uspijem“. Dosta

Logor Ribarska koliba

Logor „Ribarska koliba“ je bio jedno od brojnih mučilišta u sistemu hrvatskih logora za Srbe, kome su hrvatske paravojne snage ZNG i specijalne jedinice hrvatske policije „Jesenje kiše“ pod komandom Tomislava Merčepa, mučile civile srpske nacionalnosti u motelu „Ribarska koliba“, u blizini Marinog Sela (na putu između Pakraca i Kutine), u periodu 11. oktobra 1991. do 29. marta 1992. godine. Kroz ovaj logor je prošlo više od 300 Srba, a najmanje 100 Srba je ubijeno. Mapa logora za Srbe u zapadnom delu SFRJ 1990-ih OSNIVANjE LOGORA Ovaj logor je osnovan od specijalne jedince MUP-a Hrvatske „Jesenje kiše“, kojom je komandovao Tomislav Merčep. 11. oktobra 1991. godine u motelu „Ribarska koliba“

Akcija Otkos – trijumf ustaštva i fašizma!

Kao i proteklih nekoliko godina, u subotu 29. oktobra ove godine sa početkom u 11 časova u crkvi sv. Marka u Beogradu, biće služen parastos izginulim borcima Teritorijalne obrane opštine Grubišno Polje u građanskom ratu u Hrvatskoj 1991, te civilima sa tog područja stradalim u periodu od 1991. do 1997. godine. Piše: Ranko Radelić Inicijativa za obilježavanja ovih događaja započetih pre trideset godina u kojima je život izgubila 76 osoba i čiji su egzekutori paravojne formacije, terorističke grupe i pojedinci organizovani ili podržani od hrvatskih vlasti,  došla je od Zavičajnog udruženja „Bilogora“ čije je sjedište u Beogradu. Većinu stradalih čine civili, svega troje od njih je izgubilo život u ratnim

Branko_Copic.jpg

BRANKO..

Kad zaželiš pobjeći od stvarnosti i vratiti se snovima djeteta, pođe ruka prema polici sa njegovim knjigama. Generacije su odrasle uz njegove knjige. Piše: Željko Kresojević Branko kaže da je njegov začarani svijet sav satkan od bajki i maštarenja, mjesečine i prozračne svile, bio svojevrsni svijet oktobra, ali onog našeg, krajiškog, smirenog, zlatnog oktobra u ranu jesen, o Miholjdanu, kada su im u kuću dolazili dragi gosti, kad je sve bilo puno priča i obilja, kad je i mačka bila sita i miroljubiva, a miš debeo i bezbrižan… Ti đedovi oktobarski dani predstavljaju osnovnu riznicu svih njegovih literarnih motiva. Sad tek vidim kolika je sreća bila odrasti na selu uz

Milan Bastašić: Ustaški teror ne sme u zaborav

Pokojni Milan Bastašić bio je jedini preživeli od 77 srpskih dečaka sa Bilogore u „Jasenovcu“. Šaranova jama kod Jadovna i jasenovački užasi ostavili rane koje vape za istinom. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 19. februara 2016. godine. Sa nekoliko prijatelja koji su zdravice zalili dobrom kapljicom i uz dvadesetak pristiglih čestitki sa najboljim željama, Milan Bastašić je nedavno „načeo“ 85. godinu. Za osam i po decenija, u njegovoj „knjizi života“, ispisane su mnogobrojne stranice. Većinom one najlepše, posvećene životnim radostima i uspesima. Ipak, negde na njenim prvim stranama, život je pokazao i svoju neljudsku, zversku, bezumnu stranu, ostavivši teške, duboke tragove ustaške kame

Prebilovci_izlozba_5.jpg

PODSJEĆANjE: Izložba „Prebilovci“ – Beograd 21. maj 2015.- VIDEO

U Beogradu je 21. maja 2015. u prostoru Narodne banke Srbije, otvorena izložba „Prebilovci“, koja svjedoči o zločinu ustaša 1941. godine kada su ubili 850 Srba od ukupno 1.000 stanovnika tog srpskog sela u Hercegovini, koje je, prema istraživanju japanskog lista „Asahi šimbun“, najstradalnije selo u Drugom svjetskom ratu u Evropi. Izložbu je blagoslovio Njegovo preosveštenstvo, tadašnji vladika-zahumsko hercegovački i primorski Grigorije. Izložba, koja je zajednički projekat UG Jadovno 1941. iz Banjaluke i Kulturnog centra Novog Sada, sadrži fotografije, životne priče, tekstove i dokumenta o zločinu i o Prebilovčanima. Otvaranju izložbe prisustvovali su, između ostalih, umirovljeni episkop zahumsko hercegovački i primorski, sada već blaženopočivši Vladika Atanasije, novinar Srne u penziji

kalendar-genocida-c549cd23.jpg

Kalendar genocida: 19. jun 1941. Godišnjica stradanja Srba u Lici

Na današnji dan otpočelo je stradanje Srba sa područja Donjeg Lapca. Počeo je POKOLj, zločin genocida nad Srbima od strane NDH. Zgrada osnovne škole, Donji Lapac, u podrumu mučilište i gubilište srpskog stanovništva od 19. juna do sredine jula 1941. Jama na planini Kuk. Jedna na usponu ceste Donji Lapac – Udbina, udaljena od ceste 80 metara, i druga na Javniku, iznad sela Orahovac. Pokolj Srba 19. i 26. juna 1941. S mjesta zločina pobjegao Vojislav Mileusnić. Izvor: Đuro Zatezalo „Radio sam svoj seljački i kovački posao“ – svjedočanstva genocida. SKPD  Prosvjeta, Zagreb 2005. Pozivamo sve one koji imaju dodatne informacije, dokumente i sl. vezano za ovaj događaj,  da nas

konjic-stari-most-300x199.jpg

Konjic 1992. – Zločin čeka kaznu

Petnaestog juna 1992. godine u sportskoj dvorani „Mladost“ na Musali u Konjicu od dvije minobacačke granate pogunilo je 13 zarobljenih srpskih civila koji su u ovaj objekat dovedeni nakon što su pripadnici muslimanskih i hrvatskih jedinica sve muškarce iz srpskih sela, Donje Selo, Bradina, Brđani i Bjelovčina nasilno priveli u logore Čelebići i sportsku dvoranu „Mladost“. Od minobacačkih granata, kada su Muslimani pucali iz topa u dvoranu sa obližnjeg brda, dok je u dvorani bilo preko 200 zarobljenih Srba ,jedan broj logoraša je poginuo na licu mjesta, dok je jedan dio ranjen i pebečen u medicinske ustanove u Konjicu. Prema svjedočenjima , svi su uz strašne muke podlegli ranama, jedan

Pjesma Đurđevdan nastala je u vozu za Jasenovac

Tog Đurđevdana je cijeli svemir plakao nad sudbinom srpske nejači. Krvoločne horde i naoružana bagra ispratila je u kazamat običan nedužni narod. Drugi svjetski rat je bio noćna mora za cijelu našu zemlju. Ni na jednom pedlju nije bilo lako a Sarajevo je i tada ponijelo izuzetno teško ratno breme. Taj grad je i u ovom slučaju iskrvario zbog svakog zla i svake misaone nastranosti svih krvnika bez obzira na koju su se stranu Bogu okretali. Od samog početka sukoba, ustaše su hapsile srpski narod. Zbog surovih progona Srbi su počeli bježati iz Sarajeva. Utočište su nalazili na susjednim planinama ili pak u Srbiji. Naravno, određen broj ljudi je ostao

Svijece_001.jpg

Aprilske žrtve 1941. godine – popis

Aprilske žrtve Pokolja 1941. godine sa područja tadašnjeg Kotara Grubišno Polje. Popis je preuzet iz knjige Dr Đuro Zatezalo: Jadovno – Kompleks ustaških logora 1941., izdavač Muzej žrtava genocida, Beograd, 2007. BRZAJA (5) Gegić Adam, seljak, Srbin. Ubijen u logoru Jadovno u julu. Rebić Mile, seljak, Srbin. Ubijen u logoru Jadovno u julu. Sović Đuro, seljak, Srbin. Ubijen u logoru Jadovno u julu. Spajić Rade, seljak, Srbin. Ubijen u logoru Jadovno u julu. Trbojević Đuro, seljak, Srbin. Ubijen u logoru Jadovno u julu. VELIKA BARNA (127) Babić Adama Andrija, 29 g., Srbin. Ubijen u logoru Jadovno u julu. Babić Andrije Pavao, 46 g., Srbin. Ubijen u logoru Jadovno u julu.

kolaric-1.jpg

Gdje leže kosti kolarićkih mučenika?

Da li pukom srećom, Božjim proviđenjem ili nečim drugim MILENA KRESOJEVIĆ (tada udana Vukobratović, rođ. Keser, 1919.) sa svojom dvogodišnjom kćerkom DRAGICOM preživjet će pokolj u crkvi Svete Petke na Kolariću. Često sam znao sa njom proći pokraj ruševina ove drevne crkve podignute još 1804. godine. Kad se 1945. udala za moga đeda NINKA KRESOJEVIĆA, koji je uz mog oca jedini preživio rat. Dobila je u vidu otpremnine od familije Vukobratović gdje je bila udana, komad zemlje koju su zvali “Njivica”. Nalazila se uz na dijelu gdje se put za Ledenik počne strmije penjati, sa njegove lijeve strane, i tu smo često gonili napasati krave. Moja baba, još uvijek žena

lazar_lukajic.jpg

PRENOSIMO: Krvavi branik pravoslavlja – intervju Lazar Lukajić

Zapad i danas, nažalost, elegantno okreće glavu od stravičnih zločina, najstrašnijeg genocida nad Srbima u Drugom svetskom ratu, u vreme zloglasne NDH, istovremeno uporno insistirajući na „slučaju Srebrenica“. Zaista se teško može shvatiti to decenijsko prećutkivanje u „staroj, dobroj, slobodoljubivoj“ Evropi, kada su u pitanju Srbi. Jevrejski narod je složno, i bez zazora, govorio o svojim žrtvama, jer ih poštuje. I sada  Jermenski, mada je malobrojan; i ni od koga Jermeni  ne strepe. U rasvetljavanju užasnih godina za srpsko pravoslavno stanovništvo tokom Drugog svetskog rata u pomenutim (sada „suverenim“  i „demokratskim“) državama veliki doprinos dali su istinski pregaoci, neumorni istoričari, pisci, istraživači… Jedan od njih je i mr  Lazar Lukajić,

NAJNOVIJE VIJESTI

Predgovor

Prije nekoliko godina boravila sam u Americi i tamo upoznala jednu bibliotekarku

Prilozi uz knjigu

Knjiga Bilogora i Grubišno Polje 1941 – 1991. Početna strana… Sadržaj poglavlja

Internet

Mišljenja iznesena na internet stranicama koje slijede su privatna mišljenja njihovih autora

Knjiga gostiju

Poštovani, pozivamo vas da vaše utiske, prijedloge i komentare upišete u našu

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.